Objavljeno Komentiraj

POZIV četiri godišnja doba JESEN / Melodija jeseni

POZIV PJESNICIMA 📌
Pozivamo vas na još jedno stvaranje zajedničke zbirke; sve pjesnike, svih dobnih skupina i sve one koji se tako osjećaju, posebno neafirmirane i one koji nikada nigdje nisu ništa objavili, bez ograničenja, na još jedan naš poziv koji raspisuje Diligo Liber.
-četiri godišnja doba
“MELODIJA JESENI”
Poziv će trajati do 01.10.2022.
✅Pozivamo sve autore koji se osjećaju pjesnicima i koji pišu srcem i dušom, da se uključe u naš poziv te time obogate našu zbirku i ostave vidljive tragove na književnoj sceni.
✅TEMA: jesen
✅ Šalju se po 2 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆, pisane u 𝑾𝑶𝑹𝑫𝑼, 𝒔 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒕𝒄𝒊𝒎𝒂 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂 𝒊 𝑵𝑨𝑺𝑳𝑶𝑽𝑶𝑴 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆. (molimo nove autore da pročitaju uvjete i obavezno pošalju svoje podatke!)
UPUTE ZA SLANJE: upisati naslov maila ”MELODIJA JESENI” i u opisu obavezni podatci autora: ime i prezime, adresa, broj mobitela. (radove koji budu poslani na bilo koji drugačiji način – nećemo razmatrati!)
mail: poezija.jesen@gmail.com
KOTIZACIJA za tuzemstvo: 80 kuna / 11 €
Za inozemstvo: 16 €
Kotizacijom uplaćujete troškove tiska i slanja preporučenom poštom. Ostale troškove snosimo sami.
✅ Svaki zastupljeni autor smije naručiti neograničen broj primjeraka. Cijena po primjerku je 60 kuna / 9 €
NAKLADNIK: diligo-liber
🖋Urednica će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.
☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:
-urediti zbirku
-napraviti lekturu i korekturu
-napraviti prijelom teksta
-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)
-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska
-tiskati zbirku
-poslati knjige autorima na vlastite adrese (šaljemo preporučeno)
-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici
O promociji ćemo vas obavijestiti naknadno. (ako se održi.)
☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:
-pokloniti ili donirati svoju zbirku
-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično
⚠️Autor ne smije knjigu preprodavati bez pristanka nakladnika.
⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.
Napominjemo da se ograđujemo od plagijata, a sva takva djela bit će prijavljena nadležnim osobama i kažnjeno gonjena, te će im biti zabranjen pristup stranicama kao i ostalim našim natječajima i pozivima.
Zabranjeno je kopirati tuđi rad, vrijeđati druge ili psovati.
⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒂𝒌𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒏𝒂𝒓𝒋𝒆č𝒋𝒖 𝒏𝒆𝒌𝒐𝒈 𝒌𝒓𝒂𝒋𝒂, 𝒕𝒂𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒅𝒖ž𝒂𝒏 𝒊𝒔𝒑𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒏𝒂č𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒓𝒊𝒋𝒆č𝒊.
✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail.
PLANIRANO VRIJEME TISKA: 10/11 mj 2022.
Sve kotizacije uplaćuju se na poslovni račun Diligo Libera:
RAIFFEISEN BANKA
BROJ RAČUNA: 2484008-1135127870
IBAN: HR4024840081135127870
SWIFT: RZBHHR2X
Poziv na broj: HR00
Opis plaćanja: kotizacija Melodija jeseni
Objavljeno Komentiraj

JAVNI NATJEČAJ ZA SU/FINANCIRANJE ZBIRKE

⚠️𝐉𝐀𝐕𝐍𝐈 𝐍𝐀𝐓𝐉𝐄Č𝐀𝐉⚠️
Poštovani autori,
Kao i ovih godina prije, po četvrti puta ćemo:
‼️ 𝐒𝐔/𝐅𝐈𝐍𝐀𝐍𝐂𝐈𝐑𝐀𝐓𝐈 𝐊𝐍𝐉𝐈𝐆𝐔 𝐍𝐄𝐊𝐎𝐌𝐄 𝐎𝐃 𝐕𝐀𝐒📷 ❤ ‼️
Do sada smo imali pobjednice/ka:
1.Daniela Bobinski 2020.
2.Davorka Črnčec 2021.
3. Gabrijel Barišić 2022.
4. ….. ?
☑️Pozivamo sve pjesnike, i one koji imaju svoj rad skriven u ladici, na ovaj natječaj.
Natječaj je javan.
‼️𝐏𝐑𝐀𝐕𝐈𝐋𝐀! (molim pročitati i poštivati sva pravila);
-na natječaj je potrebno poslati do 65 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒂𝒎𝒂, napisanih u Wordu
-obavezni podatci autora / ime, prezime, adresa s jednom fotografijom i biografijom, bibliografijom (ako je imate)
(𝒔𝒗𝒆 𝒏𝒆𝒑𝒐𝒕𝒑𝒖𝒏𝒆 𝒑𝒓𝒊𝒋𝒂𝒗𝒆 𝒏𝒆ć𝒆𝒎𝒐 𝒓𝒂𝒛𝒎𝒂𝒕𝒓𝒂𝒕𝒊)!
-mogu se javiti samo autori iz Hrvatske (na žalost zbog nemogućnosti organiziranja promocije, dostave paketa i ostalo).
-naslov maila: JAVNI NATJEČAJ
-sve poslati u Wordu na JEDAN mail:
𝐧𝐚𝐭𝐣𝐞𝐜𝐚𝐣.𝐝𝐢𝐥𝐢𝐠𝐨𝐥𝐢𝐛𝐞𝐫@𝐠𝐦𝐚𝐢𝐥.𝐜𝐨𝐦
ZABRANJENO JE:
-samostalno raditi izmjene na već poslanom dokumentu
-nadodavati pjesme nakon što je rad već poslan
TKO SE MOŽE JAVITI NA NATJEČAJ: svi iznad 18 godina
TEMA: slobodna
Ništa od radova 𝐧𝐞 𝐬𝐦𝐢𝐣𝐞 biti prije objavljivano u zbornicima ili slično. Ne računaju se društvene mreže.
Također diskvalificirat ćemo radove u kojima se potiče mržnja, psovanje, vrijeđanje, omalovažavanje i slično.
Dajemo šansu svim nefirmiranim autorima, pogotovo onima koji do sada nikada ništa nisu objavili.
Naši ciljevi su:
• 𝒑𝒓𝒐𝒎𝒐𝒗𝒊𝒓𝒂𝒕𝒊 𝒑𝒐𝒆𝒛𝒊𝒋𝒖 𝒌𝒂𝒐 𝒌𝒓𝒂𝒍𝒋𝒊𝒄𝒖 𝒌𝒏𝒋𝒊ž𝒆𝒗𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊
• 𝒑𝒓𝒐𝒎𝒐𝒗𝒊𝒓𝒂𝒕𝒊 𝒏𝒆𝒂𝒇𝒊𝒓𝒎𝒊𝒓𝒂𝒏𝒆 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒏𝒊𝒌𝒆
• 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒔𝒕𝒂𝒗𝒊𝒕𝒊 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒏𝒊𝒌𝒆 𝒊 𝒏𝒋𝒊𝒉𝒐𝒗𝒐 𝒔𝒕𝒗𝒂𝒓𝒂𝒍𝒂š𝒕𝒗𝒐
• 𝒐č𝒖𝒗𝒂𝒕𝒊 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌 𝒊 𝒌𝒏𝒋𝒊ž𝒆𝒗𝒏𝒐𝒔𝒕
• 𝒑𝒐𝒕𝒊𝒄𝒂𝒕𝒊 𝒏𝒂 č𝒊𝒕𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒅𝒐𝒎𝒂ć𝒊𝒉 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂
• 𝒃𝒐𝒓𝒊𝒕𝒊 𝒔𝒆 𝒑𝒓𝒐𝒕𝒊𝒗 𝒑𝒍𝒂𝒈𝒊𝒋𝒂𝒕𝒂, 𝒌𝒂𝒐 𝒊 𝒌𝒓𝒂đ𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒅𝒋𝒆𝒍𝒂
• 𝒃𝒐𝒓𝒊𝒕𝒊 𝒔𝒆 𝒑𝒓𝒐𝒕𝒊𝒗 𝒔𝒗𝒊𝒉 𝒗𝒓𝒔𝒕𝒂 𝒔𝒕𝒗𝒂𝒓𝒂𝒏𝒋𝒂 𝒌𝒍𝒂𝒏𝒐𝒗𝒂!
𝐍𝐚š 𝐦𝐨𝐭𝐭𝐨 𝐣𝐞: “𝐌𝐢 𝐧𝐞 𝐭𝐫𝐞𝐛𝐚𝐦𝐨 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐞, 𝐦𝐢 𝐢𝐡 𝐬𝐭𝐯𝐚𝐫𝐚𝐦𝐨!”
Svaki autor po završetku natječaja i nakon selekcije urednice, dobiva šifre te se pod šifrom radovi šalju stručnom žiriju koji odlučuje o pobjedniku/ci.
Radovi će se bodovati 20,10,5 bodova.
1 mjesto: financiranje kompletne zbirke
2 mjesto: sufinanciranje zbirke
3 mjesto: sufinanciranje zbirke
4 mjesto: (ako ga bude) sufinanciranje zbirke
(nismo dužni obavještavati svakog autora posebno o rezultatima natječaja!)
☑️Stručni žiri čini:
1. Saša Jakšić, prof engleskog i njemačkog jezika, vlasnica IK Prof&Graf
2. Božana Ćosić, spisateljica, lektorica
3. Karolina Obradović, pjesnikinja, spisateljica
4. Gabrijel Barišić, književnik, pobjednik prošle sezone
Ime pobjednika/ce objavit ćemo do kraja studenog. Budite strpljivi! 😉
𝐔𝐆𝐎𝐕𝐎𝐑 𝐒 𝐈𝐙𝐃𝐀𝐕𝐀Č𝐊𝐎𝐌 𝐊𝐔Ć𝐎𝐌 𝐉𝐄 𝐎𝐁𝐀𝐕𝐄𝐙𝐀𝐍!
‼️IZDAVAČ JE DUŽAN:
-su/financirati zbirku
-lektorirati je i urediti
-napraviti naslovnicu (cover)
-pripremiti prijelom za tisak
-tiskati
-pripremiti promociju (ako bude moguće, 2023. godine)
-dostaviti u NSK 4 komada po zakonu
-poštivati autorska prava
-promovirati knjigu na web stranici
-distribuirati je u knjižare
Tisak naklade je 50, odnosno 70 komada.📚 📚
Sufinanciranje također 50, odnosno 70 komada. (Detalji pišu u ugovoru.)
Sve zbirke su/financira IK Diligo liber.
☑️ 𝐩𝐫𝐢𝐣𝐚𝐯𝐞 𝐭𝐫𝐚𝐣𝐮 𝐨𝐝 𝟏.𝟎𝟗.𝟐𝟎𝟐𝟐. 𝐝𝐨 𝟑𝟏.𝟏𝟎.𝟐𝟎𝟐𝟐. 𝐝𝐨 𝐩𝐨𝐧𝐨ć𝐢. 𝐒𝐯𝐚𝐤𝐢 𝐫𝐚𝐝 𝐩𝐨𝐬𝐥𝐚𝐧 𝐢𝐳𝐯𝐚𝐧 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐧𝐞ć𝐞𝐦𝐨 𝐮𝐳𝐞𝐭𝐢 𝐮 𝐨𝐛𝐳𝐢𝐫.
Na natječaj se mogu javiti svi osim pobjednika prošlih sezona.
Čekamo vaše radove!
Objavljeno Komentiraj

PJESNIK – EGO, NESTABILNA OSOBA ILI NEŠTO TREĆE?

Često mi pjesnici, autori, kako god nas zvali, naletimo na nekog sa psihičkim smetnjama. Jesu li uistinu pjesnici toliko psihički nestabilni ili nam se to „samo čini“?

Pisat ću iz svog osobnog, vlastitog iskustva. Sjećam se prije više od godine dana, mene osobno jedna je „pjesnikinja“ o kojoj se ne bi ni čulo ni znalo da joj mi kao izdavači nismo otvorili vrata u taj svijet, osnovala messenger grupu na Facebooku (naziv te grupe je nebitan, ali nama, kao izdavačima je itekako bio jasan), gdje mi je davala titulu „nestabilne osobe s bipolarnim poremećajem“ zahtijevajući od ostalih pjesnika koje je povukla u grupu da nikako to što je u grupi „ne smiju iznijeti, ni pod koju cijenu“. A ja sam joj bila glavna tema, ni ne znam razlog. Mogu samo pretpostavljati. Još uvijek čuvam te sve screenshotove, za svaki slučaj. Tada, osim što me je jako zaboljelo, počela sam preispitivati sebe ali i osobe koje to čine drugima, analizirati ih, promatrati i došla sam do zaključka da su upravo takvi pjesnici veliki egoisti, a sigurno i s nekom opasnom dijagnozom. Nepotvrđenom. No, jesu li opasni?

Izdvojit ću iz teksta osobe koje zaista boluju od bilo koje psihičke bolesti i bore se same sa svojim bolestima ne nanoseći bol drugima, već ću navesti one kojima ni jedna dijagnoza nije utvrđena, osim u društvu. Jedan fenomen kaže da su pjesnici više skloni psihičkim bolestima od drugih im kolega književnika. Psiholog James C. Kaufman skovao je 2001. termin ”Sylvia Plath efekt”, nazvan po istoimenoj pjesnikinji, kako bi objasnio rezultate svog istraživanja. Neću ovdje nabrajati one koji su već poznati po svojim dijagnozama, ili bih radije napisala, po svojim „emocijama“ poput Sylvie Plath, poznate američke pjesnikinje koja je 1963., u 30. godini života, počinila samoubojstvo. Cijeli život patila je od depresije, a tek je posthumno nagrađena Pulitzerom nagradom za svoje pjesme i ispovjednu poeziju.
Njegova su istraživanja, a budimo realni – psiholozi znaju što rade, jer nitko ne istražuje bez rezultata, pokazala da su upravo pjesnikinje češće sklone psihičkim bolestima i stanjima kao što su promjene raspoloženja, napadaji panike, anksioznost, korištenje narkotika i poremećaji u prehrani. A ta spomenuta pjesnikinja upravo od toga boluje. Premda je bilo jednostavno doći do ovog zaključka, teže je objasniti uzroke zašto je tako. Kao potencijalni uzroci povezanosti kreativnosti i psihopatologije navedeni su obiteljski faktori, kao i okruženje u kojima su te pjesnikinje rasle: fizičko i spolno zlostavljanje tijekom djetinjstva, izloženost narkoticima, psihički poremećaji kod majke ili kombinacija svega navedenog. Ali sugurno ima još razloga koje nitko nije istraživao.
Navest ću neke od poznatih pjesnikinja i pjesnika koji su skloni psihičkim poremećajima: Virginia Woolf, Anne Sexton, Elise Nada Cowen, Ryunosuke Akutagawa, Ernest Hemingway, David Foster Wallace, Sergej Jesenjin, (ne zaboravimo i jednog alkoholičara Bukowskog), tu su i Ivana Brlić Mažuranić, Edgar Alan Poe, Stefan Zweig, Vladimir Majakovski, Walter Benjamin, i sigurno ih ima još mnogo. Većina ih je počinila samoubojstvo. 

Iz vlastitog iskustva mogu svjedočiti da, od kako sam „ušla“ u taj svijet književnosti i objavljivanja svojih vlastitih djela, prosječno jednom godišnje naletim na nekog s tim poremećajem. I ne bi vjerovali, većinom su žene. Rado ću osvjedočiti u ovom tekstu da su me osobno napale tri žene koje su bile „vođa“ cijelog procesa, i dva muškarca. Neću ih ni imenovati ni pisati detaljno što je bio razlog ni povod (jer neke razloge još uvijek ne znam ni sama), važno je da su svi oni nebitni u mome životu i poslu. Dogodi se nesporazum, ili neka nejasna situacija, kako u privatnoim životu tako i u poslovnom, no ako si psihički stabilan riješit će se. Ali ako nisi, već je sve inscenirano unaprijed. Kao i u ovim slučajevima. Da su svi psihički stabilni, predstava za neželjene goste ne bi se održala. No, ipak je neki žele, a razlog je…? 
Zašto te osobe to čine?

Ljubomora je opasna emocija. Ona dovodi do zaslijepljenosti osobe, osoba tada ne može donositi ispravne zaključke, ne može razmišljati na ispravan način, osoba koja ne vidi ništa osim onog što si ti postigao, a ona nije upravo zbog svoje nesposobnosti. Zavist – emocija koja prati ovu prije navedenu i zbog koje će takva osoba učiniti sve što je u njenoj moći da sruši tvoj integritet, dostojanstvo, rasprši mržnju, odvuče ljude (čitaj pjesnike) od tebe koji će se okrenuti od tebe ni ne znajući pravu istinu. A o ljudima koji to čine već sam pisala u jednom članku.
Negdje sam pročitala da su pjesnici i političari najveći egoisti. Mogla bih se složiti s time jer i takve sam situacije prošla kao izdavač. Takvi moraju biti u pravu, njihova je poezija najbolja, druge su osrednje, nagrade očekuju prije svih kao i veliki pljesak, najčešće su najglasniji i kraljevi su bine, dok druge pjesnike niti ne slušaju dok govore poeziju, niti im pridaju ikakvu pažnju, nadalje guraju se u prve redove, očekuju jako puno lajkova na društvenim mrežama i označavaju u svoje objave najviše pjesnika, očekuju da ih obavijestiš o svakoj promjeni u književnom društvu, o novom pozivu, stalno su u prvim redovima okruženi najpoznatijim književnicima (kojima bez da su pročitali što je napisao, komentiraju i šalju ogromne zahvale i komplimente), a ono najgore što mogu svjedočiti – ispravljaju tuđe pjesme „jer su tako puno bolje!“ A na ovo nemam što nadodati. Takvim postupcima omalovažava se tuđi rad, ne poštuju se tuđi osjećaji, (jer svatko iznosi svoje emocije) već samim time ističu sami sebe. I upravo su takve sve ove žene (i muškarci) iz moje priče! I kada se zbroji statistika – podjednako su i žene i muškarci, tj pjesnikinje i pjesnici skloni osuđivanju, egu, i psihičkim poremećajima. Muškarci su jedino lukaviji – znaju da će lako zavesti neku od pjesnikinja koja će sve obaviti umjesto njega. Samo mora biti vjerna vođi, i biti poslušna ovca koja će zavaditi stado umjesto njega!

Osobno, pisanje mi je psihoterapija već ukupno 30 godina i ne mislim stati. Pisat ću sve dok dišem i dok me prsti slušaju. Dijagnoze nemam, ali traume imam, i s time se odlično nosim. Upravo zato što mi je psiha zdrava! Mogu napisati, sa stopostotnom sigurnošću, osobno ne bolujem od nikakvog poremećaja, jer ne bih volontirala u Domu za nezbrinutu djecu. Tamo ne možeš ući bez liječničke potvrde. (Razočarat ću je sad, znam!) No, moji razlozi pisanja su druge prirode, kao što sam navela, a trenutno sada o tome ne želim pisati. Možda za neki drugi članak. (bitno je da nisu psihičke). Potvrđeno od liječnika!

Mnogo je takvih pjesnika oko nas. Pjesnika, napisah. A osobno ne doživjeh nigdje toliko boli nego od samih pjesnika. Na žalost, jedini su oni sposobni toliko lagati, iznositi neistine, zavaditi druge, baciti kost psima koji će te rastrgati na komade, sposobni toliko mrziti, nanositi štetu drugima, krasti bez da trepnu, a sve u ime poezije! 

I oprat će ruke kao Pilat dok će te masa razapinjati. Velika je razlika između pjesnika i pjesnika. Razlika od onih pjesnika koji imaju poremećaje, i onih pjesnika koji koriste svoje emocije trošeći ih na papiru a ne na tuđim ranama. Naučila sam na vlastitoj koži da je najbolje, najbezbolnije, a za njih najgora varijanta – jednostavno ignorirati i pustiti da se istina razotkrije sama. A uvijek se razotkrije, kad-tad. Samo treba biti strpljiv i čekati.

Objavljeno Komentiraj

PROCES CIJELE OBRADE TISKANJA KNJIGE

Neki od vas nisu upoznati s cijelim procesom i procedurom, pa smo odlučili objasniti u ovih nekoliko riječi kakao bi vam olakšali cijeli pristup.
Svakodnevno prije same suradnje postavljate pitanja „Što trebam učiniti, kako vam poslati svoj materijal“ i slična druga pitanja, vodit ćemo vas korak po korak:

1. Prije svega, nakon što ste nas kontaktirali i izrazili želju za suradnjom, važno je da nam u mail dostavite najbitnije informacije: koliko komada naklade želite, (vodite računa o tome da ne tiskamo ispod 50 ni više od 800) koji uvez, ima li vaša knjiga slike, te koji format. Važno je također uz te podatke dostaviti i materijal, fotografiju i biografiju vas kao autora. Nakon tih podataka povratno će na vaš mail stići ponuda. Ako se s njom slažete, idemo u obradu. Svaka nas suradnja posebno veseli, a vaša će knjiga zauzeti mesto na našoj web stranici. Tako će svakako već biti vidljiva svim potencijalnim čitateljima. 

2. Nakon toga stići će Ugovor na vaš mail koji je potrebno isprintati, potpisati i vratiti na našu adresu. Ugovor potpisujemo tek nakon vašeg potpisa i jedan primjerak vraćamo vama. Ugovor je važan zbog prodaje knjiga na našoj web stranici i MENART knjižari. Kao i drugih članaka opisanih u Ugovoru. 

3. Urednica će u međuvremenu početi s radom. Ispravljat će vaš tekst, pročitati ga nekoliko puta, a ponekad to potraje. Ako je roman u pitanju koji ima jako puno ispravaka, te zahtjeva posebnu posvećenost, potrajat će nekoliko dana. Ako je poezija u pitanju to će biti brzo. Cijeli proces traje obično od 10 – 40 dana, a nekada i duže. Ovisi o količini teksta i ispravcima, stoga budite strpljivi ako želite kvalitetnu lekturu.

4. Nakon što se tekst pregledao, stvara se naslovnica. Naslovnicu obrađuje grafički dizajner. Ona može biti po vašoj želji ili po našoj. Radi se nekoliko predložaka od kojih birate jedan. Nakon toga naslovnica se završava. Na poleđinu korica stavlja se naš logo, qr code, barcode s ISBN-om. To su najvažnije oznake koje moraju biti na poleđini na dnu korica. Ako želite da se na poleđinu stavi vaša biografija, citat iz zbirke ili slično, napomenite prije nego se naslovnica završi. Kad je već u tisku – prekasno je. Na prednju stranicu obavezno ide ime autora i naslov.

5. Knjiga je u međuvremenu dobila svoj ISBN broj koju joj dodjeljuje izdavač, u ovom slučaju mi. Kada je to sve odrađeno, šalje se na pregled autoru u Word formatu (često i u PDF-u) zbog preglednosti. Neka vas nekad ne brine ako naslov ili posljednja rečenica nisu na istoj strani, na žalost dogodi se da program sam pobrka redoslijed, ovisi kakve programe tko koristi. Nekada se slalo isprintano, premda se to i danas radi u nekim izdavačkim kućama, ali samo ako tekst ima puno znakova (i stranica). No, mi to ne prakticiramo upravo zog toga što nema toliko teksta, i zbog uštede papira. (šume su naša pluća, ne treba ih dodatno rušiti).

6. Kada zaprimite materijal koji smo poslali, dužni ste ga pregledati. Ako se potkrala neka greška, PostScript, neka riječ, ili slično, upišete koja je to riječ, na kojoj se stranici nalazi, (to sve napišite u novi Word ili jednostavno kao poruku u mailu) i tako sve ono što uočite i želite izmijeniti. (to se ubraja pod male izmjene, već postojećeg teksta, one veće izmjene dodatno se naplaćuju.) Slat će se materijal toliko puta dok vi sami ne budete zadovoljni i dok se ne isprave sve greške. 

To će vam možda ići na živce, potrajat će, stoga preporučujemo da uzmete vremena koliko je potrebno i već u prvom materijalu zatražite baš sve što želite mijenjati. Nekada se to oduži, pa se cijeli proces pomakne i to zna potrajati mjesecima. A mi samo želimo da vi budete zadovoljni, i da knjiga nema ni jedne greške. Jer ona je i vaše i naše ogledalo.     

7. Nakon što su se izmjene ispravile, zatraži se CIP u NSK i nikakve izmjene više nisu moguće. Stoga jako dobro pazite na materijal koji se poslao. Jer upravo onaj PDF koji su zaprimili u Nacionalnoj, takav identičan mora im biti dostavljen. Na žalost, mnogi zatraže naknadne izmjene, a mi tada o izmjenama moramo obavijestiti Nacionalnu, poništiti taj stari PDF i poslati novi. A to je i njima dodatan posao jer ako to ne učinimo, svaku izmjenu moraju odrađivati ručno. Dodatan posao, a nepotreban. Stoga više ne tražimo CIP prije nego što ste pregledali probni. Stoga, ako u probnom primjerku ne nađete CIP, ili vrijeme tiska, to je upravo zbog toga.

8. Probni je obavezan. Zašto? Zato što je on ogledni primjerak vaše knjige i upravo tako će izgledati. Kada zaprimite probni, dužni ste ga pregledati, i ako ste uočili neku sitnu grešku, neko slovo, PostScript ili slično, ispravlja se i ponovno šalje vama na pregled. Tek kada povratno dobijemo mail u kojem piše „može u tisak“, šaljemo tiskari ovaj novi prijelom i novi materijal. Tiskara u svom programu ima onu staru pripremu, ali njima je lakše obrisati staru i ubaciti novu, nego Nacionalnoj poništavati CIP. Svu pripremu šaljemo putem maila.

9. Vaša knjiga konačno ide u tisak. Tisak traje obično do 30 dana, nekad više, nekad manje, ali budimo realni – kod nekih izdavača čeka se i po nekoliko mjeseci. No budite strpljivi, jer ovisi i u kojem ste mjesecu zatražili tisak. Ako je vrijeme godišnjih odmora, odužit će se. Ali svakako čim budu gotove, vi ćete prvi znati. 

10. Kada tiskara javi da su knjige gotove, preuzimamo ih i šaljemo na vašu adresu. Dostavu plaćate sami. Ona nije uračunata u cijenu jer o njoj ovisi i težina i mjesto stanovanja.

Jako je važna međusobna komunikacija dok traje izrada. Svakako poštujemo vaše želje, no ako ćete zahtijevati npr, da slika bude malo ulijevo, pa ipak malo udesno, ili je ipak bolje ulijevo, predomišljate se, samim time produžit ćete rok izrade. Ako ipak ne bi ovu sliku nego onu, također utječe na rok izrade. No svaka ta promjena i slična, npr promijenili bi nekoliko pjesama, pomaknuli red, dodali slike ili još nekoliko pjesama, dodatno se naplaćuje jer to više nije ista knjiga i dužni smo naplatiti svaku promjenu. A tako gubite i vaše i naše vrijeme.
U svakom slučaju, najvažnija je komunikacija vas i urednice prilikom cijele obrade. Jer ona je ta koja odlučuje o svemu, a u najgorem slučaju – suradnja se može prekinuti bilo kada. Razlozi naravno, moraju biti žestoki, ali kako smo i to prošli, najvažnije je da u svemu ovome ostanete čovjek. Sve dok traje normalna ljudska i zdrava komunikacija, sve je moguće. Ono što je važno napomenuti, knjiga bez ISBN-a ne priznaje se u NSK. Što znači da ne može biti na policama knjižnica i knjižara. Također, digitalne knjige  teško će naći put do  knjižara.
I naravno, za sva dodatna pitanja, nedoumice i slično, obratite nam se na mail. Mi ćemo dati sve od sebe da svaki autor bude zadovoljan i preporuči nas dalje. A to je itekako važno za opstanak, zar ne?

Objavljeno Komentiraj

CYBERBULLYING

CYBERBULLYING

Treba li uzvratiti kada vas netko vrijeđa, ponižava, poziva na javni linč?

Do sada smo nekoliko puta bili prozivani od strane drugih, linčovani javno, ponižavani, blaćeni… ne mogu reći (ni napisati) da se čovjek na to navikne, jer ne navikne se nikad i htjeli priznati ili ne, nikad čovjeku nije svejedno. Razlozi su bezazleni, rješivi, ali očito za ovu drugu stranu nisu. Za nas su uvijek svi problemi rješivi, samo ako si čovjek, s velikim Č. Ali s obzirom na to da ne rješavaju nesuglasice ljudski, znači da nisu. Zaboli to čovjeka, jer ustvari ništa loše nisi napravio, ništa loše rekao. Ali nikad čovjek nije spreman za takvu vrstu modernog zlostavljanja.

Ne bih pisala o ovoj temi, ali poželjela sam razjasniti neke stvari koje vise u zraku, a za koje se mnogi drže. Nedavno sam pisala kako nekome uništiti rejting, to isto tako može značiti kako nekome pojačati reklamu. Pa neka radije bude ovo drugo, jer i loša reklama – je ipak reklama.

Nedavno su se po novinama povlačili Velimir Visković i Jadranka Pintarić za koju prije nisam čula, (nije nikakva javna tajna, sve je dostupno na internetu), pa sam jutros pomislila – ako su se oko nje i njega vodile tolike rasprave čak i po Fb, neki su zauzimali strane, pa što onda ne bi i za mene. Ako književnik postaješ samo ako te netko proziva, vrijeđa, omalovažava, ako tek tada dolaziš do „izražaja“, pa ‘ajde onda neka se i po meni pljuje. Samo ako se tako priznaje status.

No, nije to baš tako. Vrijeđati, omalovažavati, ponižavati – može samo ona osoba koja ima kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, traume iz djetinjstva, psihički je nestabilan i jako loš čovjek. (ne pišem sad o Viskoviću jer nisam zauzela ničiju stranu.) To se danas dogodilo nama, meni privatno – od (zamisli) još jednog pjesnika i hrpe sektaša kojima samo treba mahnuti nečijom slikom (ili Fb postom, pardon komentarom) ispred nosa i pokazati prstom – evo koga ćemo danas linčovati! Jer u toj grupi rijetko sam naletjela na nešto kvalitetno, više je bilo postova o prozivanjima drugih pjesnika. I tako kreće horda na nekog ni krivog ni dužnog, jer ovaj je već prikazao svoju stranu priče, no nije druga strana. I vjerojatno nikad neće. Barem mi. (Ni ja). Zašto? Zato što nam to nije u domeni, ispod svakog je ljudskog nivoa, niti se imamo vremena baviti s dokazivanjima, niti se imamo potrebe ikome pravdati (osim Ovome iznad nas), niti smo to dužni. Još kad je to netko (naravno, pjesnici – tko drugi), tko se poziva na mir, toleranciju, zabranjuje vrijeđanja, govor mržnje u svojoj grupi – ali sve dok on sam ne povede kolo – tada možeš što želiš – i još si primoran birati stranu! Bože, kako nisko! Jeftino i jadno.

No, mi se hvala Bogu, neću napisati borimo protiv takvih jer ta borba je već u startu izgubljena, ali trudimo se ignorirati, ne ulaziti u rasprave, jer s budalama se valjati u blatu, nema svrhe – uživa budala, a ti i dalje ostaješ prljav. U drugom slučaju pak, toliko smo puta šutjeli i prešutjeli da bi sačuvali prije svega i svoj mir, obraz, jer pravdanja po Fb i društvenim mrežama malo tko shvati ozbiljno. U najgorem slučaju baš ti jer se pravdaš – postaješ i ostaješ prljav. I oni koji su tada odabrali strane – neka su. Lijepo je kad se isfiltrira dobro od lošeg pa kasnije znaš s kim možeš surađivati, koga možeš uzeti u tim, a što je najvažnije – otkrije ti se Čovjek!

Zašto se baš na nas i naše ime baca toliko kamenja? To je mnogima očito enigma pitanje i očekuju odgovor. Prate nas pod povećalom hoćemo li odreagirati, vrijeđati drugu stranu (vratiti istom mjerom), ili bilo što. No nećemo. Pogotovo vrijeđati. Raspravljati možda hoćemo, ali ne javno već u inbox, mail ili slično, jer nećemo dozvoliti nekome da nas stalno blati i vrijeđa. Pogotovo nekome tko nema ništa iza sebe. (Ne umanjujemo time ničiju vrijednost, ali …) A oni su nadam se, spremni snositi posljedice onog što ih čeka i nadam se da će se moći nositi s time. Jer ako već prozivaš, vrijeđaš onda budi spreman i na revanš. Jer ne zaboravimo, sve je to kažnjivo djelo. Mnogo smo puta do sada prešli preko nekih sitnica, a te sitnice su nas skupo koštale, od sada više ne prelazimo preko njih. Nikako.

Evo što o cyberbullyngu kaže psihijatrica:

Cyberbullying često prelazi granicu prihvatljivosti te se promatra kao protuzakonito ili kriminalno ponašanje na temelju čega žrtva može razmisliti hoće li podnošenje prijave za uznemiravanje ili prijava za vrijeđanje biti njezin izbor kako bi riješila situaciju. – Marija Granić, mag psych.

Ovi koji to svjesno i svakodnevno čine, ne razmišljaju niti o posljedicama, niti o osobi koju su danas uzele na red. Zbog takvih situacija masa zlostavljanih digne ruku na sebe. (sjetite se knjige „13 razloga zašto“, ako niste čitali, postoji i film, toplo preporučujem oboje.) Mnogo se toga danas događa, najčešće po Fb grupama u kojima bi trebali poticati na mir, dijeliti poeziju, biti prijatelji, kod ove grupe je suprotno – pozivaju na linč na nekog tko im se nije svidio, rekao ili napravio nešto što se ovome drugome pak nije svidjelo, ili je u najgorem slučaju iz nekog razloga ljubomoran na tu osobu. Pa da bi sebe uzdigao i prikazao se boljim, poziva na javni linč. Naravno, promatra sa strane tko je zauzeo čiju stranu i bira – pazi s kim neće imati posla, bit će na oprezu, neće mu ni lajkati. A s ovima koji su zauzeli njegovu stranu osniva sektu (vjerne pratitelje) s kojima će moći razapeti koga god poželi. E upravo su ti pratitelji gori od samog vođe. A vođa je svom vjernom sljedbeniku dao zadatak: zgaziti tu osobu po cijenu bilo čega. Gazi se preko mrtvih leševa, preko obraza, uništava se tuđe dostojanstvo i vrijeđa se osoba – samo iz neke pakosti da bi u očima drugih bio “bolja” osoba. Ustvari, samo prikriva svoje pravo lice kukavice, jadnog beskičmenjaka bez trunke obraza. I baš takvi koji tjeraju svoje sljedbenike, bacaju kost među druge, baš kao pravi sektaš. Ako niste gledali film Colonija, slobodno ga potražite, sve će vam biti jasno. Patološki bolesnici koje je i psihijatrija otpisala. 

Zašto su takvi ljudi najčešće iza ekrana? Zato što uživo imaju jako malo muda i hrabrosti stati pred tu osobu i reći mu sve u lice, zato što tako hrani svoj ego, hrani svoju osobnost i takav mirno zaspi, do sljedećeg dana dok opet ne izabere neku žrtvu ili dok mu, ne daj Bože netko nešto krivo ne napiše u komentar, ili uopće ne komentira pjesmu (ili sliku, status, nevažno) koju je upravo stavio. I tako nastavlja svoj teror, a da ga apsolutno nitko ne sprečava u tome. Takve su osobe, ustvari velike kukavice. I to je dokazano. A o kvocijentu njihove inteligencije, ne bih. A bilo bi puno jednostavnije i barem ljudski riješiti to između sebe, bez prozivanja, ispričati se za grešku, priznati grešku, i sve bi bilo u redu. Kada bi tako masa razmišljala, svijet i društvo bi bili puno ugodniji i poželjni. Bože, kako malo ljudskosti u čovjeku ima!  

Izdvajam opet dio iz članka kojeg sam pronašla na internetu;

Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima. Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. – Marija Granić, mag. psych.

Kakav čovjek moraš biti, da pozivaš druge javno na linč, vrijeđaš, omalovažavaš, ponižavaš? Kakve su tvoje ljudske kvalitete? Jednom riječju – nikakve. Ja bih se same sebe sramila da nekome to činim, zapitala bih se što to sa mnom nije u redu, kakav sam ja to čovjek kad to mogu činiti drugome? I kad budete od nas čuli ili vidjeli da smo nekome rušili dostojanstvo,vrijeđali ga, zlostavljali na bilo koji način, slobodno nam pljunite u lice.

Stoga, koliko se god mi trudili ignorirati neke stvari – postoje oni ljudi koji se lako povuku za ovim lošima. Zašto je to tako, znat će psiholozi. Ja samo mogu pretpostaviti kakv to čovjek mora biti: bez vlastitog identiteta! Jedna mi je prijateljica koja je psihoterapeut po struci rekla da se takve osobe hrane jedna drugom, emocionalno i psihički – sve dok se ne počnu međusobno ucjenjivati. Ali, ni takvi ljudi nisu ništa bolji od ovih. Ako te netko tako lako može odvući na svoju stranu, koja je pogrešna, i ne možeš svjesno sam donositi odluke – pa kakav si tek ti čovjek? A svi se grohotom zgražavamo nad takvima, prozivamo onog koji je javno spalio mačku, udario dijete jer ga nije slušalo, gurnuo staricu niz stepenice, a ustvari su upravo isti takvi.

I treba li uzvratiti onome tko te vrijeđa, omalovažava, poziva na javni linč – ne. Samo mirno nastavi sjediti u svom naslonjaču i gledaj kako se ljudski karakteri sami od sebe otkrivaju, izjašnjavaju tko što misli o tebi, i strpljivo čekaj. Bumerang se uvijek vraća onome tko ga je poslao. Baš uvijek. 

Objavljeno Komentiraj

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU NARUČENE USLUGE

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU TRAŽENIH USLUGA

U posljednje vrijeme zaprimamo dosta pitanja o uplatama. Pokušat ću objasniti u ovom postu najjednostavnije i shvatljivo za sve.

Nakon što ste zatražili naše usluge, povratno je na vaš mail poslana ponuda u kojoj piše iznos i rok uplate. To je naravno 10 dana za sve usluge koje ste zatražili, od lekture do tiska. Za posebne usluge bez tiska objasnit ću u nastavku. Plaća se avansno, a avansno znači upravo to – unaprijed. Kroz poslovanje doživjeli smo i neplaćanje od autora, a knjiga je završena. Nismo nikada objavljivali njihova imena (imena dužnika) niti se spuštali tako nisko, no naučili su nas „pameti“. I hvala im na tome. Danas znamo kome možemo dati svoje povjerenje. Onaj tko doista želi knjigu, to će i pokazati.

Do sada smo nekoliko puta mijenjali ona mala sitna slova na ponudi upravo kako bi prilagodili sve važne informacije i vama i nama samima, a bitne su – i treba ih se pridržavati. Ponuda je dokument koji vrijedi čak i na sudu. 

Na ponudi je jasno istaknuto vaše ime, datum i rok uplate, usluge i cijena, te račun na koji se uplaćuje.

„Bez uplate ne isporučujemo dogovorene usluge“, što znači da knjige nećete dobiti sve dok ne bude uplaćen cijeli iznos. Nadalje, ako ne uplatite u dogovorenom roku (a niste se prethodno dogovorili za plaćanje na rate ili zatražili odgodu) ne možemo odgovarati za rast cijena na tržištu, jer mi smo tada u gubitku. Knjigu će nam tiskara naplatiti po novoj tržišnoj cijeni, a mi smo vama računali staru. Pokušajte shvatiti koji je to gubitak za nas. O troškovima neću. No ima i njih. Tim novcima mjesečno plaćamo knjigovotkinju, doprinose i bankarske naknade. (I skladište!) Pa izračunajte koliko je to mjesečno. A vi još uvijek niste uplatili ništa!

„U slučaju izmjena dužni smo naplatiti 10 % od ukupnog iznosa za nastale troškove.“ O nekim troškovima sam pisala iznad, ali se gomilaju svaki mjesec iznova. No, važan podatak je da su izmjene strogo zabranjene, a ovaj iznos itekako imamo pravo naplatiti. Izmjene na prijelomu koji je već poslan, potvrđen s vaše strane, zatražen CIP, stvara nam više problema nego što vi mislite. Vi ste uvjereni da ih nema, no itekako ih ima. Pokušajte sada sami sebi dočarati koji je to gubitak za nas. Moramo sve ispočetka. Također, moramo obavijestiti Nacionalnu knjižnicu kojoj smo već poslali prijelom i koja je taj prijelom prihvatila i poslala CIP, da ipak to nije taj prijelom. (čitaj PDF) već neki drugi! To oduzima jako puno vremena jer i oni to moraju poništiti, ponovno zaprimiti novi, pregledati ga…. I to oduzima naše vrijeme, a vjerujte mi i živce i snagu. Kad vam pošaljem mail i pitam „Je li to to, i može li knjiga na probni“, i vi potvrdite, zaboravite na bilo kakve izmjene!

Izrada knjige je do 120 dana (uvjeti su spomenuti u ugovoru.) Dostavu također ne snosimo mi, već sam autor. Dostava nije uračunata u cijenu, jer dostava ovisi o težini paketa i mjestu stanovanja.

No, nastavit ću dalje s bitnim stvarima. S nama se možete dogovoriti o roku plaćanja, nećemo vam uzeti za zlo ako slučajno taj tren nemate novaca. Imate druge obaveze, nije vam sjela plaća, mirovina vam je mala, itd. Možete se s nama dogovoriti i oko rata, (tada ide druga ponuda i rok otplate u ratama). S nama se stvarno možete dogovoriti o svemu. Jako bitno je da se držimo ponude. I vi, i mi.

I nakon vaših pitanja „do kada najkasnije moram uplatiti“, olakšat ću u nastavku i objasniti.

Kao što sam napisala, možete plaćati u ratama, ali najvažnije je da je sav iznos uplaćen onog trenutka kada ste zaprimili probni primjerak vaše zbirke u ruku. Zašto? Zato što svaku knjigu koju radimo plaćamo tiskari s kojom surađujemo (za sada surađujemo s tri tiskare) i sa svakom želimo imati profesionalan odnos.

Ne uzimamo knjige „na veresiju“ jer samim time ni mi ne djelujemo profesionalni, već neodgovorni. I ne daj Bože da se nešto izjalovi i da ih ne možete uplatiti! Sljedeću knjigu više nećemo moći raditi kod njih. A mi oboje, i ja i suprug volimo imati čist obraz. To je danas tako rijetko, zar ne? No, tu su i ostali troškovi – od knjigovotkinje, doprinosa do bankarskih naknada. A banka ne pita imate li, ona uzme svoj dio. Vjerujte da ova IK zarađuje minimalno, tek za kavu. (ovaj posao radimo iz srca, ne zbog zarade!) I svaki taj probni primjerak je besplatan za vas, ali nije za nas. Također, vi ćete dobiti svoju nakladu knjiga koju ste uplatili, a mi ćemo o svom trošku tiskati još toliko naklade koliko je dovoljno za Nacionalnu i ostale naše potrebe.

Ako se dogovorite s nama za plaćanje na rate, nije nikakav problem. Nama je stalo do autora, i budimo realni danas su takva vremena kada sve poskupljuje svakodnevno. Stoga znam iz iskustva da nitko nema spremljene novce baš za knjigu koju toliko želi. A mi se trudimo ispuniti želju. Sve je to normalno, i uvijek izađemo u susret. Ali uvijek.

I naravno, sve dok ne izvršite kompletnu uplatu, knjige nećemo dati u tisak. Jer u slučaju da odustanete, predomislite se, ili ne daj Bože završite u bolnici, mi smo u velikom gubitku. Stoga se moramo osigurati (i iz tog razloga se potpisuje ugovor!). I tek kad uplatite barem dio, tada ću započeti s poslom oko knjige. Do tada, neću započeti apsolutno ništa. (Bez ljutnje! Nije osobno!) Razloga je mnogo, a jedan od njih je upravo taj: što ako odustanete, a potrošila sam vrijeme i vrijeme na vašu knjigu? I to smo doživjeli, pa nam više ništa nije neobično i ne iznenađuje nas.

No, ako ste ipak uplatili sav iznos, vaša knjiga će biti brzo gotova. Držat ćete je u ruci jako brzo. Jer plaćanje na rate produžuje izradu knjige. No, kao što sam napisala – prilagodit ćemo se mi vama, i razumjeti izbor plaćanja.

I da ne zaboravim, ako ste zatražili samo lekturu, ili samo obradu covera, sigurno neću započeti s radom sve dok ne bude isplaćen sav iznos. Nedavno smo imali jedno iskustvo, a iznos nikad nije uplaćen. I ako se radi samo o lekturi, neću izdati ponudu sve dok mi ne dostavite materijal. Jer vi napišete da ima 60.000 riječi, a tekst ima 320.000 riječi. Velika razlika. A o naplati lekture i što je kartica već sam pisala, pa slobodno pregledajte post prije nego mi pošaljete „lažan“ broj kartice.

I naravno, sve što vam nije jasno, imate nedoumica, pitanja, slobodno nam se obratite na mail. Pokušat ćemo objasniti sve što nije jasno. Odgovor ćete dobiti za vrijeme trajanja radnog vremena. 

Objavljeno Komentiraj

PRODAJA KNJIGA NA WEB STRANICI

Zašto prodajemo knjige nekih domaćih autora, čiji nismo izdavači? Smijemo li prodavati knjige drugih autora, čiji je izdavač neka od udruga i slično, čije smo knjige otkupili? Da, smijemo.

Kada mnogi postave jedno te isto pitanje, „Odakle vam moja knjiga na web stranici, zašto prodajete moju knjigu?“ i mnoga druga slična pitanja, onda smo dužni i odgovoriti. (izuzev onih autora s kojima smo poptisali ugovor i čije knjige smijemo prodavati.)

Od kako smo krenuli s poslovanjem, obavezno smo dodali i prodaju knjiga preko web shopa, Interneta i ostalo. Jer kako bi inače i mi sami došli do kupaca ako ne prodajom? Knjige koje radimo autorima, (tj. izdajemo) dužni smo i prodati.

Mnoge izdavačke kuće, antikvarijati, knjižare u svom poslovanju imaju prodaju knjiga. Antikvarijati imaju prodaju i starih knjiga, i knjige se razlikuju od antikvarnih (rijetkih primjeraka) i novijih. No, kako do njih dolaze?

Objasnit ću kako mi dolazimo do knjiga koje prodajemo na svojoj web stranici.

Mnoge knjige na našoj web stranici većinom su donirane, volimo reći iz naše biblioteke. To su knjige koje su nam duple, pročitane, ili jednostavno za njih nemamo mjesta. Sve su očuvane i bez ikakvih oštećenja. Da bi se knjige donirale, treba i dokaz. Tada se potpisuje Izjava o donaciji, na kojoj su navedene knjige koje su donirane.

Nadalje, postoje i fizičke osobe koje prodaju knjige. S njima potpisujemo Kupoprodajni ugovor i novac isplaćujemo na žiro račun. Također navodimo koliko smo knjiga otkupili i po kojoj cijeni.

Mnogo smo puta, a nije nikakva tajna, knjige otkupili s jedne velike web stranice koja raspolaže s tisuću i tisuću knjiga, na tone ih je tamo. Ustvari je to tvrtka čije je poslovanje registrirano kao nešto što nema nikakve veze s prodajom knjiga, no u to nećemo ulaziti, to je posao za neke druge institucije.  Na njihovoj web stranici ima jako puno knjiga, od kojih su neki i naši domaći autori. S te stranice otkupljujemo knjige po mizernoj cijeni: 2,3 kn po knjizi. Smiješna cifra, zar ne? No mi smo tamo otkupili jako puno knjiga domaćih autora, ali kada sam naišla na vlastite i zatražila Ugovor na uvid, nije mi predočen uz njihovo objašnjenje da kao antikvarijat „smiju“ otkupljivati knjige. Naravno da smiju, ali ako autor nije dao svoj pristanak i potpisao, (pogotovo ako je otkupljen od fizičke osobe), i pogotovo ako je samoizdavač, nitko NE SMIJE prodavati knjigu tog autora bez njegovog pismenog pristanka. Što stoji u ugovoru između ostalih izdavača i autora, mi ne ulazimo i ne smijemo znati, ali kad vi nama postavljate pitanja „zašto ih prodajemo?“, sljedeći puta postavite pitanje onome tko vam je izdao knjigu (u ovom slučaju doslovno izdao!) i što ste dogovorili s izdavačem, jer ako nemate ugovor s njim lako ga možete tužiti, ili u blažem obliku, prijaviti inspektoratu. Svejedno će platiti kaznu.

Stoga, kada nam sljedeći puta postavite pitanje „odakle vama moja knjiga, ili zašto prodajete moju knjigu?“, razmislite kome ste ju poklonili, dali, tko vam je izdavač, jer mi do nje nismo došli ilegalnim putem. Za svaku tu knjigu koja je na našoj web stranici, postoji list papira (dokumet) koji dokazuje kako je do nas došla. Zato nema potrebe postavljati ta pitanja, duriti se, prijetiti, ili slično. A jako je važna informacija ova: svaka knjiga koju mi prodajemo također postoji Ugovor, a jedina knjižara s kojom poslujemo (trenutno) je MENART. I ni jedna druga. Nikome, ali baš nikome ne prodajemo knjige, sem navedenoj knjižari.

A sve one knjige koje ste vi nama poklonili, koje smo dobili, posebno od domaćih autora, koje su nam posebne, koje poštujemo, još uvijek su na policama i krase moju spavaću sobu. Za njih ne brinite.

I na kraju, smijemo li prodavati knjige domaćih autora čiji mi nismo izdavači? Smijemo.

 

Objavljeno Komentiraj

ŠTO JE POTREBNO DA BISTE POSTALI (I OSTALI) KNJIŽEVNIK (ILI PISAC)?

Pisci su posebna vrsta…

Milijuni ljudi pišu kao hobi, ali prelazak iz hobista u uspješnog pisca može zastrašiti, ili čak i obeshrabriti. Gledajući tradicionalnu izdavačku industriju izvana, čini se da toliko toga treba kako bi pisac postao profesionalni pisac – od generiranja knjiga ideja, uspostavljanju svakodnevne navike pisanja do pronalaženja književnih agenata kako bi izašli na radar izdavačke tvrtke. Stephen King na svoje pisanje gleda kao na svaki običan posao. Tako je bilo i dok još nije bio jedan od najbolje plaćenih pisaca na svijetu. Svako jutro u 8 odlazi u svoju radnu sobu, zatvara vrata i piše. Klasično radno vrijeme. Ponekad piše i duže ali nikada manje. Kao što ne možete pobjeći s posla nakon 4 sata jer vam se više ne da, tako ne možete pobjeći ni od pisanja ako na njega gledate kao na posao. Važna je disciplina. 

Sigurno ste se već informirali da morate puno čitati, puno pisati, poboljšati svoju kreativnost, poboljšati svoj vokabular, učiti gramatiku, pravopis …

Po mom mišljenju, ako doista želite biti profesionalni pisac, 50% ovisi o strategiji, stavu i psihologiji. Drugi dio je tehnika, talent i vjerojatno neka sreća, ili neki poznati predak s već objavljenim djelima.

Pisac – je čovjek koji zarađuje za život u svom književnom radu.

Tko je pisac? Kako postati pisac?

Romanopisac ili pjesnik, naravno, može se nazvati čovjeka koji je svoj život posvetio kreativnosti. No, s jednim amandmanom: nisu svi pisci uspjeli objaviti svoju knjigu. Svatko tko nešto piše zna kako je život pisca neuredan, stresan, naporan, ispunjen i lijep. Hrpe olovaka, nered u glavi i na radnom stolu, zgužvani papiri, otvorene prazne stranice u Wordu, nekoliko započetih i nikad završenih tekstova (ili ne?) i popisi ideja od kojih neke nikad neće doći na red. No, nisu svi isti. Osobno sam perfekcionist, ako nešto započnem, to ću i završiti. Premda istovremeno nekad pišem i po nekoliko djela, ovisi o inspiraciji, uvijek ih sve završim. Neki pisci pišu nekoliko djela odjednom. Danielle Steel piše pet romana istovremeno. I sve završi u godini dana. Impresivno, zar ne?

Ako pišete i dijelite s drugima svoje pisanje, možete se nazivati kako god želite – bloger, hobi pisac, onaj koji želi biti pisac kad odraste, poetesa, piskaralo ali ipak se sve svodi na jedno – ako pišete, pisac ste.

Ima ljudi koji ne mogu pisati. Međutim, njihov rad ne može biti pozvan literaturom niti se ijedan od njih koji nema djelo iza sebe može zvati književnikom. Književnik je onaj koji ima jednu ili više objavljenih knjiga i čije su knjige doživjele bilo kakvu kritiku. (ili osvojile nagradu, no već znamo kako i tko je “podoban” za to.)

Jeste li čuli za pojam graphomania?

To je neukrotiva strast za stvaranjem različitih vrsta tekstova. Graphomania – je bolest pisanja. Hvala Bogu, to je onda jedina dijagnoza koju imam.

Napisati dobar roman ne znači postati poznati pisac. Prvo, knjiga danas nije toliko u potražnji, na primjer kao prije trideset ili četrdeset godina. (ili se varam?) Drugo, predstavnici izdavaštva ne žele riskirati s nepoznatim autorima. Ili možda, kao mi, ipak riskiraju. A tko ne riskira, ne profitira, zar ne? 

Postati objavljeni autor zahtijeva ustrajnost, umrežavanje u industriji i zdravu dozu sreće. Međutim, prije nego što se bilo koji od njih pojavi, uspješan autor mora biti posvećen stvarnom pisanju knjiga.

Evo nekoliko važnih savjeta koji će pomoći autorima koji prvi puta stvaraju dobre tekstove i žele razumjeti industriju u cjelini. Za sve one koji nisu sigurni, ovo je nekoliko znakova da ste pisac:

  1. Lakše se izražavate pismeno nego usmeno

Kad morate nešto nekome objasniti ili reći, lakše vam je napisati referat od 10 stranica i istresti na papir sve što želite, nego reći to usmeno dok gledate svog sugovornika. Pisci se općenito lakše izražavaju pismeno i često izbjegavaju razgovore, a posebno neobavezno ćaskanje. Meni osobno, ćaskanja idu na živce. Pisci pišu jer je to ono što najbolje znaju raditi i ono što vole raditi. Koliko puta mi je samoj bilo lakše nešto napisati kao poruku, nego izreći.

  1. Volite sanjariti

Znate one trenutke kad u svojoj glavi smišljate razne scenarije koji mogu biti potpuno nerealni, ili čak ružićasti, ali svejedno uživate u njima? Kako često to sama činim. Oduvijek sam voljela sanjariti. Sanjarenje je dobar znak da ste pisac i da svoje misli morate pretočiti na papir. Ako to već ne radite, ne znam što čekate?

  1. Teško vam je raditi ono što ne volite

Ljudi koji imaju prirodnu sklonost ili interes za pisanje teško obavljaju zadatke koji im se ne sviđaju. Pisci su kreativci koji moraju pronaći način da se izraze i izbace svoju kreativnost van. Neke zadatke, koje ne smatraju kreativnima, lako odbace kao nevažne jer im se s njima ne da zamarati. O tome koliko su disciplinirani ovisi uspješnost obavljanja takvih zadataka. Činjenica što većina pisaca jedva krpa kraj s krajem dovoljno govori o disciplini. A pisanje je dobar trening discipline. 

  1. Volite pribor za pisanje

Nema veze što pišete na laptopu, pravi ste hrčak kad je pribor za pisanje u pitanju. (trebate vidjeti moj radni stol.) Olovke, šareni flomasteri, bilježnice, blokovi i rokovnici. Sve što je povezano s pisanjem mora biti u vašem vlasništvu čak i ako to ne koristite. Svaka posjeta papirnici završi s još jednom penkalom ili flomasterom u džepu. Uvijek sa sobom nosite blokić u koji zapisujete ideje jer znate da ćete ih zaboraviti ako ne zapišete. A nema ništa gore od zaboravljene ideje, ili stiha. Nosite bilježnice sa sobom svuda, pa čak i u restorane, čekaonice, treninge, ili na misu, kao ja. 😊 U svakom slučaju bolje je zapisivati u bilježnicu nego u mobitel. Pristojnije je.

  1. Pisanje vas smiruje

Rođeni ste pisac ako pisanje na vas djeluje kao terapija. Kad ne možete ili ne stignete pisati, nesretni ste i živčani. Bez obzira na to koliko ste umorni, loše raspoloženi, ljuti ili depresivni, onog trenutka kad sjednete i počnete pisati raspoloženje vam se naglo popravlja. Kad napišete, odjednom ste sretni, zadovoljni i dobro raspoloženi. Terapija djeluje. u svakom slučaju zdravije je od normabela. 

  1. Volite knjige i čitanje

Stephen King je rekao da oni koji ne vole čitati ne vole ni pisati. Pisci su ovisni o riječima, svojim i tuđim što ih čini strastvenim čitačima, a najčešće i kolekcionarima knjiga. Nema veze koliko malo vremena imate, svaki slobodan trenutak iskoristit ćete za čitanje. Čitat ćete prije spavanja i zaspati s knjigom i upaljenim svjetlom. Čitat ćete dok kuhate ručak. Čitat ćete u javnom prijevozu ili u svom autu dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu. (budite tada posebno oprezni.) Najbolji poklon koji vam netko može pokloniti je knjiga (ili poklon bon u knjižari koju volite). A s knjigom nikad ne mogu pogriješiti, osim ako na poklon dobijete onu koju već imate u svojoj kolekciji, kao što se dogodi meni. A još jedna sitnica, dok čitate, zamijećujete neke sitne greške u knjigama, sitne, ali možda vas smeta, možda ne. Mene osobno – da. Profesionalna deformacija.

  1. Volite promatrati i istraživati

Pisci su promatrači. Dok drugi razgovaraju, pisci uglavnom budno prate druge ljude i njihove reakcije. To dovodi do toga da pisci često bolje razumiju ljudske emocije od ostalih ljudi, samo zato što vole promatrati, proučavati i zaključivati. Pisci uvijek prate što se događa oko njih, uočavaju svakodnevne situacije i u glavi pišu priče. Sve što dožive postaje dobar materijal za pisanje pa čak i ako pola toga dodaju i napišu potpuno fiktivnu i nevjerojatnu priču. Naravno, promatrajući vas, već stvaraju lik u glavi koji će iskoristiti u svojoj knjizi i opisati vaše osobine. Pisci vole istraživati, i iz onog što otkriju, napišu priču. Stoga pazite, jer s picima se nikad ne zna. Sve što im se dogodi imaju potpuno prvo upotrijebiti u svojoj knjizi, čak vas i ubiti. (fiktivno). 

  1. Kritični ste prema svom radu

Za umjetnike (pišem o umjetnicima!) kažu da su narcisoidni ali istina je zapravo potpuno drugačija. Umjetnici su najčešće uvredljivi i ne vole negativne kritike ali često su sami sebi najoštriji kritičari. Većina pisaca, čak i onih poznatih, nikada nije zadovoljna s onim što su napisali. Pisci uvijek misle da mogu bolje. Često misle da su drugi pisci bolji od njih. I neprestano razmišljaju kako da se unaprijede. Pisci su kritični prema sebi i uvijek su samozatajni i nenametljivi, napisat ću i skromni, smatraju kako njihovo djelo nikad nije dovoljno dobro. (pišem o piscma, ne o onima koji to nisu!) Egoizmom i narcisima bave se psihijatri. (premda znam da ih ima i među nama.)

  1. Ljudi vas traže da pišete umjesto njih

Većina pisaca sanja o tome da mogu živjeti od svog pisanja ali većina pisaca piše potpuno besplatno. Čak neki radije poklanjaju svoja djela nego ih naplaćuju! Onog trenutka kad ljudi u vašoj okolini otkriju da znate i volite pisati, nećete moći disati od usluga koje će tražiti od vas. To se najčešće svodi na pisanje zadaća, sastavaka (neprestano me moji to traže), seminara, životopisa, recenzija, predgovora za razna djela, mailova i svega ostaloga za što se pretpostavlja da vi znate i da ćete uživati dok to radite. Jer stvarno, što je bolje nego pisati nekome, npr molbu za posao?

  1. Često analizirate

I dok neki, praktičniji ljudi, više vole dobiti odgovor “kako”, vi uvijek tražite odgovor na “zašto”. Zašto je netko takav kakav je, zašto je nešto ovako, zašto se nešto dogodilo tako, a nije onako…zašto ovo, zašto ono, zašto? To dovodi do toga da malo previše razmišljate i analizirate, često sami sebe izluđujete ali ne prestajete razmišljati i tražiti odgovor na pitanje koje vam se uvijek vrti po glavi – zašto? Zašto sa mnom pola njih ne razgovara? Često su dramaturgi, dramatiziraju tamo i gdje ne treba i od svega običnog, napravit će dramu. No, pisci su takvi. Mašta im radi i prekovremene. 

  1. Volite miris knjiga i listova papira

Mislim da se o ovome ne može previše napisati osim – nema boljeg parfema od mirisa knjiga koja je upravo stigla iz tiskare.

  1. Potajno želite staru pisaću mašinu

Ne kažem da svi pisci žele investirati priličan iznos na beskorisnu staru pisaću mašinu ali tako je romantična, zar ne? Sama pomisao da imate takav, često preskup komad potpuno zastarjele tehnologije koju više nitko ne koristi (osim Danielle Steel) i koja će skupljati prašinu ali će vas ispunjavati srećom, toplinom i dovoditi do uzbuđenja samo kad pomislite na to. I naravno, zašto ne bi imali nešto s čime su se nekad koristili Ernest Hamingway, Gabriel García Márquez i drugi. Jeste li znali da prva knjiga koja je napisana na pisaćoj mašini zove se “Avanture Toma Sawyera”? Klasik i nadam se još uvijek obavezna lektira u školama. Ja još uvijek tražim neku pisaću mašinu koja će me imresionirati „na prvu“.

  1. Ne volite raditi ništa, osim pisati

Kažu da pisac treba bogatog i vrijednog muža ili ženu koji će ga uzdržavati, u protivnom će umrijeti od gladi. To je mala ali stara šala koja kruži u spisateljskim krugovima jer pisci nisu baš poznati kao osobe koje su presretne ako rade nešto što ne vole. A zamislite kako im je kada su oboje pisci? Oni sigurno nemaju ni za godišnji odmor. S obzirom na to da najviše vole pisati od čega je teško živjeti, ova tvrdnja u potpunosti drži vodu. Ili u suprotnom zahtijeva prilično veliku žrtvu. Usput, ako niste znali, dok je Stephen King bio nepoznat pisac uzdržavala ga je žena koja je radila 3 posla odjednom.

  1. Osjećaj kada dobijete inspiraciju

Tada puštate apsolutno sve na čemu trenutno radite, ili žurno pozavršavate sve poslove kako bi se mogli posvetiti pisanju ili barem napraviti natuknice dok ideja nije pobjegla, a inspiracija presušila jednako brzo kao što je i došla. Zapravo, nema boljeg osjećaja nego kad se dokopate svog laptopa i počnete pisati. Tada za vas staje vrijeme, isključujete se od ostatka svijeta i za vas više ništa ne postoji osim praznog dokumenta koji ćete ubrzo napuniti riječima i glave pune misli koje samo čekaju da budu pretočene u riječi. Ja osobno, uvijek radim bilješke. I postoji roman koji sam napisala za samo 14 dana. (za vrijeme korone). Eto, toliko o naletu inspiracije. 

  1. Pišete…

Ne može biti jednostavnije od toga. Vi pišete jer morate pisati inače biste poludjeli. (graphomania, sjećate se?) Pišete redovno, objavljujete svoje uratke, svoja djela, možda vam nekada netko i plati za ono što pišete, ali to uopće nije važno. Ako ste pisac, važno vam je samo da možete pisati. Ništa više i ništa manje od toga.

  1. Kad već pišete, izgradite odnos s urednikom/ ili urednicom

Urednici su izuzetno važan dio vašeg postupka objavljivanja, pa ako ste toliko sretni da zapovijedate zanimanjem za svoj rukopis, a želje uvijek možete izraziti, morat ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako biste se dobro uklopili. Provjerite njihove reference, pogledajte njihov popis (prethodne knjige koje su uredili), porazgovarajte s njima o očekivanjima i potražite osobnu vezu. (Pri odabiru izdavača obavezno popratite koji im je prioritet i koji žanr objavljuju. To je itekako važno.) Zapitajte se koje osobine cijenite u suradničkom partneru, isto tako izrazite ih. Dobra povezanost romanopisca, pjesnika i urednika golema je razlika u onome što je vrlo intenzivan proces. To može potrajati, no bitan je cilj – a to je objava vaše knjige. 

  1. Uspjeh

Ljudi se uglavnom vole osjećati posebno ali pisci (i umjetnici općenito) jesu malo drugačiji od ostatka svijeta što je vidljivo na prvi pogled. Neki će ih nazvati čudacima samo zato što nisu isti kao ostali i teško se uklapaju u masu. Pisci vide svijet različito od ostalih i pomalo su idealisti, no više sanjari. Zbog svog sanjarenja i priča koje im se neprestano vrte po glavi, skloni su živjeti u svom savršenom imaginarnom svijetu u kojemu je sve onako kako su zamislili. Sve je lijepo, savršeno, ljudi su simpatični i skloni razumijevanju, a boje su puno jače i življe nego u stvarnosti. Kako je realnost zapravo potpuno drugačija, većina pisaca radije živi u svom imaginarnom svijetu što ih čini, na neki način, izoliranima. Još ako ste uspješni u pisanju, i objavljivanju svojih knjiga, zaboravite na tapšanja po ramenu, lajkanja po Fb i drugim društvenim stranicama, i slično. Jer sve će vam oprostiti, ali uspjeh nikada. Primijetit ćete kako vas neki napuštaju, osjetit ćete zavist (jer pisac to itekako osjeti), smanjit će vam se krug poznatih. (znam iz iskustva.) A to je samo znak da oni nikada u ničemu nisu i neće uspjeti, i očito se nisu dokazali ni kao osobe, majke (ili očevi), prijatelji, nisu uspjeli u svojim drugim poslovima. Jer onaj čiji je život ispunjen i sretan, nema razloga biti zavidan. Stoga, ako želite biti pisac, usredotočite se na ono što možete učiniti i promijeniti.A to ste vi sami. 

Za kraj jako je važno, kako ostati i postati pisac (ili književnik), je jednostavno. Pročitajte mnoge romane (žanrove) i istražite autora tog djela. Čitajte poeziju, to je jako važno za književnika. Samo s čitanjem knjiga naučit ćete stil velikih pisaca, način pisanja, ono što rade, njihov vokabular, gramatiku… jer ako želite pisati, morate i čitati. S vremenom ćete izgraditi svoj stil pisanja po čemu ćete biti prepoznatljivi. Tako stvarate svoju publiku (i čitatelje). Vjerujte, toliko sam djela naših autora pričitala da točno znam tko je što napisao. Pišite i počnite od malih članaka, od nekoliko riječi u poeziji i slično. Napišite ih i pokažite svojim bližnjima. Konstruktivna kritika može biti vrlo dobra i korisna. Obratite posebnu pozornost na gramatiku i pravopis. To je jako važno. Ponekad me osobno smeta kada neki koji se već nazivaju književnicima, ne znaju napisati jednu prostu jednostavnu rečenicu. (ili ne razlikuju č i ć, ije i je.) Žalosno je to. Ako već jeste književnik, onda morate znati gramatiku i pravopis. Pridružite se klubovima za pisanje. Upišite radionice, tečajeve. Vježbajte puno, svaki dan, mjesecima i godinama ako treba.

I naravno, ne zaboravite na izdavačku kuću Diligo liber koja uvijek daje prednost poeziji kao kraljici književnosti, i koja će vas sigurno „gurnuti“ u taj svijet. A na vama je kako ćete to kasnije vratiti.

kako postati i ostati pisac
Objavljeno Komentiraj

USLUGE KOJE NUDI DILIGO LIBER

Diligo liber nudi usluge izrade bookmarkera, ili straničnika. 

Sraničnik može biti mjere koje vi želite, pretežno je to 22*5 cm, no može biti i manja. Dizajn ovisi o željama klijenta. Mogu biti jednostrani ili obostrani, s raznim detaljima i bojama. Cijena izrade straničnika nalazi se na stranici https://diligo-liber.hr/cjenik-usluga/ 

Straničnik se dostavlja u PDF formatu do tri idejna rješenja, a po potrebi ih i tiskamo. Cijena tiska nije uključena u izradu.