IVAN ZNA

Zna Ivan Jukić da poezija titulu literarne kraljice može nositi samo ako je paradoksalno i brutalno izravna i beskrajno suptilna, da samo tako može šeretski, jednim potezom oslikati cijeli krajolik duše, u verbalnom krokiju prikazati, razgolititi sve. U mah. Dakako, ako polazimo od činjenice da je svaki čovjek svijet za sebe, cijeli univerzum: neponovljiv i samo svoj. I čini ga sve što čovjek čini i dopušta da mu drugi čine.

Ivanov svijet je poetično paradoksalan kroz ljubav i gorčinu koje se isprepliću, inate se, propituju, ne odustaju jedna od druge. Zato me podsjeća na kutiju iznutra obloženu crnim baršunom koji jest mekan, ali je mračan kao pokrov za nakit koji nitko nikada više neće nositi.

Dobra je to poezija, opora, na trenutke opora. Prvi korak nekog za koga slutim da će se ubuduće još više razmahati u potpunom prepuštanju, shvatiti da može sve što poželi. Jer, puno je tu strasti i onog Tinovskog „vikanja s krovova“. Budućnost slutim.

Ivana Šojat

za kupnju knjige, javiti se autoru na mail: ivan.jukic0507@gmail.com