DAVORKA ČRNČEC / Ptice od papira

POBJEDNICA NATJEČAJA Diligo Liber
  • ISBN: 978-953-8333-28-6
  • meki uvez
  • A5 format
  • 81 str
RECENZIJA NA ZBIRKU
Stihovi sjaje, dok ,…mrvi se vrijeme…“!
Davorku Črnčec opća je čitalačka javnost imala priliku sresti među koricama njenih dviju objavljenih zbirki pjesama, Boja meda, 2017. i Aritmija tišine, 2020. Osobno pak, Davorkin rad imam priliku i čast pratiti iz bliza unazad nekoliko godina. Nova zbirka poezije koju nam je poetesa priuštila i tako smjelo predala, mameći nas da je čitamo, da tragamo za ljepotom riječi i izazvanim doživljajem budemo nagrađeni, dokaz je da ustrajan rad i vrijeme uloženo u učenje i stvaranje i te kako daju rezultate – kako one mjerljive tako i one nemjerljive. Nemjerljiva je radost kada u svježem rukopisu (koji još miriši na precrtavanje, oduzimanje i dodavanje riječi sa strahopoštovanjem), iščitavate autoričinu sreću, mir duše, znatiželjnu pomirenost, dubinu ljubavi prema osobi koju voli i prema bližnjima.
Robert Frost, američki pjesnik početkom prošlog stoljeća je zapisao: „Poezija je kad osjećaji nađu svoje misli, a misli nađu svoje riječi.“
Autorica piše iskreno, prisutna u trenutku, zrelo, nadasve pitko, naglašene individualnosti sigurna u svoje jastvo, bez imalo upliva tuđeg stila, nesklona oslanjanju na autoritete u pisanoj riječi. Uočavam izbjegavanje pomoćnog glagola „biti“ bez obzira na vremenski oblik. Pjesnikinja pripada novoj školi u poeziji, piše slobodnim stihom, zadana forma ili rima nisu joj okvir unutar kojeg bi se tražila, jednostavnim se riječima vješto prelijeva iz retka u redak. Pročišćenog stiha, donosi nam punu ljepotu mogućnosti izražavanja u hrvatskom jeziku, nadilazeći samu sebe u gradnji moćnih pjesničkih slika, majstorski riječima riše samo sebi svojstvene štafelaje. Pažljivo odabrane personifikacije, bez imalo napornog traženja, samo se nižu:
„…posljednja zvona namiguju sovi…“
„…Sumrak udara pečat…“
„…A zelena ruka rijeke zaglađuje krivine…“
U pjesmi Medalja, pjesnikinja nas bodri i piše: „…ponekad koraku samo pedalj nedostaje. Hrabrosti…“
Ne nailazim na mračne misli ni osjećaje. Črnčec je u pjesmi Smrt (u kolektivnom sjećanju kao nešto mračno i konačno!) rekla ono najvažnije o ovom zapravo beskonačnom krugu života kakvog donekle, više ili manje, poznajemo. Za nju je smrt novi početak, buđenje novog dana, novih osjećaja, novih želja. I nema mjesta žalosti jer: „…Moj mrak sja kada dolaziš.“ U stihovima opetovano koristi riječi: nedostajanje, zagrljaj, tišina, prsti, riječ, sreća, sjeme, vrijeme, ključ, stud/en, glad, u kojima se može iščitati i puno simbolike. Kako Davorka samo lijepo i meko progovara o srodnim dušama, o snazi i moći prijateljskog, toplog zagrljaja, o odnosu među ljudima koji negdje u svojim vlastitim svjetovima žive, osjećaju, stvaraju, a tu su nam – priljubljeni uz srca. Takve ljude i ne moramo viđati iz dana u dan, zagrljaj dviju duša egzistira bez obzira na materijalno, ogrjeva nas do idućih susreta, do fizičke blizine.
„VRIJEME SJETVE
Ima tako nekih ramena koja ne vidiš često
rasuta po svemiru krče i siju, peglaju i šiju.
Provjetruju snove.
I ne moraju biti tu da bi bila tu.
Uvijek najtoplije grle ruke nikle iz takvih ramena.
Dođu, zasvijetle, ostave u brazdi sjeme.
I vidiš ih rijetko, a sjeme unatoč tome rodi.
Takve me ruke ponekad grle.
Među prstima nose još sjemena.
Zato ne gladujem.“
Davorka Črnčec piše ljubavnu, intimnu i misaonu poeziju. Mogla bih reći da su joj ljubavne pjesme pune čežnje i strasti, gotovo erotske, međutim koristeći se mejozom i eufemizmom kao stilskim sredstvima u takvim pjesmama, Davorka ostavlja čitatelju da sam iščita onoliko koliko iskustveno to umije jer je prije svega učtiva, pristojna gospođa koja iz društvenih razloga pazi na izražavanje.
Izdavačkoj kući Diligo – liber od srca preporučujem tisak ove zbirke poezije jer je put do potencijalnih čitatelja već utrt prvim dvjema zbirkama kao i nagradama na domaćim festivalima poezije.
Usuđujem se napisati da u dogledno vrijeme željno očekujem recentnu kritiku Davorkine poezije i postavljanje na mjesto koje joj u hrvatskoj književnosti pripada. Poetesini stihovi laganim koracima nečujno lebdeći, neometano ali žurno gaze prema vječnosti i čekaju, nepromijenjeni i suvremeni, a mi obični smrtnici tamo i tada – tek trebamo stići.
Ružica Šafranec Kišur

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “DAVORKA ČRNČEC / Ptice od papira”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *