Objavljeno

KAKO NASTAJE I NESTAJE (NE)POŠTOVANJE

Danima već razmišljam kako napisati ovaj članak, a da bude svima jasan, i da naravno, nikog ne uvrijedim. Premda već znam da će se mnogi u njemu naći i osjetiti prozvanim, no to mi je najmanja namjera. Želim objasniti kroz ovaj članak postupak dostave, pa se iskreno nadam (i vjerujem) da će ga neki shvatiti, a i prihvatiti. (i da će KONAČNO prestati s tim ispitivanjem „Kad će stići knjiga, zašto ju nisam dobio/la, što ste učinili s mojom knjigom?“)

Već mjesecima unazad događaju nam se (čudne) stvari, rekla bih tako. Ili da napišem najjednostavnije: nestaje nam pošiljka. Ne znam jesmo li jedini kojima se to događa, no znam da trpimo veliki gubitak i štetu, čak i nenadoknadivu, samim time što zbog nečijeg nemara i neprofesionalnosti gubimo povjerenje pojedinih ljudi. A to je više nego novac koji smo u tom slučaju izgubili. Ali, utješit ću se, vjerojatno bi od takvih istih izgubili povjerenje kad-tad, jer takva vrsta ljudi će naći neki razlog da padnemo u njihovim očima. Onaj kojem je to u krvi, naći će način i razlog biti,… shit od čovjeka. Pokažu ljudi svoje pravo lice, ali baš uvijek.

Prije samo nekoliko tjedana izgubio se cijeli paket knjiga. Pisali smo o tome. O svom smo trošku tiskali ga ponovno, i poslali. Nekima je stiglo na vrijeme, nekima još uvijek nije. Mi kada šaljemo knjige koje smo dužni poslati, osim što ih satima pakiramo u kuverte i upisujemo adrese, ime svakog autora upisujemo u prijemnu knjigu i predamo u poštu. Nakon toga, sva naša odgovornost prestaje. Dalje je odgovornost HP koja vrši dostavu svih pošiljaka, pa tako i ugovora, knjiga i ostalo. Vjerujem da su s tim svi upoznati tko drži monopol u HR, i tko je zadužen za dostavu, tako da tu nema rasprave. 

U ovih pet godina našeg poslovanja, nabrojala bih da smo nekoliko puta imali neugodnosti s HP: od krađe knjiga, nekoliko puta smo ih slali jednoj te istoj osobi dok su knjige jednostavno nestajale, dostave praznih kuverti, gubitka pošiljke, nedavno čak i do krivotvorenja našeg potpisa, tako da me ništa više ne čudi i ne iznenađuje s njihove strane. (Mi još uvijek čekamo njihovo očitovanje!)

Ali, ako smo sve obavijestili na našem profilu da smo poslali svu pošiljku (čitaj knjige), onda ne vidim razlog nepovjerenja i napadanja od strane nekih od autora. Pritisak koji tada doživimo je nemoguće izdržati. Vrijeđanja, prijetnje su stvarno nešto što nitko nije zaslužio. Voljela bih kad bi pojedinci pokušali zamisliti kako se u tom trenutku osjeća naša strana. Jadno, bezvrijedno, loše, napadnuto  – i nisu nam samo uništili dan, doveli u stresno stanje, (što im je, vjerujem bio cilj, jer očito se oni nečim moraju nahraniti – a bilo bi sigurno efikasnije da su pojeli naranču, ili normabel!), već su sigurno doveli u pitanje našu daljnju suradnju. Nitko to ne mora trpjeti, ponajviše onaj koji je najmanje kriv, u ovom slučaju mi. 

Kroz život sam naučila biti strpljiva, tolerantna, i čekati da sve dođe na svoje mjesto u pravi trenutak. I da se sve posloži kako treba. Uz pritisak – nikad neće. To sam naučila i na vlastitoj koži. Tjerati neku pravdu, nemamo vremena ni živaca, (ni zdravlja), i ponašanje pojedinaca izaziva nas da vratimo istom mjerom ma koliko se činilo neprofesionalno. Sigurno nikome nećemo dozvoliti niti da nas gazi, blati, briše cipele o nas ili vrijeđa. Ako smo jednom rekli: „Knjiga je poslana, doći će“, stvarno nema potrebe postavljati upit dvadeset puta u jednom danu, vrijeđati nas, optuživati da lažemo, jer za to nema potrebe. Ni jednu knjigu NIKAD nismo zadržali protiv volje autora niti budemo. Svi s kojima smo ikad radili dobili su svoju knjigu, uvijek. Ako netko nije zaprimio probni primjerak kad ga očekuje, a koji je rađen o našem trošku, ne mogu si predočiti koji razlozi moraju proći po njihovoj glavi da bi uopće pomislili da smo knjigu zadržali za sebe, ili ne znam,…pojeli, ma koliko god se trudila razumjeti napade i toliko nepovjerenje? Mi ne zadržavamo knjige za sebe! Nama nije problem napraviti drugi probni primjerak, opet o našem trošku i poslati ponovno. Zar je to zaista tako teško razumjeti? Gdje je nestao strpljiv čovjek? Što se dogodilo s njim? Gdje je nestala tolerancija, poštovanje, pristojnost?

Kroz ovaj smo posao upoznali različite profile ljudi, i svakome se trudimo prilagoditi i biti fer prema svima. To nam je najvažnije. Svaki nam je autor važan i bitan. Ne želimo ostati bez ijednog, no postoje neke granice koje ne dozvoljavamo prijeći, a to je kad se ruši naše dostojanstvo, gubi povjerenje i poštovanje, jer zasigurno takav profil ljudi ne želimo ni privatno ni poslovno blizu sebe i u svom okruženju. Ni privatno se s takvima ne družimo, nismo dužni ni poslovno. Zdrav zrak je sve što želimo. I imamo pravo na to. Ako mi pazimo i njegujemo odnos s njima, zašto nam se vraća onako kako mi ne zaslužujemo? Ako mi pazimo da ih ne povrijedimo, zašto takvi povrijede nas?

Poštovanje, to je najmanje što očekujemo da bi održali zdrav odnos, ostali u dobrim odnosima i nastavili suradnju. No, ako je nekima dovoljno tako malo da izgube povjerenje u nas kao svoje izdavače koje su sami odabrali za objavu vlastite knjige, pitam se jesu li ga ikada uopće i imali?

Objavljeno

“OČE OPROSTI IM, JER NE ZNAJU ŠTO ČINE!”

❗️

JAVNI POZIV PJESNICIMA
copyright©izdavačka kuća Diligo liber
1. Sva srca u jednom /2019.
2. Uskrsnu Isus doista / 2023.
3. Oče oprosti im, jer ne znaju što čine! / 2024.
Pozivamo vas na stvaranje zajedničke duhovne zbirke; sve pjesnike, svih dobnih skupina i sve one koji se tako osjećaju, posebno neafirmirane i one koji nikada nigdje nisu ništa objavili, bez ograničenja, na još jedan naš poziv koji raspisuje Diligo Liber. Ostavite tragove na književnoj sceni!
“Oče oprosti im, jer ne znaju što čine!”
𝐏𝐨𝐳𝐢𝐯 ć𝐞 𝐭𝐫𝐚𝐣𝐚𝐭𝐢 𝐝𝐨 𝟏𝟔.𝟐.𝟐𝟎𝟐𝟒.
✅Pozivamo sve autore koji se osjećaju pjesnicima i koji pišu srcem i dušom, da se uključe u naš poziv te time obogate našu zbirku i ostave vidljive tragove na književnoj sceni.
✅TEMA: Uskrs
✅ Šalju se po 2 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆, pisane u 𝑾𝑶𝑹𝑫𝑼 , 𝒔 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒕𝒄𝒊𝒎𝒂 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂 𝒊 𝑵𝑨𝑺𝑳𝑶𝑽𝑶𝑴 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆.
UPUTE ZA SLANJE: upisati naslov maila ”Uskrs”, i u opisu obavezni podatci autora: ime i prezime, adresa, broj mobitela. (radove koji budu poslani na bilo koji drugačiji način – nećemo razmatrati!)
mail: poezijaduhovna@gmail.com
KOTIZACIJA za tuzemstvo: 13 €
Za inozemstvo: 18 €
Kotizacijom uplaćujete troškove tiska i slanja poštom. Ostale troškove snosimo sami.
Kotizacija se uplaćuje na poslovni račun Diligo Libera:
RAIFFEISEN BANKA
BROJ RAČUNA: 2484008-1135127870
IBAN: HR4024840081135127870
SWIFT: RZBHHR2X
Model: HR99
Poziv na broj: vaš OIB ili datum uplate.
✅ Svaki zastupljeni autor smije naručiti neograničen broj primjeraka.
NAKLADNIK: Diligo-liber
🖋Urednik će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.
☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:
-urediti zbirku
-napraviti lekturu i korekturu
-urednik/ca smije centrirati i odabrati font po želji (sredina, Times new roman 12, prored 1, kurziv)
-napraviti prijelom teksta
-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)
-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska
-tiskati zbirku
-poslati knjige autorima na vlastite adrese (šaljemo preporučeno)
-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici
☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:
-pokloniti ili donirati svoju zbirku
-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično
⚠️Autor ne smije knjigu preprodavati bez pristanka nakladnika.
⚠️Svaki autor obvezuje se da neće pisati niti na bilo koji drugi način rušiti ugled izdavačke kuće. Sve dogovore rješavat će s izdavačima, a u slučaju nepostizanja dogovora, uključit će se nadležne osobe. Također, svi oni koji do sada nisu izvršili svoje obaveze, više ne mogu sudjelovati na našim projektima.
⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.
Napominjemo da se ograđujemo od plagijata, a sva takva djela bit će prijavljena nadležnim osobama i kažnjeno gonjena, te će im biti zabranjen pristup stranicama kao i ostalim našim natječajima i pozivima.
Zabranjeno je kopirati tuđi rad, vrijeđati druge ili psovati.
⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒂𝒌𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒏𝒂𝒓𝒋𝒆č𝒋𝒖 𝒏𝒆𝒌𝒐𝒈 𝒌𝒓𝒂𝒋𝒂, 𝒕𝒂𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒅𝒖ž𝒂𝒏 𝒊𝒔𝒑𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒏𝒂č𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒓𝒊𝒋𝒆č𝒊.
✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail.
PLANIRANO VRIJEME TISKA: Uskrs, 2024.
📌 U sudjelovanju u pozivima autori/autorice ne ostvaruju nikakvu naknadu za autorska prava. Prijavom na ovaj poziv, svi autori/autorice daju dozvolu urednici i lektorici naše IK da naprave lekturu na djelima prije objavljivanja iste u navedenoj zbirci.
Pozivamo sve pjesnike za sudjelovanje u duhovnoj zbirci poezije.
🙂
p.s. najljepša duhovna pjesma bit će nagrađena s prigodnom nagradom, a ostali sudionici dobit će zahvalnice.
Objavljeno

VERSI JEDNOG PJESNIKA

❗️ JAVNI POZIV ❗️

copyright©izdavačka kuća Diligo liber

1. Govor nijemih duša / 2019.
2. Stihovima okrunjeni / 2020.
3. Lice pjesnika / 2021.
4. Komadići duše / 2022.
5. Mostovi od slova / 2023.
6. Versi jednog pjesnika / 2024.

U knjizi će biti zastupljeno nekoliko autora, ovisi o prijavljenom broju.
Pozivamo pjesnike da uz minimalne troškove s nama ostvare svoje snove.

Nemate novaca za samostalnu zbirku, odvojite minimalno za vlastitu zbirku. 📚

SLOGAN PROJEKTA: “𝒁𝒂𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐 𝒅𝒐 𝒛𝒃𝒊𝒓𝒌𝒆 𝒔 𝒊𝒛𝒂𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒎 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒊𝒎𝒂 𝒖𝒛 𝒎𝒊𝒏𝒊𝒎𝒂𝒍𝒏𝒆 𝒕𝒓𝒐š𝒌𝒐𝒗𝒆!”

Ostvarite svoje snove bez dodatnih opterećenja, a sve ostalo prepustite nama. 🙂

Pokrenuli smo ovaj projekt za sve pjesnike koji nemaju sredstava za vlastitu zbirku, kako bi uz minimalne troškove ostvarili svoj cilj – vlastitu zbirku uz izabrane autore.
Naravno ovisi o broju prijavljenih autora zbirke će se tiskati, ako je potrebno, u 2 djela.

TEMA: sloboda izražavanja (psovke, vrijeđanja, iznošenje političkih ili vjerskih stavova – isključeno)
možete slati poeziju, priče, odlomak iz romana, eseje, i sve što sami želite objaviti.

𝐑𝐎𝐊 𝐒𝐋𝐀𝐍𝐉𝐀: 𝐝𝐨 𝟏𝟓.𝟐.𝟐𝟎𝟐𝟒.

CIJENA PRETPLATE PAKETA:
Kako bi vam olakšali, osmislili smo pretplate za pakete, ovisi o broju vaših radova.
Birate samo jedan od ponuđenih paketa.
(❗️molim obratiti pozornost❗️)

𝐩𝐚𝐤𝐞𝐭 𝟏: 10 pjesama, /cijena paketa je 55 €, / dobit ćete 3 knjige,
𝐩𝐚𝐤𝐞𝐭 𝟐: 15 pjesama / cijena paketa 80 € / 5 knjiga
𝐩𝐚𝐤𝐞𝐭 𝟑: 20 pjesama / cijena paketa 110 € / 7 knjiga
+ fotografija i biografija autora i adresa ☑️obavezna ☑️

U cijenu je uračunata poštarina. Šaljemo preporučenom poštom HP.

Molim slati pjesme u Wordu ili kao poruku na mail. Slikovne, PDF ili druge poslane radove nećemo razmatrati.

NAKLADNIK Diligo-liber

🖋Urednica će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.

☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:
-urediti zbirku
-napraviti lekturu i korekturu
-prijelom teksta
-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)
-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska
-tiskati zbirku
-poslati knjige autorima na vlastite adrese
-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici
-na zahtjev zastupljenih autora organizirati promociju (ukoliko to požele)

☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:
-pokloniti ili donirati svoju zbirku
-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično
-zatražiti PDF i tiskati o vlastitom trošku

Novac se uplaćuje na poslovni račun Diligo Libera najkasnije 𝐝𝐨 𝟐𝟖.𝟐.𝟐𝟎𝟐𝟒:

RAIFFEISEN BANKA
BROJ RAČUNA: 2484008-1135127870
IBAN: HR4024840081135127870
Poziv na broj: HR00
Svrha uplate: tisak Versi jednog pjesnika
(Qr kod za uplatu bit će svima poslan na mail.)

☎️Sve dodatne informacije možete dobiti na mobitel
+385 95 5365 423

Očekujemo vaše prijave ☑️

Vaš diligo-liber 🦋

Objavljeno

POZIV PJESNICIMA

POZIV PJESNICIMA 📌
Pozivamo vas na stvaranje zajedničke zbirke; sve pjesnike, svih dobnih skupina i sve one koji se tako osjećaju, posebno neafirmirane i one koji nikada nigdje nisu ništa objavili, bez ograničenja, na još jedan naš poziv koji raspisuje Diligo Liber. Ostavite tragove na književnoj sceni!
“STIHOVI PRIJATELJSTVA”
Poziv će trajati do 15.11.2023.
✅TEMA: ljubav, prijateljstvo
✅
Šalju se po 2 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆, pisane u 𝑾𝑶𝑹𝑫𝑼 , 𝒔 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒕𝒄𝒊𝒎𝒂 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂 𝒊 𝑵𝑨𝑺𝑳𝑶𝑽𝑶𝑴 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆.
UPUTE ZA SLANJE: upisati naslov maila ”, i u opisu obavezni podatci autora: ime i prezime, adresa, broj mobitela. (radove koji budu poslani na bilo koji drugačiji način – nećemo razmatrati!)
mail: poetry.diligoliber@gmail.com
KOTIZACIJA za tuzemstvo: 13 €
Za inozemstvo: 18 €
Kotizacijom uplaćujete troškove tiska i slanja preporučenom poštom. Ostale troškove snosimo sami.
Kotizacija se uplaćuje na poslovni račun Diligo Libera:
RAIFFEISEN BANKA
BROJ RAČUNA: 2484008-1135127870
IBAN: HR4024840081135127870
SWIFT: RZBHHR2X
Model: HR99
Poziv na broj: vaš OIB ili datum uplate.
✅ Svaki zastupljeni autor smije naručiti neograničen broj primjeraka.
NAKLADNIK: Diligo-liber
🖋Urednik će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.
☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:
-urediti zbirku
-napraviti lekturu i korekturu
-napraviti prijelom teksta
-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)
-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska
-tiskati zbirku
-poslati knjige autorima na vlastite adrese
-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici
☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:
-pokloniti ili donirati svoju zbirku
-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično
⚠️Strogo je zabranjeno preprodavanje zbirki trećim osobama!
⚠️Autor ne smije knjigu preprodavati bez pristanka nakladnika.
⚠️Svaki autor obvezuje se da neće pisati niti na bilo koji drugi način rušiti ugled izdavačke kuće. Sve dogovore rješavat će s izdavačima, a u slučaju nepostizanja dogovora, uključit će se nadležne osobe.
⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.
Napominjemo da se ograđujemo od plagijata, a sva takva djela bit će prijavljena nadležnim osobama i kažnjeno gonjena, te će im biti zabranjen pristup stranicama kao i ostalim našim natječajima i pozivima.
Zabranjeno je kopirati tuđi rad, vrijeđati druge ili psovati.
⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒂𝒌𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒏𝒂𝒓𝒋𝒆č𝒋𝒖 𝒏𝒆𝒌𝒐𝒈 𝒌𝒓𝒂𝒋𝒂, 𝒕𝒂𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒅𝒖ž𝒂𝒏 𝒊𝒔𝒑𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒏𝒂č𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒓𝒊𝒋𝒆č𝒊.
✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail.
PLANIRANO VRIJEME TISKA: kraj prosinca ili početak siječnja 2024.
📌 U sudjelovanju u pozivima autori/autorice ne ostvaruju nikakvu naknadu za autorska prava. Prijavom na ovaj poziv, svi autori/autorice daju dozvolu urednici i lektorici naše IK da naprave lekturu na djelima prije objavljivanja iste u navedenoj zbirci.
📌Svakom autoru bit će dodijeljena zahvalnica za sudjelovanje!
Pišite, stvarajte, čekamo vaše radove!
Vaš IK Diligo-liber
𝑽𝒊 𝒑𝒊š𝒊𝒕𝒆, 𝒂 𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒐 𝒑𝒓𝒆𝒑𝒖𝒔𝒕𝒊𝒕𝒆 𝒏𝒂𝒎𝒂!
Objavljeno

ŠTO JE PROZA?

Proza je književna vrsta koja predstavlja pisanje u obliku punih rečenica smještenih u odjeljke (paragrafe). Prozni način pisanja ima široku primjenu; može se primijeniti za pisanje knjiga, enciklopedija, životopisa, novina i drugih oblika komunikacije. Može biti usmena i pisana, a njome se služe i znanstvenici. Dijeli se na jednostavne epske oblike (npr. basna) i složene epske oblike (npr. roman), zatim na diskurzivne književne oblike (npr. putopis) i na ostalu prozu.

Proza je književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Ono nije određeno nikakvim metričkim postavkama, rimom ili ritmom. Možemo reći da je prozni tekst, za razliku od poezije, pisanje “slobodnim stihom” jer ne slijedi tako kruta pravila kao poezija. Te “stihove” nazivamo rečenicama koje se onda spajaju u paragrafe, a oni u veće cjeline.

Baš poput poezije i proza se dijeli na usmenu i pismenu, pa osim načinom izražavanju pri pisanju romana, priča, biografija, enciklopedija, znanstvenih radova ili novina, prozom možemo nazvati i ostale oblike verbalne, pa i one usmene, komunikacije. Književnost se odnosi na pisana stvaralačka djela, posebno ona koja imaju visoku i trajnu vrijednost. Poznat je po obliku u kojem se poruka prezentira ili komunicira i po svom sadržaju. Proza i poezija dva su uobičajena oblika književnosti; pri čemu je proza pisano djelo, koje sadrži rečenice i odlomke, i nema metričku strukturu. Nasuprot tome, poezija je žanr književnosti koji se temelji na određenom obliku, koji stvara rimu.

Ona može biti pripovjedačka, kakvu vidimo u pričama, romanima i sličnim vrstama; može biti povijesna, kakvu vidimo u povijesnim istraživanjima; zatim obrazovno-znanstvena, kakvu imamo u znanstvenim člancima; kritička, na primjer, u književnim kritikama ili teoriji književnosti; dramaturška, kakvu vidimo u kazališnim komadima i tako dalje.

Prvi prozni oblici književnosti mogu se pronaći još u grčkoj filozofiji iz 6. stoljeća prije Krista. Prvi rašireni prozni oblici u književnosti bili su epovi, a oni su se razvili u ono što danas smatramo prozom (prozni tekst). Moderni prozni izraz svoje začetke imao je još u renesansi i baroku. Prvim značajnim modernim proznim djelima smatraju se Boccacciov “Dekameron” (kao zbirka priča) i Cervantesov “Don Quijote” (kao roman).

Danas pod prozom uglavnom smatramo žanrovske oblike kao što su roman, kratka priča, pripovijetka, drama, esej i slično. Proza ​​se odnosi na svako pisano djelo koje slijedi osnovnu gramatičku strukturu. To se izdvaja od pjesničkih djela koja slijede metričku strukturu (misaone linije i strofe). Proza jednostavno znači jezik koji slijedi prirodne obrasce koji se nalaze u svakodnevnom govoru. Proza je verbalni ili pisani jezik koji prati prirodni tijek govora. To je najčešći oblik pisanja, koji se koristi i u beletristici i u nefikciji. Proza dolazi od latinskog prosa oratio, što znači izravno.

Vrste proze

Proza se može razlikovati ovisno o stilu i namjeni. Postoje četiri različite vrste proze koje pisci koriste:

Nefiktivna proza: Proza koja je istinita priča ili činjenični prikaz događaja ili informacija je nonfiction. Udžbenici, novinski članci i priručnici s uputama spadaju u ovu kategoriju. Anne Frank’s Dnevnik mlade djevojke, sastavljena u cijelosti od odlomaka iz časopisa, iznosi iskustvo mlade tinejdžerice kako se skrivala sa svojom obitelji u nacistički okupiranoj Nizozemskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Izmišljena proza: Književno fikcijsko djelo. Ovo je najpopularnija vrsta književne proze koja se koristi u romanima i kratkim pričama, a općenito ima likove, radnju, radnju i dijalog .

Junačka proza: Književno djelo koje je ili zapisano ili sačuvano usmenom predajom, ali namijenjeno recitiranju. Junačka proza ​​obično je legenda ili basna. Irske priče iz dvanaestog stoljeća koje se vrte oko mitskog ratnika Finna McCoola primjer su herojske proze.

Poezija u prozi: Poezija napisana u proznom obliku. Ovaj književni hibrid ponekad može imati ritmičke i rimovane uzorke. Francuski pjesnik Charles Baudelaire napisao je prozne pjesme, uključujući ‘Budi pijan’ koja započinje: I ako ponekad, na stepenicama palače ili zelenoj travi jarka, u žalosnoj samoći vaše sobe.

U literaturi je osnovna svrha proze u pisanju prenijeti ideju, pružiti informacije ili ispričati priču. Proza je način na koji pisac ispunjava svoje osnovno obećanje čitatelju da će ispričati priču s likovima, postavkom, sukobom, zapletom i konačnim raspletom. Svaki pisac ima svoj način korištenja jezika, koji se naziva glas pisca. Korištenje proze na različite načine pomaže piscima u stvaranju i pokazivanju ovog glasa. Proza je često razgovornog tona. Ovo poznavanje pomaže povezivanju čitatelja s pričom i njenim likovima. Jane Austen bila je poznata po svojoj izravnoj, pristupačnoj prozi. Još u XIX stoljeću prozni pisac gurnuo je pjesnika na drugo mjesto, a roman je postao glavni umjetnički oblik u književnosti.

Proza je svuda oko nas. Ona je u životu i u knjigama. Proza je naš svakodnevni jezik.

No, poezija i dalje ostaje kraljica književnosti.

Objavljeno

IVICA KUDELIĆ

Ivica Kudelić, rođen je 30.5.1973. u Zagrebu. Najljepše godine mladosti proveo je u Velikoj Gorici nakon preseljenja iz Vlaške ulice u strogom centru Zagreba. Sa samo 18 godina sudjelovao je u Domovinskom ratu, i preselio se u Glinu gdje je živio sljedećih 20 godina. Otac je troje djece. Već više od 30 godina zaposlen je u Hrvatskoj pošti.

Poeziju u sebi otkrio je zahvaljujući svojoj „muzi“ i supruzi Kristini. Njegove pjesme objavljene su u mnogim međunarodnim zbirkama.

Zbirku “Zauvijek, ti i ja” objavio je 2017. godine zajedno sa svojom suprugom posvećenu upravo njoj. Zbirku “Kažu da je ljubav” objavio je 2018. godine, koja je bila iznenađenje njegove supruge za Božić. Zbirka “Povratak iz sjene” njegova je druga samostalna zbirka koja je pisana za vrijeme velikih promjena u njegovom životu. Već dugo priprema zbirku posvećenu braniteljima. 

Uz suprugu Kristinu, direktor je i vlasnik izdavačke kuće Diligo liber koja promovira domaće autore i stavlja poeziju na zasluženo mjesto.

Živi i stvara u Zagrebu.

  1. Zauvijek, ti i ja / 2017.
  2. Kažu da je ljubav / 2018.
  3. Povratak iz sjene / 2021.
Objavljeno

POZIV ZA PJESNIKE

𝐈𝐳𝐝𝐚𝐯𝐚č 𝐃𝐢𝐥𝐢𝐠𝐨 𝐥𝐢𝐛𝐞𝐫
𝐂𝐨𝐩𝐲𝐫𝐢𝐠𝐡𝐭 © 𝟐𝟎𝟐𝟑.
Projekt koji smo započeli kada smo krenuli, pod podnaslovom “četiri godišnja doba” i nastavljamo tradiciju:
1. Jesenja sonata, 2019.
2. Dodir jeseni, 2020.
3. Čarolija jeseni, 2021.
4. Melodija jeseni, 2022.
5. Boje jeseni, 2023.
📎*molimo da post pročitate do kraja!
𝐍𝐀𝐉𝐋𝐉𝐄𝐏Š𝐀 𝐏𝐉𝐄𝐒𝐌𝐀 𝐎 𝐉𝐄𝐒𝐄𝐍𝐈 𝐁𝐈𝐓 Ć𝐄 𝐁𝐄𝐒𝐏𝐋𝐀𝐓𝐍𝐎 𝐎𝐁𝐉𝐀𝐕𝐋𝐉𝐄𝐍𝐀 𝐔 𝐙𝐁𝐈𝐑𝐂𝐈, I 𝐀𝐔𝐓𝐎𝐑 𝐃𝐎𝐁𝐈𝐕𝐀 𝐊𝐍𝐉𝐈𝐆𝐔 𝐁𝐄𝐒𝐏𝐋𝐀𝐓𝐍𝐎!
!! 𝐏𝐎𝐙𝐈𝐕 !!
🖋Izdavačka kuća Diligo Liber raspisuje još jedan projekt, “četiri godišnja doba”.
Naslov zbirke: “Boje jeseni”
𝐏𝐑𝐀𝐕𝐈𝐋𝐀: Šalju se po dvije pjesme posvećene jeseni
𝐓𝐄𝐌𝐀: jesen
❌Djelo ne smije biti nigdje objavljivano. (Isključujući društvene mreže)
mail: poezija.jesen@gmail.com (na taj mail samo zaprimamo radove, nijednu drugu informaciju ne možete tamo dobiti!)
naslov maila: JESEN
Pjesme slati u WORDU ili kao tekst u mailu, s ostalim osobnim podatcima: ime, prezime, adresa, mail. (OBAVEZNI PODATCI AUTORA!)
Molim slati u 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐨𝐦 𝐦𝐚𝐢𝐥𝐮.
✅𝐏𝐨𝐳𝐢𝐯 𝐭𝐫𝐚𝐣𝐞 𝐝𝐨 𝟏𝟕. 𝟗. 𝟐𝟎𝟐𝟑.
Kotizacija s uključenom poštarinom: 13,00 € za tuzemstvo
18 € za inozemstvo (ne uplaćujte dok ne dobijete povratni mail!)
Sve ostale informacije o uplatama dobit ćete nakon selekcije radova na mail.
Zabranjeno je kopiranje tuđih radova, psovanje, vrijeđanje, ili slično.
SvI sudionici dobit će prigodne zahvalnice za sudjelovanje!
⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐧𝐚𝐣𝐤𝐚𝐬𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐝𝐨 𝟐𝟓.𝟗.𝟐𝟎𝟐𝟑. 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.
IZDAVAČ je dužan knjigu lektorirati, pripremiti za tisak i tiskati, te poslati na adrese autora.
⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌.
✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail info@diligo-liber.hr.
PLANIRANO VRIJEME TISKA: listopad, studeni (nemojte nam postavljati pitanja kada će biti gotova knjiga!)
Čekamo vaše radove.
vaš Diligo Liber
𝑽𝒊 𝒑𝒊š𝒊𝒕𝒆, 𝒂 𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒐 𝒑𝒓𝒆𝒑𝒖𝒔𝒕𝒊𝒕𝒆 𝒏𝒂𝒎𝒂!
p.s. označili smo neke, no to ne znači da poziv nije otvoren za sve. slobodno podijelite objavu. hvala 🤗💕
Objavljeno

MORA LI PISAC BITI – INTELEKTUALAC?

𝑷𝒊𝒔𝒄𝒊 𝒏𝒆 𝒗𝒐𝒍𝒆 𝒑𝒖𝒃𝒍𝒊𝒌𝒖, no vrijedi li to i za one koji to nisu? I vole li ih intelektualci? I, jesu li oni – intelektualci? 

Prije nego počnem pisati o ovome, moram se zapitati što je ono što određuje i definira intelektualca? Kategorija intelektualca svakako podrazumijeva stanovitu 𝒅𝒐𝒛𝒖 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒛𝒏𝒂𝒏𝒋𝒂, 𝒐𝒑ć𝒆 𝒌𝒖𝒍𝒕𝒖𝒓𝒆 𝒊 𝒑𝒊𝒔𝒎𝒆𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊, 𝒔𝒑𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊 𝒛𝒂 𝒂𝒓𝒕𝒊𝒌𝒖𝒍𝒊𝒓𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊 𝒊𝒛𝒓𝒂ž𝒂𝒗𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊𝒅𝒆𝒋𝒂 𝒊 𝒕𝒆𝒐𝒓𝒊𝒋𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒌𝒐𝒏𝒄𝒆𝒑𝒂𝒕𝒂. A danas ih je tako malo. No, jesu li svi pisci intelektualci? Rekla bih, ne.

Mnogi autori su samozatajni, nenametljivi, što je danas vrlina rijetkih. Poznat kao bučan i veseo čovjek, razmetljiv govornik i ovisnik o društvu i zabavi, Ernest Hemingway zapravo je bio čovjek koji je ljubomorno branio svoje spisateljsko pravo na samoću i mir. Sva svoja najvažnija djela napisao je u izolaciji, a odbojnost od bučnog i razigranog društva toliko je bila velika da je za potrebe pisanja odabrao živjeti anonimno u jednom selu nadomak Havane. Okružen s trideset i dvije mačke i četiri psa kao jedinim društvom u svojoj osami, Hemingway je uživao svoju samoću i odsustvo ljudi, što je jedan glavnih od preduvjeta za zdravu stvaralačku potenciju.

No, usporediti pisce nekad i danas, razlika je itekako uočljiva. Treba li svima ta intelektualna meditacija?

Biti pisac nije samo ščrčkati par tuđih slova i potpisati pod svoje. Za biti pisac potrebno je puno više. A jedna važna točka je – emocija! Onaj koji ju nema, ne može biti pisac!

Nekada davno, znalo se jasno tko je kojeg staleža i kojem pripada. (Bez uvrede prema drugima). Poznavati živog pjesnika, bila je čast. Uvijek rado prihvaćen u visoka društva, otvorena su mu sva vrata u svijet poznatih intelektualaca (znanstvenika, fizičara, političara, glazbenika… itd, nevažan je taj podatak). Smatralo se da je intelektualac – učen čovjek, onaj koji je pročitao puno knjiga, pismen je, ili znalac nekoliko jezika. Biti učen u ono vrijeme, značilo je i biti prihvaćen u višim staležima. Razlika od današnjih pisaca je – ogromna.

Danas, bez da se uvrijede mnogi koje poznajem jer o ni jednom od njih ovdje nije riječ, postoje oni koji su, osim što su živi, neinteligentni, glasni, a š𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒈𝒍𝒂𝒗𝒆 𝒑𝒓𝒂z𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒃𝒆𝒛𝒐𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒋𝒆. Pogotovo jezik. Misleći da su pisci, u čiji stalež uopće ne spadaju niti su ih dostojni, načrčkaju par slova ili citata koje su pročitali negdje na internetu i, wiola – evo pisca! Rodio se još jedan intelektualac koji ne zna ni gdje treba staviti točku, a gdje veliko početno slovo! Zar stvarno mislite da je to odraz lektora? Ne, to je odraz pisca! Ako si nepismen, zašto pišeš? Ne možeš u taj krug ljudi ako ne znaš osnove pismenosti. Takvih “intelektualaca” ima više nego ikad prije, i vrlo su glasni. Bučni su, žele biti prvi u svemu, žele biti viđeni, hvaljeni. Žele aplauz pod svaku cijenu. Žele da ih društvo hvali. I žele biti u pravu, a ustvari ne znaju koliko ispadaju glupi i neuki. Opća kultura i ponašanje im je na niskom nivou. I takav želi u taj krug? Teško. U ono vrijeme ne bi ih mogli ni pomirisati, a kamoli sjesti s njima za isti stol!

I danas uz toliki liberalizam i “slobodu govora”, svi oni pravi intelektualci povukli su se pred ovim glasnim. Zašto? Zato što nitko od njih ne voli biti s takvim ljudima. Neukim. Malo prije sam spomenula Hemingwaya, jasno je zašto, zar ne? Svakom pravom piscu ponekad je potrebna tišina, mir, osama… i tu se razlikuju intelektualci od ovih drugih, neintelektualaca. Jer ako pisac ne može biti sam sa sobom, tko može?

U jezicima i kulturama uobičajeno značenje riječi “pisac” je osoba koja stvara književnost, odnosno romanopisac, pjesnik, dramatičar. U svim kulturama svijeta piscima pripada posebno mjesto, a možda čak i više poštovanja nego drugim “intelektualcima”. Njima se pripisuje stvaranje književnog djela i gotovo posvećene originalnosti u onome što radi. Očekuje se da bude pristojan, nenametljiv, društven, visokog morala i etike. Onaj koji to zloubotrebljava i koristi se riječima ispod nivoa intelektualaca, zasigurno nije pisac niti će ikada biti. Pisac sa psovkama, vrijeđanjem i ponižavanjem drugog – ne može biti pisac! Te kvalitete posjeduje upravo – intelektualac.

Objavljeno

Jesu li lektori podcijenjeni?

JESU LI LEKTORI PODCIJENJENI?

       Zašto i iz kojih razloga se podcjenjuju lektori, ne znam, no u većini slučajeva to čine oni koji su nesigurni, neškolovani…
Nikako ne volim kad me netko ispravlja, i to javno. Doživjela sam to nekoliko puta u ovih pet godina poslovanja i poduzetničkog iskustva. I upozoravam – da ne radim dobro, bilo što, već bih davno prestala s radom. Kvaliteta nečega se prepoznaje, opstaje, pa tako i lektura u svim našim knjigama, jer još ni jedna knjiga iz ove izdavačke kuće nije izašla, a da nije prešla preko mojih ruku, i da ju nisam pročitala kompletnu! 190 knjiga pročitala sam osobno, kompletno! 

        Nekoliko sam puta doživjela da me se stigmatizira s podsmijehom kao lektoricu, i itekako sam primijetila da sam pod povećalom opće javnosti (čitaj autora) koji se hvataju za svaku moju najsitniju grešku, ili riječ koju oni smatraju greškom, a koja sama po sebi to nije. Podcjenjivanje, omalovažavanje u javnim prostorima, najčešće na društvenim mrežama koje prate nekoliko tisuća ljudi, to sigurno ne govori ništa dobro. No, zapamtite, ništa ne objavljujem u što nisam sigurna, a da se prije toga nisam savjetovala ili pročitala u svojim priručnicima, ne na Googleu jer tamo nikad ne piše ispravno. A ja sam tip koji ipak više voli čitati i učiti iz knjiga, nego online. I neću umanjivati ničiju vrijednost kao što to pojedinci čine, već ću nastaviti raditi najbolje što znam, i učiti, svakodnevno.     

       Nedavno se vodila dilema oko toga tko smije, a tko ne smije biti lektor, i jesu li potplaćeni ili nedovoljno plaćeni? Jedan naš suradnik požalio nam se kako su ga podcijenili time što su mu za lektorirani rad ponudili samo nekoliko centi po kartici! I jesu li ga podcijenjeni, jesu. Tko može biti lektor, već sam pisala. No ponovit ću da taj posao radim više od dvije godine, a toliko bi stečenog iskustva bilo potrebno da se želim zaposliti u bilo kojoj drugoj izdavačkoj kući, novinama ili slično.

       Lektori postoje još od antičkog doba. Oni su profesori, osobe koje čitaju, jezično-stilski ispravljaju i dotjeruju rukopis u pripremi za objavljivanje, i osobe koje se brinu za jezik i akcente u kazalištu. U Katoličkoj crkvi, oni su one osobe koje pred vjernicima u crkvi čitaju odlomke iz Svetoga pisma, ili predavači u teološkoj školi. Lektor mora voljeti gramatiku i pravopis, a nije na odmet da je počeo čitati knjige odmalena. Da bi netko bio lektor, treba imati dobru koncentraciju, puno strpljenja i biti spreman na učenje. No dogodi se nakon nekog vremena da koncentracija padne, pogotovo ako ste taj isti članak ili tekst pročitali već nekoliko puta, mozak ga je “naučio” napamet, pa oči vide što mu mozak šalje, te se dogodi da neka greška promakne. No, nemaju svi razumijevanja za takav “propust”. Lektori u Hrvatskoj znaju koliko je teško biti lektor, i budući da je lektorski posao tako kompleksan i zahtjevan, za taj se posao odlučuju oni koji su spremni stalno se usavršavati i učiti. Za ovaj posao stvarno treba “imati muda” s obzirom na to na kave prepreke nailazi, na nerazumijevanje, na otpor općenito. A da ne spominjem kako ga svakodnevno sipaju s pametovanjem: “E ovo ti je pogrešno, ovo nije dobro napisano, ova ti je riječ pogrešna, tu si zaboravio zarez…” itd. Ako mislite da je to tako lako, javite se i imajte muda sjesti na mjesto lektora i svakodnevno raditi njihov posao.

       U izdavaštvu, medijima, novinarstvu, bilo gdje – gdje čitamo neki članak ili knjigu, obično pamtimo imena autora, ponekad i imena urednika ili izdavača, pamtimo imena glumaca, no ne imena lektora, jezičnih stručnjaka ili suradnika na svim tim područjima. Pažnju na njih obratimo tek kada uočimo neke pogreške u pisanim ili izgovorenim tekstovima. I tada činimo ono što oni ne vole. Ispravljamo ih! Ili točnije, podcjenjujemo! Kako dvolično! Posao koji rade lektori uvijek je nekako skriven i samozatajan, a njihova su imena javnosti uglavnom nepoznata, ponekad i nenapisana u impresumima. Češće se imenuju prevoditelji, no lektori rjeđe.

       Osobe koje vole poeziju i književnost, pišu je, a ne obraćaju pozornost na svoje vlastite greške i ne trude se oko gramatike, nisu nikako kompetentni davati savjete, ili raditi taj posao. (to se odnosi na te iste osobe!) Najbolji literarni radnici su oni koji su dobro savladali gramatiku i pravopis jer to je sredstvo kojim kreiraju umjetnička djela. Prečesto nailazim na literarne uratke lišene elementarnog poznavanja jezičnih osnova. Čak i na društvenim mrežama u komentarima, postovima i slično. (op.a) Zapamtite da nema književnosti bez dobre i ispravne gramatike. Lektori moraju čitati književna djela i jezične priručnike kako bi ispekli zanat. Lektura ne znači nepismenost autora nego upravo suprotno: brigu o jeziku. Bez obzira na osebujnost književnog stila i njegovo posebno mjesto u određenju hrvatskoga standardnog jezika, praksa izdavačkih kuća i novina je da se tekstovi prije objavljivanja lektoriraju. No, to mnogi ne čine, jer smo i sami svjedoci nepismenosti na raznim portalima, časopisima, i ostalim javnim medijima.

       Lektor, u prijevodu osoba koja čita i usklađuje tekstove, nije kao takav poznat u nekim drugim europskim jezicima i kulturama. Ulogu lektora preuzimaju urednici i općeniti je stav da oni koji nisu dovoljno pismeni uopće ni ne mogu objavljivati. Mislim da kod nas 80 % njih nikad ne bi objavilo nikakvo djelo, da se držimo tih pravila. Mnogo je polemike oko toga treba li lektorirati tekstove. Stjepan Babić najoštriji je kritičar takvog stava i smatra da se umjetnički, autorski tekst ne smije lektorirati. Isto tako kaže sljedeće: „Svakom autoru kojemu uz njegovo ime piše i ime lektora, mora biti jasno da je to javna svjedodžba da je autor nepismen.” Ili: „Ako je autor živ, sam mora usavršavati svoju umjetninu. Ako pak treba lektora, onda službeni pomoćnik nije lektor nego suautor.” Složila bih se s profesorom Babićem kada kaže da bi „lektore trebalo preimenovati u jezične savjetnike da se i tim vanjskim znakom pokaže da se prestaje sa starom lektorskom praksom po kojom lektori samo crnče ispravljajući tuđe tekstove”. I to danonoćno, za kikiriki. A još ih se podcjenjuje. Svako interveniranje u tekst većinom ostavljamo autoru da odluči hoće li tu intervenciju upotrijebiti ili ne. I svakako sam snosi odgovornost za isto. No, mi smo ih većinom prisiljeni ispravljati, jer kada bi pustili tekstove pisane u originalu na izdavanje, to bi bila naša sramota, ne njihova, jer uvijek je lektor kriv za sve, zar ne? Kako bi me se tek tada podcijenilo!?

       Moram naglasiti razliku poetskog od proznog teksta. Pjesnički jezik ne bi smio biti lektoriran (premda ga osobno lektoriram, točnije samo pravopisne i gramatičke greške), za eventualne jezične nedoumice autori bi sami trebali snositi odgovornost. Međutim, prozni tekst trebao bi (točnije, morao) biti lektoriran, a izmjene u tekstu raditi samo uz suglasnost autora. Upravo zbog te svoje specifičnosti književnoumjetnički tekst velik je izazov lektorima: često nisu sigurni je li neka moguća pogreška napravljena namjerno ili je odraz autorova stila, ili je riječ o previdu ili neznanju. A to nam se često događa. Velika i mala slova, zarezi na pogrešnim mjestima, hiljadu umjesto tisuću, jaketa umjesto jakna, svojstveno umjesto vlastito, zamjene s sa sa, da li umjesto je li, itd, u većini slučajeva autori sami žele da tamo i ostanu, premda su pogrešni. Ponekad poštujemo književnu slobodu, ali isključivo u poeziji. Najčešće odstupanje od norme očituje se na leksičkoj razini, i za puriste vrlo važnim srbizmima koji se, na žalost, često koriste. (poznati dadaizam ili dadakanje…) Namjerno, slučajno, ne znam, no obavezno ih ispravljam poštujući vlastiti stilski odmak od norme.

       Lektorski posao nije lak. Ni malo. Satima buljiti u ekran i čitati jedno te isto djelo nekoliko puta, nije lagan zadatak. Zahtjevan je, uloženo je puno truda u njega, i prije svega ljubavi. Nitko blesav ne bi satima sjedio i čitao tuđa djela, da ne voli taj posao. I naravno, podcijeniti njegov rad, na bilo koji način, bez imalo argumenata, je nedopustivo i krajnje arogantno.

Objavljeno

O PSEUDONIMIMA, ZAŠTO IH NETKO KORISTI I SMIJU LI IH KORISTITI AUTORI?

Nedavno smo, kao izdavači, najavili knjigu jedne autorice čije ime nećemo iznositi, jer ona ima potpuno pravo ostati anonimna do kraja, i dostojanstveno sačuvati svoj identitet. No, primijetili smo nezadovoljstvo nekih drugih, također autora o korištenju pseudonima, sasvim slučajno – sličnog.
E sad, neću pisati da su obje neafirmirane i nepoznate široj publici, jedna od njih je naša autorica, i tek joj je izašao prvijenac, i ne damo da se kleveću naši autori ili baca drvlje i kamenje na njih, ma koliko god to nekome zvučalo oštro. Stoga mi je drago kad mi takvi daju materijala i teme za pisanje članaka, ne moram se mučiti sama „o čemu ću pisati“. A bit će mi drago ako će taj netko pročitati značenje pseudonima i prestati pisati nešto o čemu pojma nema.
Naletjeli smo prije nekoliko dana na post na društvenim mrežama u kojoj ta ista autorica proziva našu (pseudonimom i naslovom knjige), a post je „nestao“ s profila brzinom munje, s upitom kako se ova usudila njoj ukrasti pseudonim?
I sad razmišljam, može li se nekome ukrasti pseudonim?

Može li, ili točnije smije li se samo jedna osoba na svijetu zvati Đurđica, Jagoda, Ivana ili kako god, ili se nekoliko osoba na svijetu zovu istim imenom? Krademo li onda i tuđa imena? Jer, realno, ako se netko zove Ivana, smijem li se i ja tako zvati?
Jer, imena su kao pseudonimi. To nisu projekti, ili zaštićena djela. Ime se ne može zaštititi. Postoji jako puno osoba koja imaju ista ili slična imena. Tako i pseudonima. Poznajem osobno žensku autoricu koja ima isto ime i prezime kao muški profesor na fakultetu. Tko je kome ukrao ime, a usto i prezime? Hm.
Objasnit ću za ove kojima je jako čudno što se netko koristi slučajno sličnim (nimalo identičnim) pseudonimom, jer budimo realni ni jedna za drugu nisu čule, osim na našem Fb profilu. A pretpostavljam da i svi vide razliku, osim nje same, da ime Laura ili Jasna ni malo ne sliče. (imena su za primjer). Jasno smo stavili inicijale, točnije pseudonim autorice na knjigu, i ne vjerujem da čitatelji „ne vide“ razliku.

Objasnit ću što je pseudonim i zašto ga neki koriste.
Pseudonim jest lažno ili drugo ime pomoću kojega se neka osoba predstavlja s ciljem zatajivanja svog pravog identiteta ili kao način da se osoba predstavi u drugom svjetlu ili za razbijanje predrasuda oko podrijetla ili pripadnosti pojedinom spolu. Upotreba pseudonima poznata je već u antici. Učestala je od XVI. st., osobito kod književnika. Može se nazvati i umjetničko ime, ili alias (od latinskog aliās – na drugi način) ili akronimom a.k.a (od engleskog also known as – poznat kao). Kod pisaca se rabi i francuski izraz nom de plume (ime iza pera). Pseudonim je poznat još iz antičkog doba, tijekom humanizma vrlo je omiljeno: tada su se imena latinizirala i grecizirala (Neander – Neumann; Agricola – Bauer i sl.) (izvor Wikipedia).
Pseudonime koriste razni umjetnici, pisci, pa čak i predsjednici. Ne zaboravimo da ga je i Tito koristio. (ups). Nabrojat ću još neke: Eminem, Elton John, Lenjin, Tina Turner, Madonna, Marilyn Monroe, Cher, Voltaire, Molière, Sting, Ksaver Sandor Džalski, i danas svima najveća enigma Swen Even Adam, samo su neka od pseudonima iza kojih se kriju osobe s vlastitim imenom i prezimenom.

Različiti su razlozi zbog kojih su književnici odlučivali uzeti jedan ili više pseudonima. Iza pseudonima obično se nalazila: želja za potpunom anonimnošću zbog političkih razloga (opasnost za karijeru ili za život), želja za izbjegavanjem kritika i negativnih recenzija, želja za skrivanjem pravog imena, skromnost, skrivanje spola (uglavnom ženskog jer se smatralo da pisanje književnih djela nije primjereno ženama, ne zaboravimo da ga je i Zagorka koristila) te raznih drugih razloga koji su većinom osobne prirode.
U čovjekovoj je prirodi da želi biti prepoznat, poštovan, te s osjećajem pripadnosti u krugu umjetnika odlučuje se u kojem smjeru želi graditi vlastitu karijeru te shodno tome i brendiranje tog pseudonima po kojem će ga čitatelji prepoznati, kako u korištenju osobnog imena tako i u korištenju pseudonima. Brendiranje, koje sam malo prije spomenula, neizbježno je i samo je pitanje koliko idete u dubinu i širinu vlastitih želja i aktivnosti. Jedan od najvećih strahova jest da će netko ukrasti ili zloupotrijebiti naš identitet. Ako imamo pseudonim, možemo djelovati bez straha od onog navedeno u članku iznad.

Osobno, ne koristim pseudonim, ali namjeravam. I samo zato što se mnogi čitatelji „kisele“ kad vide na koricama knjige, ime i prezime domaćeg autora. Pogledajte što je učinila Kate Mitchell? Jeste li znali da je ona domaća autorica? Ja nisam dok ju nisam upoznala.
Upravo je to ono što ja želim kad netko, tko me ne zna i nikad nije čuo za mene, uzme moju knjigu, pročita ju bez predrasuda o tim istim domaćim autorima, i onda donese svoj sud. Vjerujem da se većina naših autora iz tog razloga koristi sa pseudonimima. Prije posegnemo u knjižari za stranim nego za domaćim imenom. Budimo realni, istina je. A vjerujem da bi vani bilo suprotno. Zašto smo toliko averzivni prema svojima, tema je za neki drugi članak.
No, vratimo se temi – što ako je netko iskoristio sasvim slučajno sličan pseudonim? Jer to je ustvari bio i razlog pisanja ovog članka… odgovor je – pseudonim se ne može ukrasti, otuđiti ili slično.
Ne znam što napisati na ovo, osim ovih nekoliko najsličnijih slučaja: Pablo Neruda (pravim imenom Ricardo Eliécer Neftalí Reyes Basoalto) i Jan Neruda (pravim imenom Jan Nepomuk Neruda), sasvim su dvije različite osobe. Jedan je čileanski političar, drugi je češki pisac. Navest ću još A. G. Gardinera, engleskog novinara i A. G. Riddlea, američkog pisca, potpuno sličnih inicijala? Ili naši poznati pisci A. G. Matoš i A. B. Šimić, a svi prepoznajemo oba. Čak i njihova djela.
I, zar vam to ne govori dovoljno?