Objavljeno Komentiraj

ŠTO JE POTREBNO DA BISTE POSTALI (I OSTALI) KNJIŽEVNIK (ILI PISAC)?

Pisci su posebna vrsta…

Milijuni ljudi pišu kao hobi, ali prelazak iz hobista u uspješnog pisca može zastrašiti, ili čak i obeshrabriti. Gledajući tradicionalnu izdavačku industriju izvana, čini se da toliko toga treba kako bi pisac postao profesionalni pisac – od generiranja knjiga ideja, uspostavljanju svakodnevne navike pisanja do pronalaženja književnih agenata kako bi izašli na radar izdavačke tvrtke. Stephen King na svoje pisanje gleda kao na svaki običan posao. Tako je bilo i dok još nije bio jedan od najbolje plaćenih pisaca na svijetu. Svako jutro u 8 odlazi u svoju radnu sobu, zatvara vrata i piše. Klasično radno vrijeme. Ponekad piše i duže ali nikada manje. Kao što ne možete pobjeći s posla nakon 4 sata jer vam se više ne da, tako ne možete pobjeći ni od pisanja ako na njega gledate kao na posao. Važna je disciplina. 

Sigurno ste se već informirali da morate puno čitati, puno pisati, poboljšati svoju kreativnost, poboljšati svoj vokabular, učiti gramatiku, pravopis …

Po mom mišljenju, ako doista želite biti profesionalni pisac, 50% ovisi o strategiji, stavu i psihologiji. Drugi dio je tehnika, talent i vjerojatno neka sreća, ili neki poznati predak s već objavljenim djelima.

Pisac – je čovjek koji zarađuje za život u svom književnom radu.

Tko je pisac? Kako postati pisac?

Romanopisac ili pjesnik, naravno, može se nazvati čovjeka koji je svoj život posvetio kreativnosti. No, s jednim amandmanom: nisu svi pisci uspjeli objaviti svoju knjigu. Svatko tko nešto piše zna kako je život pisca neuredan, stresan, naporan, ispunjen i lijep. Hrpe olovaka, nered u glavi i na radnom stolu, zgužvani papiri, otvorene prazne stranice u Wordu, nekoliko započetih i nikad završenih tekstova (ili ne?) i popisi ideja od kojih neke nikad neće doći na red. No, nisu svi isti. Osobno sam perfekcionist, ako nešto započnem, to ću i završiti. Premda istovremeno nekad pišem i po nekoliko djela, ovisi o inspiraciji, uvijek ih sve završim. Neki pisci pišu nekoliko djela odjednom. Danielle Steel piše pet romana istovremeno. I sve završi u godini dana. Impresivno, zar ne?

Ako pišete i dijelite s drugima svoje pisanje, možete se nazivati kako god želite – bloger, hobi pisac, onaj koji želi biti pisac kad odraste, poetesa, piskaralo ali ipak se sve svodi na jedno – ako pišete, pisac ste.

Ima ljudi koji ne mogu pisati. Međutim, njihov rad ne može biti pozvan literaturom niti se ijedan od njih koji nema djelo iza sebe može zvati književnikom. Književnik je onaj koji ima jednu ili više objavljenih knjiga i čije su knjige doživjele bilo kakvu kritiku. (ili osvojile nagradu, no već znamo kako i tko je “podoban” za to.)

Jeste li čuli za pojam graphomania?

To je neukrotiva strast za stvaranjem različitih vrsta tekstova. Graphomania – je bolest pisanja. Hvala Bogu, to je onda jedina dijagnoza koju imam.

Napisati dobar roman ne znači postati poznati pisac. Prvo, knjiga danas nije toliko u potražnji, na primjer kao prije trideset ili četrdeset godina. (ili se varam?) Drugo, predstavnici izdavaštva ne žele riskirati s nepoznatim autorima. Ili možda, kao mi, ipak riskiraju. A tko ne riskira, ne profitira, zar ne? 

Postati objavljeni autor zahtijeva ustrajnost, umrežavanje u industriji i zdravu dozu sreće. Međutim, prije nego što se bilo koji od njih pojavi, uspješan autor mora biti posvećen stvarnom pisanju knjiga.

Evo nekoliko važnih savjeta koji će pomoći autorima koji prvi puta stvaraju dobre tekstove i žele razumjeti industriju u cjelini. Za sve one koji nisu sigurni, ovo je nekoliko znakova da ste pisac:

  1. Lakše se izražavate pismeno nego usmeno

Kad morate nešto nekome objasniti ili reći, lakše vam je napisati referat od 10 stranica i istresti na papir sve što želite, nego reći to usmeno dok gledate svog sugovornika. Pisci se općenito lakše izražavaju pismeno i često izbjegavaju razgovore, a posebno neobavezno ćaskanje. Meni osobno, ćaskanja idu na živce. Pisci pišu jer je to ono što najbolje znaju raditi i ono što vole raditi. Koliko puta mi je samoj bilo lakše nešto napisati kao poruku, nego izreći.

  1. Volite sanjariti

Znate one trenutke kad u svojoj glavi smišljate razne scenarije koji mogu biti potpuno nerealni, ili čak ružićasti, ali svejedno uživate u njima? Kako često to sama činim. Oduvijek sam voljela sanjariti. Sanjarenje je dobar znak da ste pisac i da svoje misli morate pretočiti na papir. Ako to već ne radite, ne znam što čekate?

  1. Teško vam je raditi ono što ne volite

Ljudi koji imaju prirodnu sklonost ili interes za pisanje teško obavljaju zadatke koji im se ne sviđaju. Pisci su kreativci koji moraju pronaći način da se izraze i izbace svoju kreativnost van. Neke zadatke, koje ne smatraju kreativnima, lako odbace kao nevažne jer im se s njima ne da zamarati. O tome koliko su disciplinirani ovisi uspješnost obavljanja takvih zadataka. Činjenica što većina pisaca jedva krpa kraj s krajem dovoljno govori o disciplini. A pisanje je dobar trening discipline. 

  1. Volite pribor za pisanje

Nema veze što pišete na laptopu, pravi ste hrčak kad je pribor za pisanje u pitanju. (trebate vidjeti moj radni stol.) Olovke, šareni flomasteri, bilježnice, blokovi i rokovnici. Sve što je povezano s pisanjem mora biti u vašem vlasništvu čak i ako to ne koristite. Svaka posjeta papirnici završi s još jednom penkalom ili flomasterom u džepu. Uvijek sa sobom nosite blokić u koji zapisujete ideje jer znate da ćete ih zaboraviti ako ne zapišete. A nema ništa gore od zaboravljene ideje, ili stiha. Nosite bilježnice sa sobom svuda, pa čak i u restorane, čekaonice, treninge, ili na misu, kao ja. 😊 U svakom slučaju bolje je zapisivati u bilježnicu nego u mobitel. Pristojnije je.

  1. Pisanje vas smiruje

Rođeni ste pisac ako pisanje na vas djeluje kao terapija. Kad ne možete ili ne stignete pisati, nesretni ste i živčani. Bez obzira na to koliko ste umorni, loše raspoloženi, ljuti ili depresivni, onog trenutka kad sjednete i počnete pisati raspoloženje vam se naglo popravlja. Kad napišete, odjednom ste sretni, zadovoljni i dobro raspoloženi. Terapija djeluje. u svakom slučaju zdravije je od normabela. 

  1. Volite knjige i čitanje

Stephen King je rekao da oni koji ne vole čitati ne vole ni pisati. Pisci su ovisni o riječima, svojim i tuđim što ih čini strastvenim čitačima, a najčešće i kolekcionarima knjiga. Nema veze koliko malo vremena imate, svaki slobodan trenutak iskoristit ćete za čitanje. Čitat ćete prije spavanja i zaspati s knjigom i upaljenim svjetlom. Čitat ćete dok kuhate ručak. Čitat ćete u javnom prijevozu ili u svom autu dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu. (budite tada posebno oprezni.) Najbolji poklon koji vam netko može pokloniti je knjiga (ili poklon bon u knjižari koju volite). A s knjigom nikad ne mogu pogriješiti, osim ako na poklon dobijete onu koju već imate u svojoj kolekciji, kao što se dogodi meni. A još jedna sitnica, dok čitate, zamijećujete neke sitne greške u knjigama, sitne, ali možda vas smeta, možda ne. Mene osobno – da. Profesionalna deformacija.

  1. Volite promatrati i istraživati

Pisci su promatrači. Dok drugi razgovaraju, pisci uglavnom budno prate druge ljude i njihove reakcije. To dovodi do toga da pisci često bolje razumiju ljudske emocije od ostalih ljudi, samo zato što vole promatrati, proučavati i zaključivati. Pisci uvijek prate što se događa oko njih, uočavaju svakodnevne situacije i u glavi pišu priče. Sve što dožive postaje dobar materijal za pisanje pa čak i ako pola toga dodaju i napišu potpuno fiktivnu i nevjerojatnu priču. Naravno, promatrajući vas, već stvaraju lik u glavi koji će iskoristiti u svojoj knjizi i opisati vaše osobine. Pisci vole istraživati, i iz onog što otkriju, napišu priču. Stoga pazite, jer s picima se nikad ne zna. Sve što im se dogodi imaju potpuno prvo upotrijebiti u svojoj knjizi, čak vas i ubiti. (fiktivno). 

  1. Kritični ste prema svom radu

Za umjetnike (pišem o umjetnicima!) kažu da su narcisoidni ali istina je zapravo potpuno drugačija. Umjetnici su najčešće uvredljivi i ne vole negativne kritike ali često su sami sebi najoštriji kritičari. Većina pisaca, čak i onih poznatih, nikada nije zadovoljna s onim što su napisali. Pisci uvijek misle da mogu bolje. Često misle da su drugi pisci bolji od njih. I neprestano razmišljaju kako da se unaprijede. Pisci su kritični prema sebi i uvijek su samozatajni i nenametljivi, napisat ću i skromni, smatraju kako njihovo djelo nikad nije dovoljno dobro. (pišem o piscma, ne o onima koji to nisu!) Egoizmom i narcisima bave se psihijatri. (premda znam da ih ima i među nama.)

  1. Ljudi vas traže da pišete umjesto njih

Većina pisaca sanja o tome da mogu živjeti od svog pisanja ali većina pisaca piše potpuno besplatno. Čak neki radije poklanjaju svoja djela nego ih naplaćuju! Onog trenutka kad ljudi u vašoj okolini otkriju da znate i volite pisati, nećete moći disati od usluga koje će tražiti od vas. To se najčešće svodi na pisanje zadaća, sastavaka (neprestano me moji to traže), seminara, životopisa, recenzija, predgovora za razna djela, mailova i svega ostaloga za što se pretpostavlja da vi znate i da ćete uživati dok to radite. Jer stvarno, što je bolje nego pisati nekome, npr molbu za posao?

  1. Često analizirate

I dok neki, praktičniji ljudi, više vole dobiti odgovor “kako”, vi uvijek tražite odgovor na “zašto”. Zašto je netko takav kakav je, zašto je nešto ovako, zašto se nešto dogodilo tako, a nije onako…zašto ovo, zašto ono, zašto? To dovodi do toga da malo previše razmišljate i analizirate, često sami sebe izluđujete ali ne prestajete razmišljati i tražiti odgovor na pitanje koje vam se uvijek vrti po glavi – zašto? Zašto sa mnom pola njih ne razgovara? Često su dramaturgi, dramatiziraju tamo i gdje ne treba i od svega običnog, napravit će dramu. No, pisci su takvi. Mašta im radi i prekovremene. 

  1. Volite miris knjiga i listova papira

Mislim da se o ovome ne može previše napisati osim – nema boljeg parfema od mirisa knjiga koja je upravo stigla iz tiskare.

  1. Potajno želite staru pisaću mašinu

Ne kažem da svi pisci žele investirati priličan iznos na beskorisnu staru pisaću mašinu ali tako je romantična, zar ne? Sama pomisao da imate takav, često preskup komad potpuno zastarjele tehnologije koju više nitko ne koristi (osim Danielle Steel) i koja će skupljati prašinu ali će vas ispunjavati srećom, toplinom i dovoditi do uzbuđenja samo kad pomislite na to. I naravno, zašto ne bi imali nešto s čime su se nekad koristili Ernest Hamingway, Gabriel García Márquez i drugi. Jeste li znali da prva knjiga koja je napisana na pisaćoj mašini zove se “Avanture Toma Sawyera”? Klasik i nadam se još uvijek obavezna lektira u školama. Ja još uvijek tražim neku pisaću mašinu koja će me imresionirati „na prvu“.

  1. Ne volite raditi ništa, osim pisati

Kažu da pisac treba bogatog i vrijednog muža ili ženu koji će ga uzdržavati, u protivnom će umrijeti od gladi. To je mala ali stara šala koja kruži u spisateljskim krugovima jer pisci nisu baš poznati kao osobe koje su presretne ako rade nešto što ne vole. A zamislite kako im je kada su oboje pisci? Oni sigurno nemaju ni za godišnji odmor. S obzirom na to da najviše vole pisati od čega je teško živjeti, ova tvrdnja u potpunosti drži vodu. Ili u suprotnom zahtijeva prilično veliku žrtvu. Usput, ako niste znali, dok je Stephen King bio nepoznat pisac uzdržavala ga je žena koja je radila 3 posla odjednom.

  1. Osjećaj kada dobijete inspiraciju

Tada puštate apsolutno sve na čemu trenutno radite, ili žurno pozavršavate sve poslove kako bi se mogli posvetiti pisanju ili barem napraviti natuknice dok ideja nije pobjegla, a inspiracija presušila jednako brzo kao što je i došla. Zapravo, nema boljeg osjećaja nego kad se dokopate svog laptopa i počnete pisati. Tada za vas staje vrijeme, isključujete se od ostatka svijeta i za vas više ništa ne postoji osim praznog dokumenta koji ćete ubrzo napuniti riječima i glave pune misli koje samo čekaju da budu pretočene u riječi. Ja osobno, uvijek radim bilješke. I postoji roman koji sam napisala za samo 14 dana. (za vrijeme korone). Eto, toliko o naletu inspiracije. 

  1. Pišete…

Ne može biti jednostavnije od toga. Vi pišete jer morate pisati inače biste poludjeli. (graphomania, sjećate se?) Pišete redovno, objavljujete svoje uratke, svoja djela, možda vam nekada netko i plati za ono što pišete, ali to uopće nije važno. Ako ste pisac, važno vam je samo da možete pisati. Ništa više i ništa manje od toga.

  1. Kad već pišete, izgradite odnos s urednikom/ ili urednicom

Urednici su izuzetno važan dio vašeg postupka objavljivanja, pa ako ste toliko sretni da zapovijedate zanimanjem za svoj rukopis, a želje uvijek možete izraziti, morat ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako biste se dobro uklopili. Provjerite njihove reference, pogledajte njihov popis (prethodne knjige koje su uredili), porazgovarajte s njima o očekivanjima i potražite osobnu vezu. (Pri odabiru izdavača obavezno popratite koji im je prioritet i koji žanr objavljuju. To je itekako važno.) Zapitajte se koje osobine cijenite u suradničkom partneru, isto tako izrazite ih. Dobra povezanost romanopisca, pjesnika i urednika golema je razlika u onome što je vrlo intenzivan proces. To može potrajati, no bitan je cilj – a to je objava vaše knjige. 

  1. Uspjeh

Ljudi se uglavnom vole osjećati posebno ali pisci (i umjetnici općenito) jesu malo drugačiji od ostatka svijeta što je vidljivo na prvi pogled. Neki će ih nazvati čudacima samo zato što nisu isti kao ostali i teško se uklapaju u masu. Pisci vide svijet različito od ostalih i pomalo su idealisti, no više sanjari. Zbog svog sanjarenja i priča koje im se neprestano vrte po glavi, skloni su živjeti u svom savršenom imaginarnom svijetu u kojemu je sve onako kako su zamislili. Sve je lijepo, savršeno, ljudi su simpatični i skloni razumijevanju, a boje su puno jače i življe nego u stvarnosti. Kako je realnost zapravo potpuno drugačija, većina pisaca radije živi u svom imaginarnom svijetu što ih čini, na neki način, izoliranima. Još ako ste uspješni u pisanju, i objavljivanju svojih knjiga, zaboravite na tapšanja po ramenu, lajkanja po Fb i drugim društvenim stranicama, i slično. Jer sve će vam oprostiti, ali uspjeh nikada. Primijetit ćete kako vas neki napuštaju, osjetit ćete zavist (jer pisac to itekako osjeti), smanjit će vam se krug poznatih. (znam iz iskustva.) A to je samo znak da oni nikada u ničemu nisu i neće uspjeti, i očito se nisu dokazali ni kao osobe, majke (ili očevi), prijatelji, nisu uspjeli u svojim drugim poslovima. Jer onaj čiji je život ispunjen i sretan, nema razloga biti zavidan. Stoga, ako želite biti pisac, usredotočite se na ono što možete učiniti i promijeniti.A to ste vi sami. 

Za kraj jako je važno, kako ostati i postati pisac (ili književnik), je jednostavno. Pročitajte mnoge romane (žanrove) i istražite autora tog djela. Čitajte poeziju, to je jako važno za književnika. Samo s čitanjem knjiga naučit ćete stil velikih pisaca, način pisanja, ono što rade, njihov vokabular, gramatiku… jer ako želite pisati, morate i čitati. S vremenom ćete izgraditi svoj stil pisanja po čemu ćete biti prepoznatljivi. Tako stvarate svoju publiku (i čitatelje). Vjerujte, toliko sam djela naših autora pričitala da točno znam tko je što napisao. Pišite i počnite od malih članaka, od nekoliko riječi u poeziji i slično. Napišite ih i pokažite svojim bližnjima. Konstruktivna kritika može biti vrlo dobra i korisna. Obratite posebnu pozornost na gramatiku i pravopis. To je jako važno. Ponekad me osobno smeta kada neki koji se već nazivaju književnicima, ne znaju napisati jednu prostu jednostavnu rečenicu. (ili ne razlikuju č i ć, ije i je.) Žalosno je to. Ako već jeste književnik, onda morate znati gramatiku i pravopis. Pridružite se klubovima za pisanje. Upišite radionice, tečajeve. Vježbajte puno, svaki dan, mjesecima i godinama ako treba.

I naravno, ne zaboravite na izdavačku kuću Diligo liber koja uvijek daje prednost poeziji kao kraljici književnosti, i koja će vas sigurno „gurnuti“ u taj svijet. A na vama je kako ćete to kasnije vratiti.

kako postati i ostati pisac
Objavljeno Komentiraj

USLUGE KOJE NUDI DILIGO LIBER

Diligo liber nudi usluge izrade bookmarkera, ili straničnika. 

Sraničnik može biti mjere koje vi želite, pretežno je to 22*5 cm, no može biti i manja. Dizajn ovisi o željama klijenta. Mogu biti jednostrani ili obostrani, s raznim detaljima i bojama. Cijena izrade straničnika nalazi se na stranici https://diligo-liber.hr/cjenik-usluga/ 

Straničnik se dostavlja u PDF formatu do tri idejna rješenja, a po potrebi ih i tiskamo. Cijena tiska nije uključena u izradu. 

Objavljeno Komentiraj

PROJEKT DILIGO LIBER-a

POZIV PJESNICIMA 📌

PROJEKT „POEZIJOM PROTIV RATA“

Jučerašnji dan, 24.02. 2022. vjerujem da ćemo jako dugo pamtiti.

Pozivamo vas na još jedno stvaranje zajedničke zbirke; sve pjesnike, svih dobnih skupina i sve one koji se tako osjećaju, posebno neafirmirane i one koji nikada nigdje nisu ništa objavili, bez ograničenja, na još jedan naš poziv koji raspisuje Diligo Liber.

-POEZIJOM PROTIV RATA!

“Krvave suze”

Poziv će trajati do  10.03.2022.

✅Pozivamo sve autore koji se osjećaju pjesnicima i koji pišu srcem i dušom, da se uključe u naš poziv te time obogate našu zbirku i ostave vidljive tragove na književnoj sceni.

✅TEMA: rat

✅ Šalju se po 2 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆, pisane u 𝑾𝑶𝑹𝑫𝑼 , 𝒔 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒕𝒄𝒊𝒎𝒂 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂 𝒊 𝑵𝑨𝑺𝑳𝑶𝑽𝑶𝑴 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆.

UPUTE ZA SLANJE: upisati naslov maila ”POEZIJOM PROTIV RATA“, i u opisu obavezni podatci autora: ime i prezime, adresa, broj mobitela. (radove koji budu poslani na bilo koji drugačiji način – nećemo razmatrati!)

mail: poetry.diligoliber@gmail.com

 

KOTIZACIJA za tuzemstvo: 80 kuna

Za inozemstvo: 16 €

Kotizacijom uplaćujete troškove tiska i slanja preporučenom poštom. Ostale troškove snosimo sami.

 

✅ Svaki zastupljeni autor smije naručiti neograničen broj primjeraka.

NAKLADNIK: diligo-liber

🖋Urednik će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.

 

☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:

-urediti zbirku

-napraviti lekturu i korekturu

-napraviti prijelom teksta

-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)

-tiskati zbirku

-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska

-poslati knjige autorima na vlastite adrese (šaljemo preporučeno)

-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici (o promociji ćemo vas naknadno obavijestiti ovisno o razvoju situacije)

 

☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:

-pokloniti ili donirati svoju zbirku

-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično

⚠️Autor ne smije knjigu preprodavati bez pristanka nakladnika i ostalih zastupljenih autora!

 

⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.

Napominjemo da se ograđujemo od plagijata, a sva takva djela bit će prijavljena nadležnim osobama i kažnjeno gonjena, te će im biti zabranjen pristup stranicama kao i ostalim našim natječajima i pozivima.

Zabranjeno je kopirati tuđi rad, vrijeđati druge ili psovati.

⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒂𝒌𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒏𝒂𝒓𝒋𝒆č𝒋𝒖 𝒏𝒆𝒌𝒐𝒈 𝒌𝒓𝒂𝒋𝒂, 𝒕𝒂𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒅𝒖ž𝒂𝒏 𝒊𝒔𝒑𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒏𝒂č𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒓𝒊𝒋𝒆č𝒊.

 

✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail.

 

PLANIRANO VRIJEME TISKA: najkasnije u svibnju 2022.

Objavljeno Komentiraj

ROK IZRADE KNJIGE

Zašto je nemoguće knjigu završiti u roku dva tjedna?

Do sada smo imali razna iskustva s ljudima od kako smo u ovom poslu. Smijem reći, o vašem ponašanju ovisi i naša buduća suradnja. No neću sada gubiti vrijeme na nepotrebne riječi ukazajući na takve, osvrnut ću se na one koji sami uvjetuju rok izrade knjiga! Upravo zbog nekih koji ponudu koja im je dostavljena na mail, ne pročitaju, stvore se nepotrebni nesporazumi koji na kraju evoluiraju i pogodite tko je kriv? Pa mi! Samo zato što nisu pročitali sve što piše na ponudi! A ponuda je važan dokument na kojem su ponuđene sve tražene usluge, kao i ona sitna slova pri kraju dokumenta koje nitko ne čita!
No, kako bi izbjegli daljnje nesporazume, ili kako god ih nazvali, objasnit ćemo par sitnica koje će svima uvelike pomoći oko komunikacije i samog angažmana oko izdavanja knjiga.
Kako surađujemo s raznim autorima, ljudima koje nikad nismo ni vidjeli, ni sreli, a isto tako i s onima koji su nam malo više poznati, važno je napomenuti da je svaka usluga individualna i da ovisi o tome kada će nešto biti završeno. Nekima pišemo samo recenzije, nekima samo lekturu, nekima radimo logo, vizitke, takvima završavamo ranije, što je logično – jer puno je lakše napraviti samo jednu od usluga. No, ako radimo cijelu kompletnu knjigu, i na ponudu napišemo rok izrade, molimo vas da to i pročitate. Svaka važna stavka piše na ponudi koju ste zaprimili. Neke su čak podcrtane debelim slovima (i boltane čak!). Nemojte biti lijeni i ne pročitati ih, pa nas onda svakodnevno zivkati, slati poruke, mailove i ispitivati „kad će biti gotovo?“ Neće tako brzo, i ne sigurno u onom roku kojeg ste vi zadali. To je nemoguće!

No, kako je nama jako važna komunikacija između autora, tražitelja usluge i nas, trudimo se na početku objasniti najbolje što možemo i prihvatiti vaše sugestije i prijedloge. Ako je moguće, ispunit ćemo ih, ako nije, na žalost nećemo. Ali svakako morate imati na umu da ni jedna izdavačka kuća neće knjigu završiti u roku dva tjedna! Neke ih rade mjesecima, godinu čak! (znam iz iskustva!)
Mi smo mala izdavačka kuća, nemamo svoj pogon za tiskanje knjiga, pa surađujemo s tiskarom koja nam se činila najpogodnijom, najpristupačnijom i najpovoljnijom na tržištu. Neću imenovati ni one s kojima smo suradnju završili, ali ću rado podsjetiti da ni Alfa, Školska knjiga nemaju svoje tiskare, njihove knjige tiska druga „velika“ tiskara koju također neću imenovati. Nebitno je. Želim samo napomenuti kako nismo jedini s kojima tiskara surađuje, ima i drugih kojima tiskaju knjige, kalendare, brošure, majice, šalice i ostalo, a da ne spominjem predbožićne blagdane i kraj godine. Opće je poznato da tada sve tiskare imaju najviše posla, pa nama i iz tog razloga knjige kasne. Ne možemo se tući s ljudima i zahtijevati da naše uzmu u obradu a ove ostave sa strane! To nije u kodeksu općeg poslovanja, a ni moralno.
No ima još nekih razloga zašto sve ne može biti „u roku dva tjedna“ kako su si neki zacrtali.

Da bi sve bilo uredno, kvalitetno, bez greške – potrebno je vrijeme. Premda nas ovdje u ovoj našoj maloj izdavačkoj kući nije mnogo zaposleno, mi svejedno imamo svoje suradnike koji pišu npr u ovom slučaju spomenut ću recenziju, jer svaki autor ima pravo izbora. Također, nakon lekture i pregleda teksta, potrebno je proći nekoliko dana kako bi tekst “sjeo” i ponovno se pregledao. Vjerujte da oči vide ono što nam mozak šalje, a to ponekad zna biti naporno jer on sam “vidi” onako kako bi trebalo biti a ne onako kako je napisano. Dogodilo mi se to mnogo puta pa sam neke greške tek kasnije vidjela. No, ispravim ih nakon ponovnog pregleda. 

Kod velikih izdavačkih kuća kojih ima jako puno u Hrvatskoj, također ćete čekati jako dugo, ali vjerujte da će vam naplatiti svaku minutu svog vremena.
Mi smo se prilagodili autorima, naravno spomenut ću i cijenama, jer prije svega razmišljamo kao autori, pa tek onda kao poduzetnici. I premda smo s cijenama najniži na tržištu, trudili smo se složiti pakete tako da nitko ne ostane zakinut – dobili ste svaku knjigu koju ste platili! 
I premda se trudimo biti i fleksibilni, pristojni, i osjećajni prema svakom pojedincu, tražimo to isto za uzvrat. Razumijte i vi nas, jer ništa ne može biti gotovo preko noći ako želite u ruci držati kvalitetnu knjigu. A s nama se stvarno možete dogovoriti apsolutno sve. 

Zapatite, ništa ne možemo u roku dva tjedna jer je to naprosto nemoguće. Kvaliteta knjige ovisi koliko se dugo na njoj radi. A stvarno se trudimo napraviti najbolje što možemo. 

Dragi naši, proizvodimo knjige, ne hamburgere! A na njima itekako imamo što raditi!

Objavljeno Komentiraj

NAPLATA IZMJENA NA KNJIZI

Kolikoje proces izrade jedne knjige? Zašto se svaka izmjena naplaćuje?

Većina autora s kojima surađujemo, nisu shvatili neke vrlo važne stavke oko izdavanja i izrade knjiga, pa smo ih prisiljeni ponoviti.
Prije nego započnete suradnju s Diligo liberom, molimo vas da svakako pročitate ovih par uputstava koja će vam sigurni smo, pomoći.

Molimo vas da prije suradnje s nama i izrade knjige, razmislite što u njoj želite:
-koje slike i koliko ukupno će ih biti, jesu li u boji ili crno bijele
-s koje stranice započinje numeriranje, (to već u Wordu možete vidjeti i zatražiti), koji format želite
-koliko pjesama ukupno želite u knjizi (60 ili 120 nije ista ponuda, a ni knjiga)
-koji uvez želite, tvrdi ili meki (jer ni priprema nije ista)
-koji font slova želite
-koju boju slova, covera, i drugo
-koje izmjene još želite, recite na vrijeme!

Jer, svaka izmjena koju niste vidjeli u Wordu, ni PDF-u koji je poslan na pregled, nakon probnog tiska – naplaćuje se po važećem cjeniku.
Svaka ta izmjena koju ste zatražili, nova je knjiga. Stoga dobro pazite i pregledajte svoju knjigu. Kasnije će vas koštati duplo. 

Kada nam autor dostavi svoj rad (materijal), šaljemo ponudu po dostavljenom materijalu. Tekst se tada lektorira, uređuje, ispravlja, stvara se cover (naslovnica za knjigu) po dogovoru s autorom, te prijelom (PDF) koji šaljemo na pregled autoru u PDF-u koji je zaštićen vodenim žigom sve do tiska. Nakon toga čekamo Vaše odobrenje i eventualne greške koje želite ispraviti. Kada Vi odobrite uređeno, radi se probni tisak knjige, ogledni tisak – kako će vaša knjiga izgledati kada ju konačno primite u ruke. A tada počinje show za nas – Vi želite izmjene! To stvara veliki problem i nama i tiskari i Nacionalnoj biblioteci koja je zaprimila vašu knjigu upravo u ovakvom obliku koji je vama dostavljen. Jer u takvom obliku zatražen je i CIP. No, većina ne razumije da svaka druga izmjena: dodavanje stranica, mijenjanje stranica, dodavanje pjesama, slika i drugo – ustvari otežava posao. To više nije ista knjiga! Mi smo tada dužni obavijestiti NSK o izmjenama na knjizi (zbog CIP-a koji smo zatražili), tiskaru koja u svom programu ima pripremljen upravo taj materijal, i nama – koji moramo sve ispočetka. Također ni cijena više nije ista! Tada autoru ponovno šaljemo ponudu za svaku izmjenu, jer imajte razumijevanja, svaka ta izmjena nama je dodatni posao, dodatni sat koji ne možemo naplatiti, dodatni trošak, dodatna lektura, prijelom koji naplaćujemo po stranici, jer svaka izmjena košta. Ali na žalost, ima autora kojima naplata tih izmjena smeta!

Morate shvatiti – sav naš trud i posao se naplaćuje.
Kada vam majstor dolazi mijenjati pločice u kupaonici, i vi zatražite ponudu za 5 kvadrata, pa se ipak odlučite za 7, je li to ista cijena? Više nije. Naplatit će vam i ovih ostalih 2 kvadrata. Kada odlazite kod frizera na šišanje, i želite usput i pramenove, zar vam neće naplatiti pramenove? Hoće. No, neki to nikad neće shvatiti.

Kako god, nadamo se da će vam ovaj članak barem mrvu osvijestiti načn poslovanja, i naplate.

Objavljeno Komentiraj

O NAKLADNIŠTVU

Nakladništvo (izdavaštvo) je djelatnost kojom djelo postaje dostupno javnosti, a uključuje pribavljanje i odabir rukopisa, uređivanje, grafičko-likovno oblikovanje, organizaciju tiskanja ili drugog oblika proizvodnje, promidžbenu djelatnost te raspačavanje. Nakladništvo (izdavaštvo), djelatnost kojom djelo postaje dostupno javnosti, a uključuje pribavljanje i odabir rukopisa, uređivanje, grafičko-likovno oblikovanje, organizaciju tiskanja ili drugog oblika proizvodnje, promidžbenu djelatnost te raspačavanje. U povijesti su te poslove obavljali autori, tiskari i knjižari, pa se do kraja XX. st. razvoj nakladništva može pratiti i pod pojmovima tiskarstvo i knjižarstvo. U povijesti su te poslove obavljali autori, tiskari i knjižari, pa se do kraja 20. stoljeća razvoj nakladništva može pratiti i pod pojmovima tiskarstvo i knjižarstvo. Nakladnik je fizička osoba ili korporativno tijelo (organizacija) koja ima pravo umnožavanja i raspačavanja djela te snosi financijsku i pravnu odgovornost. U elektronskom nakladništvu često se, u tom smislu, govori o proizvođaču. Nakladničkim ugovorom autor ili drugi nositelj autorskoga prava na autorsko djelo prenosi pravo umnožavanja i stavljanja u promet (pravo izdavanja) djela na nakladnika, koji se obvezuje da djelo izda o svom trošku. Nakladnički proizvodi tradicionalnoga nakladništva tiskane su knjige (neperiodične publikacije koje bez korica imaju najmanje 49 stranica, a objavljene su u određenoj zemlji i dostupne javnosti), brošure (neperiodične publikacije koje bez omota imaju najmanje pet, a najviše 48 stranica), serijske publikacije (novine, novinsko i revijalno nakladništvo), zemljovidi i muzikalije. Od 1970-ih pojavljuje se audiovizualna građa, koja se koristi s pomoću elektronskih pomagala, a od 1990-ih razvija se elektroničko nakladništvo. Elektronički časopisi, a poslije i knjige, objavljuju se prvo u materijalnom obliku na disketama, CD-ROM-u, a ubrzo zatim i na međumrežju (mrežna izdanja). Elektronička je knjiga jedna ili više računalnih datoteka omeđena sadržaja, koje su dostupne javnosti na mreži (mrežna knjiga) ili u materijalnom obliku (CD-ROM, DVD i sl.). Uz tekst može donositi sliku i zvuk kao i veze sa srodnim mrežnim stranicama te program za izmjene i dopune.

Diligo liber je mlada, nova Izdavačka kuća s djelatnošću nakladnika. Od 2021. smo članovi Zajednice nakladnika i knjižara. Do sada smo objavili oko 80 naslova domaćih autora, a prevladava, naravno poezija.

Nakladničke kuće mogu biti opće ili specijalizirane, ovisno o stručnome području ili o vrsti proizvoda koje objavljuju. Mogu se specijalizirati za izdavanje knjiga za djecu i mladež, zvučnih knjiga, zemljovida i dr. Posebnu skupinu čine nakladnici stručnih i znanstvenih knjiga. Poznati su nakladnici u području prirodnih znanosti, tehnike i medicine udruženi u International Group of Scientific, Technical and Medical Publishers (STM). Krajem 20. stoljeća učestalo je spajanje više nakladničkih kuća (često s produkcijom istog ili sličnoga tematskog područja) u jednu korporaciju s većom ili manjom samostalnošću nakladnika. Izvan Zagreba djeluju nakon 1990. neka stara nakladnička poduzeća, ali i više novih manjih. U Rijeci i Opatiji djeluju »Otokar Keršovani« i Izdavački centar Rijeka (Dometi), Leo Commerce; u Splitu E-92, Književni krug Split, Laus, Logos, Marjan knjiga; u Osijeku Izdavački centar (Revija); u Privlaci Slavonska naklada Privlačica; u Varaždinu Katarina Zrinski; u Zadru Forum; u Jastrebarskome Naklada Slap, a u drugim hrv. gradovima nakladništvom se bave ogranci Matice hrvatske uz pokojega manjeg nakladnika. Knjiga je proizvod koji Hrvatska drži prioritetom u svojoj kulturi. Stoga država daje nakladnicima financijsku potporu uz nultu stopu PDV-a. Od 1990-ih pojedini nakladnici specijalizirali su se za određena tematska područja, porastao je broj djela stranih autora, jačaju poslovne veze hrvatskih i inozemnih nakladnikâ, a sve više nakladnika stvara vlastite mrežne stranice, otvaraju se knjižare tiskane knjige na Internetu i uvode se suvremene tehnike proizvodnje knjige. God. 1993. u sustav ISBN bila su uključena 353 hrvatska nakladnika. Od ožujka 1993. do prosinca 2004. registrirana su ukupno 5164 nakladnika. Najveći broj nakladnika nalazi se u Zagrebu. Po broju objavljenih knjiga prednjači Školska knjiga s 1100 naslova (2004.). Od ostalih se među najveće ubrajaju oni s prosječno pedesetak i više objavljenih naslova godišnje: Alfa, Algoritam, Egmont, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Kršćanska sadašnjost, Matica hrvatska, Mozaik knjiga, Naklada Ljevak, Naša djeca, Profil International, V.B.Z. i Znanje. Malobrojna su, ali značajna izdanja zvučnih knjiga. Usporedno s tradicionalnim nakladništvom u Hrvatskoj se 1990-ih razvija i elektroničko. No, svakako čitatelji još uvijek više vole miris svježeg tek tiskanog papira.

A Diligo liber će svakako u skorije vrijeme biti jedna od vodećih nakladnika poezije.
Objavljeno Komentiraj

TKO MOŽE BITI LEKTOR?

Ovdje ću se zadržati malo duže, jer želim napisati i opisati sve što sam planirala.
Ali, idemo od početka.
Već dugo se bavim ovim poslom, školovana sam, završila sam tečaj za lektora (raspitajte se na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu) koji nije bio ni brzinski, ni mjesečni, a ni lagan. (Probajte pogriješiti jedno pitanje, morate sve ispočetka!) Da, priznajem, rado bih da je potrajao još duže jer uvijek ima nešto novo za naučiti, a ja sam tip koji voli učiti. I još uvijek učim, ono što ne znam, provjerim u svojim knjigama (ne bilo kakvim, već o pravopisu). Ali tko kaže da se neću još nadoškolovati?
Odgovor na pitanje Tko može biti lektor? sam upravo napisala. Nitko tko nema osnove znanja hrvatskog jezika, nije profesor, nema završenu školu i po zanimanju je, ne znam, knjigovođa, ne može biti lektor. Kakve veze on ima s lekturom?
Lektura hrvatskoga teksta podrazumijeva ispravljanje jezičnih pogrešaka odnosno pravopisnu, gramatičku i stilsku optimizaciju u svrhu poboljšanja čitljivosti i jasnoće teksta na hrvatskome jeziku. Pri tom se lektor treba voditi prije svega vlastitim poznavanjem jezičnih pravila i iskustvom, te važećim hrvatskim pravopisom, rječnikom i jezičnim priručnicima.

Lekturu ne može raditi svatko tko malo bolje zna hrvatski jezik ili “ima oko” za pogreške. Lekturu ne može raditi niti svatko tko je završio studij kroatistike. Za kvalitetnu lekturu potrebno je dodatno obrazovanje – tečajevi, studij ili u najmanju ruku, redovito proučavanje i iščitavanje jezičnih savjetnika, stručnih članaka iz jezikoslovlja i drugih struka.

Griješi li lektor?
Da. Naravno i ja osobno pogriješim, ne namjerno. Nekad mi promakne, a nekad autor traži baš tu riječ da ostane takva kakvu je on opisao, npr stomku, točnije je stomaku. Tko je tada kriv? Naravno, lektor. Pogotovo ako ne znate razliku između delfina ili dupina (delfin je tehnika plivanja, a dupin sisavac). No, i nekom drugom promakne. Nemam program za ispravljanje gramatičkih i pravopisnih grešaka, jer ne postoji, pa kako nekad “knjigovotkinji” promakne jedna brojka od prevelikog buljenja u ekran, tako se dogodi i lektorima da im primakne koje slovo. Ili točka. Nenamjerno. Dogodi se i blagajnici da vam pogrešno uzvrati novac. U jednom članku koji je pisao profesor hrvatskog jezika, pisalo je vrijedjeti, umjesto vrijediti. Pa eto, nismo baš svi „pametni“, zar ne?
Također, ono što je ispravljala upravo „knjigovotkinja“ u jednoj pjesmi pisalo je ovčiće umjesto ovčice (osim ako nije pojela slovo n) i u istoj pjesmi još jedna greška dogorijeti umjesto dogorjeti. A te su greške nađene u samo jednoj pjesmi, pa što je tek s cijelom zbirkom? Nenamjerno, slučajno, ne znam. Nije moj potpis, hvala Bogu. Na tako nešto ne bih se ni potpisala.

Što radi lektor?
Osim što pročitam vaš tekst po nekoliko puta i ispravim na standardni hrvatski jezik, uređujem ga još jednom prije nego pošaljem natrag autoru na pregled.
Zašto ga šaljem natrag na pregled autoru? Dogodilo se nekoliko puta (nije nepovjerenje u pitanju) već kako sam napisala malo prije, autor želi baš tu riječ i ni jednu drugu, ili želi ostaviti sa umjesto s, (naravno pazeći s kojom riječi, npr s svijećom nikada ne može biti), a neki pak koriste mnogo dadaizma (hrvatski jezik to ne podnosi, ispravim koliko god se dâ ispraviti, da li mogu, da hoću, da želim, da vratim, da patim, itd). Kako smo mi izdavačka kuća koja se posvetila najviše poeziji, trudim se ne mijenjati pjesmu, redoslijed, ni izbacivati riječi koje možda jesu višak, ali pjesniku nisu. Držim se one „pjesničke slobode“. Ispravljam samo osnovno: pravopis, interpunkcijske znakove, gramatiku, ali nikako ne diram riječi. Osim ako nije hrvatska riječ, npr suva promijenit ću je u suha, izuzev ako nije pisana na kajkavskom narječju. Ili npr sopstveno, ispravno je vlastito. A tu riječ na žalost, mnogi koriste. Također, bitno je naglasiti, narječja se ne ispravljaju!
No, sada dolazimo do onog djela, kada sam mnogo puta naletjela na neke autore koji mi uporno govore „lektura nije potrebna, sve sam ispravio/la sam/a“. Ja ipak bacim oko i nađem stotinjak grešaka: ije i je, č i ć, neispravno upisane riječi i još mnogo čega. Ispravim ih naravno. Jer ne pada mi na pamet potpisati se na neko takvo djelo ili dati u tisak nešto što nije po hrvatskom standardnom jeziku a promoviramo kulturu hrvatskog jezika i književnost? Ne ide baš zajedno, zar ne? A još iza toga stoji moj potpis! Ma neće ići.

No, tko je lektor? Što radi lektor?
Lektor nije čitatelj, onaj koji će čitati radnju romana, (pišem sada o prozi i novelama koje imamo u malom broju, ali ih imamo), već čita s razumijevanjem, pazeći na stilske greške, višak riječi, gramatiku, pravopis,…
Lektor čita s razumijevanjem i s intencijom kako bi otkrio pogreške i ispravio ih. Zato “čitanja” u lekturi nisu puka iščitavanja napisanog. Za kvalitetnu lekturu potrebno je vremena. Rokovi “od danas do sutra” ne postoje u lekturi. Treba mu dovoljno vremena da može kvalitetno raditi na vašem tekstu, barem tri puta pročitati vaš tekst, savjetovati vam izmjene, poslati prijedloge koje ćete pregledati i u najboljem slučaju odobriti, a sve sa svrhom da se vaši tekstovi poboljšaju, kako gramatički i pravopisno, tako i stilski. Bit ćete mu na tome zahvalni! I izbjeći ćete ovčiće i sačuvati novčiće.
Jer kvalitetan lektor pazit će na takve „greškice“. I kvalitetan lektor neće mnogo izmjenjivati vaš način pisanja, stil izražavanja ili slično. Svakako će se o svakoj promjeni s vama posavjetovati.

Sada vam je jasno zašto šaljem autoru tekst natrag na pregled?
Lektura nije samo ispravak ije i je, č i ć, tipfelera, duplih razmaka ili nepravilno upisanih stranih riječi (čitaj tuđica). Lektura je dotjerivanje i čišćenje teksta od pogrešaka, suvišnih riječi, pojašnjavanje onoga “što je pisac htio reći”.
Stoga nikako ne podcjenjujte lekturu jer toliko je vremena utrošeno u nju!

Objavljeno Komentiraj

ANATOMIJA JEDNE KNJIGE

Knjiga je ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica (UNESCO-va definicija), odnosno, knjiga je tiskana kolekcija papira. Ukoričena tiskana publikacija koja sadrži manje od 49 stranica naziva se brošura.
Knjiga je djelo sastavljeno od skupa listova papira ili drugog materijala, vezanih i zaštićenih korica, koji tvore volumen. Riječ, kao takva, dolazi od latinskog liber, libri.
Je li knjiga fizički predmet ili intelektualno djelo? Ako bi bila samo fizički predmet, to bi značilo da je njezin sadržaj zapravo nevažan, što nije istina. Isto tako, kažemo li da je samo intelektualno djelo, nismo u pravu jer negiramo važnost njezina izgleda i opreme. Čak i ako je u potpunosti lišimo njezina fizičkog stanja i prebacimo u digitalni svijet, i dalje joj nismo oduzeli sve njezine sastavne dijelove. Dakle, knjiga se podjednako sastoji od fizičkog (materijalnog, opipljivog), kao i od sadržajnog (duhovnog, misaonog). Knjiga je po tome vrlo slična čovjeku.

Tijekom života kroz ruke nam prođu tisuće knjiga, no ako se ne bavimo proizvodnjom knjiga (u fizičkom ili sadržajnom smislu), o “sastavnim dijelovima” knjige zapravo i ne razmišljamo.

Knjige, da bi se smatrale takvim, moraju imati najmanje 49 stranica , jer će se, u protivnom, ako ima manje od 48 i više od pet, smatrati knjižicom, dok ako ima manje od pet, smatrat će se pojedinačnim listovima.
Knjiga je djelo sastavljeno iz različitih dijelova koji zajedno sa sadržajem čine kulturno dobro preko kojeg se prenosi nebrojena količina sadržaja, između ostalog i književni, akademski, tehnički, znanstveni, biografski.

Korice mogu biti “gole” ili u omotu i imaju svoju svrhu i ulogu. Zatim je tu hrbat, “kralješnica” knjige, a između svega stoje listovi. No prije nego što listovi postanu listovima, oni su dio knjižnog arka. Knjižni je arak papir na koji se tiska sadržaj knjige i na jedan se arak, zbog njegovih dimenzija, obično može otisnuti više stranica knjige. Potom se arak savija ili reže i tako dobivamo listove. Dobiveni se knjižni arci spajaju s drugim arcima, te na kraju lijepljenjem ili šivanjem uobličuju u knjižni blok, koji spajamo s koricama. Spajanjem jednoga s drugim i trećim – dobivamo knjigu.

Ne sudi knjigu po koricama – stara je poslovica, ali složit ćete se da su korice vrlo važan dio knjige: štite knjigu, drže je na okupu, a u današnje vrijeme, kad nas u knjižarama okružuje na stotine knjiga, imaju zadatak i da nam privuku pogled. Na prednjim koricama se nalazi naslovnica knjige s navedenim naslovom, autorom ili urednikom i s ilustracijom. Na stražnjim koricama se nalazi tzv. blurb (u kojem će nam izdavač objasniti zašto je dotična knjiga nešto najbolje napisano u posljednjih XY godina), ulomak iz knjige, bilješka o autoru ili pak citat iz recenzije iz nekih novina. Ili jednostavno ništa, ovisi o autorovim željama. Također se nalazi barcode i logo izdavača.
Jednako nam je važan i hrbat knjige, jer on je prvo što vidimo ako knjigu tražimo, primjerice, na polici u knjižnici, a može sadržavati autora ili urednika, naslov knjige, izdavača i logo izdavačke kuće.

anatomija knjige
DILIGO LIBER - anatomija jedne knjige

Knjige mogu biti meko ili tvrdo ukoričene, pri čemu se meke korice izrađuju od kartona, plastike ili tanje ljepenke, dok je osnova tvrdih korica napravljena od tvrđe ljepenke ili kartona. Prema vrsti korica razlikuju se meki uvez (knjižni se blok s mekim koricama spaja klamanjem) i tvrdi (knjižni se blok s tvrdim koricama spaja šivanjem), no osim njih postoje još i: broširani (koji mnogi poistovjećuju s mekim uvezom, ali za razliku od njega, može biti i šivani i klamani) te lijepljeni uvez.

Knjiga ima još sastavnih dijelova koji se nalaze unutar korica, još žilica i tetiva koje nas dijele od njezine srži i biti: njezinog sadržaja. Svi najvažniji podatci o knjizi nalaze se na naslovnoj stranici: ime autora, urednika ili priređivača, naslov knjige, naziv izdavača ili nakladnika, naziv biblioteke te mjesto i godina izdanja. Naslovna stranica može sadržavati i popis svih ostalih važnijih imena ljudi koji su sudjelovali u nastanku knjige, poput urednika, ilustratora, prevoditelja i slično, no ta imena mogu biti popisana i na paralelnoj lijevoj stranici (budući da se naslovna stranica uvijek nalazi s desne strane), na kojoj se nalaze i podatci o autorskim pravima, grafičkom oblikovanju knjige, lekturi, korekturi i tisku, (drugim riječima impressum) zatim kataloške oznake, adresa nakladnika i slično. Sam impressum može biti i na samom kraju knjige.

Od uvodnih tekstova razlikujemo: predgovor ili proslov i uvod. Predgovor ili proslov ne piše autor knjige, nego na primjer urednik ili priređivač, ili pak neki stručnjak, gostujući autor i slično. U predgovoru se daju objašnjenja glavnoga teksta i njegova je, općenito, uloga olakšavanje čitanja i razumijevanja knjige. Drugačiji su predgovori novim izdanjima, u kojima se obično navode razlike s prethodnim izdanjima te daju pojašnjenja.
Uvod piše sâm autor i tu se obično iznose neki zanimljivi podatci o knjizi, poput objašnjenja o tome kako je priča nastala, odakle autoru ideja i slično. Nakon uvoda mogu slijediti zahvale autora onima koji su pridonijeli nastanku knjige, te posveta.

Na početku ili na kraju knjige može se nalaziti i kazalo, koje sadrži popis poglavlja, podnaslova, bilježaka i svih ostalih tekstova u knjizi, te brojeve stranica na kojima se oni nalaze. Stručne knjige mogu imati i posebne popise ilustracija, tablica i slično. Glavni tekst može biti podijeljen na sveske, dijelove, poglavlja i odjeljke. Poglavlja mogu biti označena brojevima (uobičajenim redoslijedom, ili pak na neki autoru specifičan način), podnaslovima ili uopće ne moraju biti nikako posebno označena. Dijelovi se sastoje od poglavlja, a poglavlja od odjeljaka.

U završnom dijelu knjige može doći još sva sila tekstova i podataka. Posljednje poglavlje knjige katkad se naziva i epilog. U epilogu se nalazi zaključak glavnoga teksta, završna scena u kojoj se zaokružuje radnja čitavog djela, spajaju nepovezane niti priče ili otkriva daljnja sudbina glavnih junaka, a ako je predviđeno da će knjiga imati i nastavak, epilog može nagovijestiti nastavljanje radnje. Katkad između glavne priče i epiloga postoji vremenski odmak, a katkad se epilog uopće ne nastavlja u istom tonu u kojem je pisan ostatak teksta, nego ga, recimo, dovršava glas samog autora koji se obraća direktno čitatelju, pojašnjavajući mu kraj priče.
Pogovor knjige sličan je uvodu, a može ga i ne mora pisati autor knjige, pa samim time može sadržavati i neke dijelove koji se obično nalaze u predgovoru. Završni dio još može imati: bilješku o piscu ili njegovu razrađeniju biografiju i bibliografiju, bilješke o prevoditelju, ilustratoru ili uredniku, glosar (rječnik manje poznatih riječi i pojmova), tumač imena i tuđica, popis literature kojom se služio autor te razne druge priloge.

I na kraju, poruka za svakog od vas – ČITAJTE tiskane knjige i čuvajte ih, jer svaka od njih ima svoju vrijednost.

knjiga
Objavljeno Komentiraj

POVIJEST PISAĆE MAŠINE

POVIJEST PISAĆE MAŠINE

Tiskana slova danas su dio naše svakodnevice. Bilo da čitamo knjigu, kupimo neki časopis ili novine ili čak printamo neki tekst kod kuće, sav tekst koji možemo pročitati tiskan je na neku vrstu papira. Nekoć je tiskano pismo bilo rijetkost, a ako se htjelo kopirati neku knjigu ili bilo kakav dokument, bilo je potrebno mukotrpno ručno prepisivanje. Posao pisara tako je bio poprilično uobičajen na velikaškim dvorovima ili kod redovnika. Izum tiskarskog stroja u potpunosti je promijenio svijet jer je dodao ogromnu brzinu u prijenosu znanja i informacija. Knjige koje su nekoć bile rijetkost i nisu bile dostupne svakome mogle su se tiskati u bilo kojim količinama.

Prvi oblik tiska na papir pojavio se oko 6. stoljeća u Kini. Tadašnji ljudi koristili su ručno rezbarene drvene ploče preko kojih se utiskivao papir te su tako mogli dobiti višestruke kopije istog teksta. Ova metoda i njene varijacije polako su se širile po svijetu, no u Europi je do sredine 15. stoljeća glavna metoda umnožavanja knjiga ili tekstova bilo ručno prepisivanje. Onaj tko je izumio tiskarski stroj i donio promjenu u Europi i svijetu je Johannes Gutenberg, njemački zlatar i tiskar. Gutenberg je prvi dizajnirao stroj s pomičnim dijelovima preko kojeg se moglo tiskati veliku količinu teksta u znatno manje vremena nego što je to bilo potrebno ručnim prepisivanjem. Sama slova izradio je od slitine antimona, olova i kositra, a slitina je ostala gotovo nepromijenjena i u modernijim tiskarskim strojevima. Od 15. stoljeća nadalje se u Europi sve više proširilo korištenje tiskarskog stroja, a njegov nastanak došao je u jeku renesanse koja bila izvorna točka brojnih revolucionarnih ideja koje su promijenile svijet kakav je do tada postojao. Gutenbergova inovacija omogućila je proizvodni proces koji je po prvi put u povijesti omogućio masovnu proizvodnju knjiga po znatno manjem trošku i u daleko manje vremena nego je to bilo moguće prepisivanjem rukom.
Moderne verzije tiskarskih strojeva uvelike su se oslanjale na Gutenbergove inovacije, a do većih promjena došlo je tek u zadnjih dvjestotinjak godina kada je cjelokupna tehnologija otišla na nove razine uz korištenje električne energije.

Pisaći stroj je mehanički ili elektromehanički stroj koji sadrži mnogo tipki, koje kada se pritisnu stvaraju otisak na papiru ili nekom drugom mediju, a putem utiskivanja tinte ili nekog drugog sredstva. Prvi pisaći strojevi su se pojavili sredinom 19. stoljeća i sve do 80-tih godina 20. stoljeća bili su nezamjenjivi stroj za poslovnu uporabu. Prodorom višenamjenskih osobnih računala i pisača, pisaći strojevi potpuno su istisnuti tijekom 1980-ih kao osnovno sredstvo za strojno pisanje u razvijenom svijetu.

U rujnu 1867. pjesnik, novinar i honorarni izumitelj Christopher Latham Sholes iz Milwaukeeja prijavio se za novi izum – pisaću mašinu. Nakon odgovarajućih birokratskih postupaka, koji su se, kao i obično, razvlačili nekoliko mjeseci, Sholes je početkom 1868. dobio patent. Uz Christophera Scholesa, koautori izuma bili su Carlos Glidden i izvjesni S. W. Soule, koji je također radio na stvaranju prve pisaće mašine.
Proizvodnja prvih pisaćih strojeva započela je na samom kraju 1873. godine, a 1874. godine na američko su tržište ušli pod imenom Sholes & Glidden Type Writer.
Tipke su bile poredane u dva reda, a slova na njima bila su abecednim redom.
Pojava kompjutera naznačila je konačan kraj upotrebe pisaće mašine. Zapravo, sama pisaća mašina je kumovala svom odlasku, usavršavajući se do te mjere da je krajem 20. stoljeća Amerikanac Steve Wozniak obavijestio javnost o izumu svog prvog PC nazvanog “Apple 1”.

U međuvremenu je Scholesov primjer nadahnuo druge izumitelje. 1895. Franz Wagner dobio je patent za pisaću mašinu s vodoravno ležećim slovnim krakovima koji udaraju u osovinu papira s prednje strane. Glavna prednost ovog dizajna bila je u tome što je novo ispisani tekst bio vidljiv tijekom rada. Prodao je prava na njegovu proizvodnju proizvođaču Johnu Underwoodu. Pokazalo se da je ovaj stroj toliko prikladan da je ubrzo postao vrlo popularan i Underwood je na njemu stekao ogromno bogatstvo.

Do 1907. godine Remington & Sons dosljedno su proizvodili devet modela tiskarskih strojeva, čiji se dizajn postupno poboljšavao. Proizvodnja pisaćih strojeva rasla je poput lavine. Tijekom prvih deset godina Remington je proizveo više od sto tisuća primjeraka.

Pored velikih tvrtki (poput Remingtona i Underwooda), stotine malih tvornica i deseci poduzeća velike tvrtke specijalizirana za precizno inženjerstvo. Pojavili su se deseci novih dizajna i stotine modela. Od tih događaja, sredinom stoljeća, ostalo je važno samo dvadesetak.

U razdoblju 1890. – 1920. intenzivno se traži dizajnerska rješenja kako bi se tijekom tiska dobio jasan, vidljiv tekst i proširile mogućnosti tiskarskog stroja. Među strojevima ovog vremena mogu se razlikovati dvije glavne skupine: s jednim nosačem slova i s mehanizmom za ručni ispis. U strojevima prve skupine slova se nanose na pojedinačni nosač slova različitih oblika; za odabir ispisanog znaka korišten je ili pokazivački uređaj ili tipkovnica. Promjenom medija bilo je moguće tiskati na nekoliko jezika. Ovi su strojevi stvarali tekst vidljiv kad se ispisuje, ali njihova spora brzina ispisa i mala penetracija ograničili su njihovu upotrebu.

Brzim uzastopnim pritiskom na slova koja se nalaze u blizini, čekići sa slovima su zapeli, prisiljavajući ih da zaustave posao i rukama grabe džem. Tada je Scholes analizirao kompatibilnost slova na engleskom jeziku i predložio opciju u kojoj su najčešća slova razmaknuta što je dalje moguće, što je omogućilo izbjegavanje lijepljenja prilikom tipkanja, odnosno došao je do QWERTY tipkovnice – tipkovnice koja , s jedne strane, natjerao je daktilografe da rade sporije, a s druge strane eliminirao zastoje.
Tračevi novinarskog svijeta čak kažu da su je devedesetih, kada su računala odnijela pobjedu, tvrdolinijaši spremali u ormar nadajući se njezinom povratku.
Prva pisaća mašina proizvedena je davne 1830. godine u SAD-u rukom izumitelja Williama Burta. No, ovi strojevi nisu doživjeli komercijalnu upotrebu sve do sedamdesetih godina 19. stoljeća kada su izumitelji Christopher Sholes (koji je, usput rečeno, izumio i QWERTY tipkovnicu) i Carlos Glidden postigli dogovor s tvrtkom Remington te otpočeli masovnu proizvodnju ovih jednostavnih uređaja za pisanje.

Pisaća mašina odigrala je još jednu značajnu ulogu u povijesti – upravo ona je omogućila prvi masovni izlazak žena na tržište rada. Tečajevi rada na pisaćoj mašini postali su izrazito popularni krajem 19. stoljeća i do 1901. godine u Velikoj Britaniji bilo je zaposleno oko 166 tisuća zapisničarki, osjetno više od tek dvije tisuće samo 50 godina ranije.

Svojevremeno je i sam pisaći stroj bio revolucija zbog jednoobraznog i čitljivog rukopisa te novog stupnja brzine pisanja.
Sve do pojave PC-a pisaća mašina je, od svog izuma, dakle duže od stoljeća, svoju dominaciju u pismenosti i ukupnom korporacijskom poslovanju predstavljala revolucionarnu pojavu koja je promijenila svijet, ubrzala progres, te obogatila nacionalnu pismenost pa i informatičku tehnologiju, baš kao što je to u 18. stoljeću učinio parni stroj James Watt (1736 – 1819) u industriji i krajem 20. stoljeća kompjuter. Osnovu za taj napredak, bez sumnje, utemeljio je sredinom 15. stoljeća Johannes Gutenberg (1397 – 1468) otkrićem štamparskog sloga i omogućavanjem tiskanja neograničenog broja primjeraka knjiga. 

Iako se kroz vrijeme inovacijama stalno usavršavala, tipke (tastatura) na njoj i način rada tipkovnice gotovo da su ostali isti do danas. Sve proizvedene, od prve do posljednje serije, na tipkovnici su imale, uglavnom, klasični raspored slova, brojki i interpunkcijskih znakova, nazvan po rasporedu šest slova u prvom gornjem redu – QWERTY . Takav raspored ostao je i na današnjoj kompjuterskoj tastaturi, posuđenoj upravo s pisaće mašine.

Da će od starta pisaća mašina biti desna ruka (ponajviše) piscima, najavio je to jedan od prvih njenih kupaca, američki književnik Mark Twain (1835-1910), plativši za to zadovoljstvo 1874. godine u Bostonu 125 dolara i napisavši na njoj svoj čuveni roman “Avanture Toma Sawyera”. Kasnije će na raznim markama pisaćih mašina stvarati poznati autori. Među prvim korisnicima revolucionarnog izuma bili su brojni pisci i filozofi, a najpoznatiji među njima je bio Friedrich Nietzsche (1844-1900), koji ju je veoma često koristio za stvaranje svojih djela.
Legende i povijesni izvori govore nam da je prvu pisaću mašinu već prije tristo godina 1714. godine razvio Henry Mill, a čak je i patent za izum dobio od same engleske kraljice. Ali samo slika ove pisaće mašine nije sačuvana. Pravi, radni stroj prvi je svijetu predstavio Talijan Terry Pellegrino 1808. godine. Njegov je spisateljski aparat napravljen za njegovu slijepu prijateljicu, groficu Carolinu Fantoni de Fvisono, koja je mogla komunicirati sa svijetom na takav način kao što se dopisivala sa svojim prijateljima i obitelji na pisaćoj mašini.
No, vremenom pa i kroz povijest, mašina je postala sastavni dio njihovog života, te se zna i marka na kojoj su tipkali svoja djela: James Joyce na “Voss-u”, Eugen Ionesco na “Hermes 3000”, Franz Kafka na “Oliveru 5”, Ernest Hemingway na “Corona 3”, William Faulkner na “Royal KHM”, Bob Dylan na “Royal Safari de luxe” (Olivetti), Agatha Christie na “Remington Porta No. 2”, George Bernard Shaw na “Remington No Seles Portable”, George Simeon na “Royal 10”, Tennessee Williams na “Corona Sterling” iz 1940 i na “Royal KMM”, a režiser Alfred Hitchcock je neko vrijeme pisao svoje scenarije na mašini “Royal Arrow” i “Gabriele” iz 1950. godine, itd.

Mada je od izuma prve pisaće mašine prošlo oko 120 godina, manji broj starije generacije pisaca i naučnika ostao joj je vjeran, ne prihvaćajući kompjuter, valjda iz nekog straha pred njim i njegovom složenom tehnologijom. Nedavno u televizijskoj emisiji HRT-a „Pola ure kulture“ poznati hrvatski akademik priča kako i dalje stvara na ovom mehaničkom stroju, te tvrdi da je pisanje na njemu pravi obred: od razmišljanja nad njim o začetku ideje o temi, razrade teza, pa do tipkanja po njoj s dva prsta. Također, poznata spisateljica Danielle Steel još uvijek koristi svoju istu pisaću mašinu već desetljećima, svi njeni romani napisani u upravo – na pisaćoj mašini!

S odlaskom pisaćeg stroja u povijest neki njeni zaljubljenici ne mogu se ni danas pomiriti, a među njima je i Amerikanac Richard Polt, profesor filozofije koji je jedan od najpoznatijih kolekcionara pisaćih mašina u svijetu; sakupio ih je oko 200 izuzetnih primjeraka, od kojih neki datiraju čak iz 1889. godine.

Razne vrste strojeva određeno razdoblje postupno postajala praktičnija za svakodnevnu upotrebu. Bilo je pisaćih strojeva s drugačijim rasporedom tipkovnice, ali klasična Underwood pisaća mašina, koja se pojavila 1895. godine, uspjela je dominirati početkom 20. stoljeća, a većina proizvođača svoje je pisaće strojeve počela izrađivati ​​u istom stilu.

Pisaće mašine nisu samo izvršile revoluciju u uredskom poslu, već su i promijenile sastav uredskih radnika. Pružanjem ženama socijalno prihvatljivog zaposlenja i šire kućanstvo, pisaća mašina postala je snažan alat njihove emancipacije, otvarajući vrata tamo gdje su nekad radili samo muškarci. Christopher Scholes uočio je malo prije smrti 1890. godine. „Očito je postala blagoslov za cijelo čovječanstvo, posebno za njegovu žensku polovicu. Pokazalo se da je moj izum mnogo mudriji nego što sam mislio. “

Međutim, žene su ubrzo počele shvaćati da su se oslobodile kuhinjske peći samo da bi postale robinje pisaće mašine. Ovaj uređaj nije opraštao pogreške: bilo je potrebno slučajno pritisnuti pogrešnu tipku i cijela je stranica morala biti ponovno pretipkana. Pojava električnih pisaćih strojeva dvadesetih godina prošlog stoljeća nije riješila problem. Djelovalo je brže i bilo je ugodnije za prste, ali kao i prije, jedan nenamjerni udarac pogrešnom tipkom neizbježno je prouzročio pogreške.

Od posljednje trećine 20. stoljeća računalne tehnologije počele su zamjenjivati ​​pisaće strojeve. Danas su računala (s odgovarajućom perifernom opremom) u potpunosti preuzela funkcije pisaćih strojeva, koje su stoga beznadno zastarjele. Unatoč činjenici da su postali električni, a neki su čak naučili kako ispravljati pogreške u kucanju pomoću posebne trake.

Kad su se nakon drugog svjetskog rata pojavila prva računala, modificirane pisaće strojeve prirodno su počele koristiti za ispis izlaznih podataka središnjeg procesora. Otprilike deset godina kasnije, oni su također korišteni za pripremu podataka. Međutim, ostao je problem pogrešaka i s njima dosadnog prekucavanja, što je izgledalo još neugodnije u pozadini velike brzine središnjeg procesora računala.
Pisaći stroj ili pisaći stroj – nekada je ta stvar bila vlasništvo onih koje se obično naziva ljudima intelektualnih zanimanja: znanstvenika, književnika, novinara. Sada su drugačija vremena i pisaći strojevi gotovo prošlost, zamijenili su ih osobna računala, koji su od pisaće stroja zadržali samo tipkovnicu. Ali možda bez pisaće mašine ne bi bilo računala? Inače, pisaća mašina ima i svoj praznik – Dan pisaće mašine, a obilježava se 1. ožujka.

Ali zajedno s pisaćom mašinom umro je i daktilografski biro. Da, i zanimanje daktilografkinje naredilo je da živi dugo.
A 26. travnja 2011. posljednji proizvođač ovog izvanrednog uređaja za tisak na Zemlji – indijska tvrtka Godrej i Boyce – zatvara jedinu preostalu tvornicu u Mumbaiju.

U međuvremenu, pisaća je mašina više od stotinu godina služila kao glavni proizvodni alat ljudima čije su aktivnosti nekako povezane s tekstovima: administratorima, službenicima, oglašivačima, prevoditeljima i naravno, piscima.

Za pisce pisaće strojeve uopće nisu bili samo alati, već prijatelji. Prema istim parametrima prema kojima smo sebi tada odabirali pisaće strojeve, sada odabiremo tipkovnice. A pisaća mašina, otišla je – u povijest.

Objavljeno Komentiraj

IZDANJA DILIGO LIBER / Autori

Izdanja Diligo liber / Djela 

KRISTINA KOREN

“U sjeni izgubljenog vremena” zbirka poezije

KRISTINA KOREN 

“Kada tuga zavlada tišinom” zbirka poezije

KRISTINA KOREN 

“Pogled zaljubljene žene” zbirka poezije

ANĐELA JOVIĆ 

“Poslao sam ti samo anđele” knjiga samopomoći 

BRANKA GRAKALIĆ 

“Il sorriso sognato” zbirka poezije na talijanskom jeziku

BRANKA MUMALO

“Samo ljubav” zbirka poezije

MIRA MARKOVIĆ MIKOĆ 

“Kaj da vam povim” poezija na kajkavskom 

SAŠA RADOTIĆ

“Ruže i krv” poezija

VESNA ŠTULIĆ

“Zemaljski versi” poezija

KRISTINA KOREN 

“Zalutala u magli” zbirka poezije

KRISTINA KOREN

“Evo me, moj Gospodine” zbirka duhovne poezije

KRISTINA KOREN

“Izgubljeni snjegović”  slikovnica, poezija za djecu

VESNA ŠTULIĆ 

“Burtiž” poezija 

VESNA ŠTULIĆ

“Hiperaktivno nadahnuće” poezija

VESNA ŠTULIĆ 

“Kanat Božji” poezija

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Dopustite mi da se predstavim” poezija

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Savršena laž” roman ratni/ljubavni/drama

KRISTINA KOREN KUDELIĆ 

“Žena od soli” poezija 

ANDREJA BARTOLIĆ

“Dok sam spavala” poezija

BRANKA BARAKOVIĆ UŠIĆ 

“Slatki limuni” kratke satirične priče

DANIELA BOBINSKI pobjednica našeg natječaja 2020. godine, 

“Ljubim i ništa više” poezija

DAVORKA ČRNČEC pobjednica našeg natječaja 2021. godine

“Ptice od papira” poezija

Serijal “TAJNA KAMENA”  ELENA BANAJ 

“Toranj bijelog anđela” SF roman

Serijal “TAJNA KAMENA” ELENA BANAJ

“Prokletstvo Narmerove grobnice”

Serijal “TAJNA KAMENA” ELENA BANAJ

“Čuvarica Pandorine kutije”

JASNA ŠEMIGA PINTARIĆ 

“Ljubav dolazi kasnije” roman 

MARIJA CAFUK 

“Ljubavlju zborim” poezija

MARIJA CAFUK 

“Destiny” roman

MARIJA JELIĆ 

“Radost jedne duše” poezija

MARINA BOKA LOVRIĆ osvojeno 2. mjesto našeg natječaja 2021. godine

“Trajanje jedne žene” poezija 

MARTINA ERGIĆ GRČEVIĆ

“Moje i tuđe priče” kratke priče 

MELIKA POPOVIĆ 

“Na  podlozi od osrčja” poezija

MILIJANA KOVAČEVIĆ osvojeno 2. mjesto našeg natječaja 2020. godine

“BIJELIH ZRAKA, ŽUTA LICA, SMIJEŠI TI SE TRATINČICA” dječja slikovnica 

RIA WOLFING 

“Srebrna magnolija” roman

SINIŠA JUZBAŠIĆ 

“Moje pjesme i ja” poezija 

TOMISLAV ŠĆURIC

“Duša ljubavi” poezija

TOMISLAV ŠĆURIC 

“Ljubav” poezija

TOMISLAV ŠĆURIC 

“Duša te nosi u sebi” poezija

TOMISLAVA JELIČIĆ 

“Moje životne priče” knjiga samopomoći

NEVENKA KOVAČEVIĆ  osvojeno drugo mjesto našeg natječaja 2021. godine

MANUELA BRČINA

“Poetesa p.s. Mi tragači sreće” poezija

VERA ANTOLIĆ dvojezična zbirka

“Djeca uši zatvaraju svijetu, a oči otvaraju primjeru” 

EVA ROOTH

“Na granici nemogućeg” vizije i svjedočanstva 

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Prije nego svane” roman/ratni/ljubavni/drama

IVICA KUDELIĆ 

“Kažu da je ljubav” poezija 

MARIJA PRELOŽNJAK JURČEVIĆ

Svima ne, meni da / poezija

ĐURĐICA TOMIĆ KROTA

“Za tebe sam trebala ubijati” poezija 

LUKA FORO

“Izgubljeni rock and roll” poezija 

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Škrinjica mudrosti” #mojicitati / u pripremi 

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Adamova kći” poezija / u pripremi

GORDANA IGREC

“Plesati na pariškoj kiši” poezija 

GABRIJEL BARIŠIĆ, pobjednik našeg natječaja 2022. godine

poezija, Hermesov trik 

DARIJA BRNIĆ

“Sretna misao” poezija 

ELIS KONOVIĆ 

“Ako nada izgubi snagu” poezija 

IVAN KATALINIĆ

“Zaspala je Slavonija” poezija 

MIHAJLA MARČETIĆ 

“Trenutak u vremenu” poezija

NEDA DUKARIĆ KOSTELAC 

“Dvoboj s fatamorganom” poezija 

Sanijela Matković

“KIŠA BOJE TULIPANA” roman posvećen borbi protiv Parkinsonove bolesti 

Ana Emanuela Šimunić 

“U KRILIMA NADAHNITELJA” duhovna poezija i proza / u pripremi 

Nereo Voloder

“CVJETA, RASTE, PROPADA” proza, poezija / u pripremi

IVICA KUDELIĆ

“Povratak  iz sjene” poezija

KRISTINA KOREN KUDELIĆ

“Znam da me poznaješ” duhovna poezija 

KRISTINA KOREN KUDELIĆ 

“Nebo uvijek oprašta” roman / / u pripremi

Lilian Meadows

“SPOKOJ” prvi slučaj Daisy Wright / roman / u pripremi 

Ljiljana Brković Zorčić 

PJESME / zbirka poezije / u pripremi

Marica Balen 

“TO JE MOJ SVIJET” zbirka poezije / u pripremi

Marija Perdijić 

“NAJVEĆOJ LJUBAVI SVIJETA NA DAR” duhovna poezija / u pripremi 

Roman Vukalović 

“DJETINJSTVO”, roman / u pripremi 

Knjige na kojima smo sudjelovali; PRIPREMA, KOMPLETNA OBRADA, OBRADA NASLOVNICE, LEKTURA, TISAK  

Udruga Vjekoslav Majer / Žena, kraljica života

grafička obrada, tisak 

Bogdan Bunić / Trnci ljubavi

kompletna obrada: lektura, grafička priprema, cover, tisak

Snježana Agostini / Aleja prvašića

kompletna obrada, lektura, cover, grafička priprema 

Sandra Petrž / Hvala

kompletna obrada: lektura, obrada naslovnice, grafička priprema, tisak

Udruga Vjekoslav Majer / Majrerovci Zagrebu

kompletna obrada: lektura, obrada naslovnce, grafička priprema, tisak

Larisa Mravunac / Tisuću godina prerano

kompletna obrada: lektura, obrada naslovnice, grafička priprema, tisak

Predrag Livak / Nek tvoj tweet bude hit 

kompletna obrada: lektura, obrada naslovnice, grafička priprema, tisak

Predrag Livak / Planinarski štapovi-mit ili stvarnost?

kompletna obrada: lektura, grafička obrada, obrada naslovnice, tisak