Mjesec: kolovoz 2022.

Objavljeno od

PROCES CIJELE OBRADE TISKANJA KNJIGE

Neki od vas nisu upoznati s cijelim procesom izrade i procedurom, pa smo odlučili objasniti u ovih nekoliko riječi kakao bi vam olakšali cijeli pristup, i zaustavili neprestana pitanja “Kad će moja knjiga biti gotova”?
Svakodnevno prije same suradnje postavljate pitanja: “Koliko vremena je potrebno” ili „Što trebam učiniti, kako vam poslati svoj materijal“ i slična druga pitanja. Ovdje ćemo vas vodit korak po korak:

1. Prije svega, suradnja nam je jako bitna, i nakon što ste nas kontaktirali i izrazili želju za suradnjom, očekujemo i uzajamno poštovanje, te međuljudski odnos u komunikaciji. Sljedeći korak je da nam u mail dostavite najbitnije informacije: koliko komada naklade želite, (vodite računa o tome da ne tiskamo ispod 50 ni više od 1000), koji uvez, (meki, tvrdi), ima li vaša knjiga slike, (jako važan podatak), jesu li c/b ili u boji, te koji format knjige želite. Većina knjiga je format A5, ili 21cm*15cm. Važno je također uz te podatke dostaviti i materijal u Wordu, (nikako drugačije!), fotografiju i biografiju vas kao autora. Bez materijala ne možemo vam poslati povratnu informaciju. Nakon tih podataka povratno će na vaš mail stići ponuda. Ako se s njom slažete i pristajete na nju, na vaš mail povratno stiže ugovor. Svakako vodite računa o datumu uplate koja piše na ponudi, jer na žalost, dok nisu uplaćena sredstva avansno, nećemo započeti s obradom. Možete se s nama dogovoriti o plaćanju na rate, ili kako god vam odgovara. Bit ćemo fleksibilni, jer razumijemo svaku situaciju i socijalno smo osviješteni. Ali, knjigu ćete zaprimiti tek kad sva sredstva budu uplaćena. Svaka nas suradnja posebno veseli, i vaša će knjiga zauzeti mjesto na našoj web stranici. Tako će svakako već biti vidljiva svim potencijalnim čitateljima, i kupcima. 

2. Ugovor koji je stigao na vaš mail potrebno isprintati u dva primjerka, potpisati i vratiti na našu adresu. (Možete ga i skenirati.) Ugovor potpisujemo tek nakon vašeg potpisa i jedan primjerak vraćamo vama. Ugovor je važan zbog prodaje knjiga na našoj web stranici i MENART knjižari, kao i ostalim našim partnerima, a navedene su i ostale stavke jako važne za vas. No, pripazite, ugovor je dokument koji veže vas kao autora i nas kao izdavača, i zabranjeno je uplitanje trećih osoba, kao i savjetovanje s nekim tko s izradom nema nikakve veze. U prijevodu, sav sadržaj je tajan i zabranjeno je trećim osobama dati ga na čitanje. Pripazite na to! 

3. Urednica će u međuvremenu početi s radom. Ispravljat će vaš tekst, pročitati ga nekoliko puta, a ponekad to potraje. Ako je roman u pitanju koji ima jako puno ispravaka, te zahtjeva posebnu posvećenost, potrajat će nekoliko dana. Ako je poezija u pitanju to će biti brzo. Cijeli proces traje, i ne očekujte da bude gotov u nekoliko dana. Ovisi o količini teksta i ispravcima, stoga budite strpljivi ako želite kvalitetnu lekturu. Jer, posvećenost svakoj knjizi nama je posebno važna.

4. Nakon što se tekst pregledao, stvara se naslovnica. Naslovnicu obrađuje grafički dizajner. Ona može biti po vašoj želji ili po našoj. Radimo nekoliko predložaka od kojih birate jedan. Nakon toga naslovnica se završava. Na poleđinu korica stavlja se naš logo, qr code, barcode s ISBN-om. To su najvažnije oznake koje moraju biti na poleđini na dnu korica. Ako želite da se na poleđinu stavi vaša biografija, citat iz zbirke ili slično, napomenite prije nego se naslovnica završi. Kad je već u tisku – prekasno je. Na prednju stranicu obavezno ide ime autora i naslov.

5. Knjiga je u međuvremenu dobila svoj ISBN broj koju joj dodjeljuje izdavač, u ovom slučaju mi. Kada je to sve odrađeno, šalje se na pregled autoru u Word formatu (često i u PDF-u zaštićem vodenim žigom) zbog preglednosti. Neka vas nekad ne brine ako naslov ili posljednja rečenica nisu na istoj strani, na žalost dogodi se da program sam pobrka redoslijed, ovisi kakve programe tko koristi. Nekada davno slalo se isprintano, premda se to i danas radi u nekim izdavačkim kućama, ali samo ako tekst ima puno znakova (i stranica). No, mi to ne prakticiramo upravo zbog toga što nema toliko teksta, i zbog uštede papira. (šume su naša pluća, ne treba ih dodatno rušiti). I ako nedostaje u impresumu vrijeme tiska, koji je odvojen zarezom, ne ispravljajte to. Ostale sudionike koji sudjeluju na knjizi, npr ilustrator, potrebno ga je naglasiti prije potpisivanja ugovora. Urednika ne možete imenovati, jer ga kao izdavači već imamo. 

6. Kada zaprimite materijal koji smo poslali, dužni ste ga pregledati. Ako se potkrala neka greška, PostScript, neko slovo, dupli razmak, ili slično, upišete koja je to riječ/greška, na kojoj se stranici nalazi, (to sve napišite u novi Word ili jednostavno kao poruku u mailu) i tako sve ono što uočite i želite izmijeniti. (to se ubraja pod male izmjene, već postojećeg teksta, one veće izmjene dodatno se naplaćuju.)

Slat će se materijal toliko puta dok vi sami ne budete zadovoljni i dok se ne isprave sve greške. To će vam možda ići na živce, potrajat će, stoga preporučujemo da već u prvom materijalu koji smo poslali, zatražite baš sve što želite mijenjati. Uštedjet ćete i svoje, i naše vrijeme. Nekada se to oduži, pa se cijeli proces pomakne i to zna potrajati mjesecima. A mi samo želimo da vi budete zadovoljni, i da knjiga nema ni jedne greške. Jer ona je i vaše i naše ogledalo

7. Nakon što su se izmjene ispravile, i zatražio se CIP, nikakve izmjene više nisu moguće. Stoga jako dobro pazite na materijal koji se poslao. Na žalost, mnogi zatraže naknadne izmjene nakon što je već zatražen CIP, ali tada je to veliki problem za NSK, i za nas. Molimo vas, nemojte tražiti izmjene koje više nisu moguće! Jer to više nije ista knjiga! Izmijeniti jednu riječ, slovo, zarez, točku ili promijeniti cijelu rečenicu, dodati rečenicu ili odlomak – nije isto. Dodatan posao za vas i za nas, a nepotreban. Stoga, ako u probnom dokumentu ne nađete CIP u impresumu, to je upravo zbog toga.

8. Probni dokument PDF je obavezan. Zašto? Zato što je on ogledni primjerak vaše knjige i upravo tako će izgledati. Kada ga zaprimite na mail, dužni ste ga pregledati, i ako ste uočili neku sitnu grešku, neko slovo, PostScript ili slično, ispravlja se i ponovno šalje vama na pregled. Tu svakako obratite pozornost na ono što smo spomenuli, sitna greška je sitna, sve druge su nove izmjene. Tek kada povratno dobijemo mail u kojem piše „može u tisak“, šaljemo tiskari ovaj novi prijelom koji ste odobrili. Ako ste nešto zaboravili, ili niste detaljno pregledali prijelom – ne odgovaramo naknadno za vaše propuste i reklamacije nakon isporuke knjige – ne uvažavamo! (Ako ste mislili izmusti još koji primjerak knjige, neće proći!) Zato ste sve dobili na mail u odgovarajućem dokumentu i dali odobrenje. Stoga, dobro pazite i čitajte! 

9. Sada se traži CIP od NSK, i vaša se knjiga upisuje u Međunarodnu agenciju za ISBN, i vaša knjiga konačno ide u tisak. Još se jednom s tehničarom iz tiskare provjerava je li sve po standardima i prilagođava se stroju na kojem se tiska. Tisak traje obično do 30 dana, nekad više, nekad manje, ali budimo realni – kod nekih izdavača čeka se i po nekoliko mjeseci. Svakako budite strpljivi s tiskanjem, jer ovisi i u kojem ste mjesecu zatražili tisak. Ako je vrijeme godišnjih odmora, odužit će se. Ako je Interliber, ili bilo koji drugi sajam, čekat ćete. Ali svakako čim budu gotove, vi ćete prvi znati. 

10. Kada tiskara javi da su knjige gotove, šalju se na našu adresu, zatim ih mi šaljemo na vašu adresu. Dostavu plaćate sami. Ona nije uračunata u cijenu jer o njoj ovisi i težina, tj. težina paketa i mjesto stanovanja. Za takva pitanja slobodno se možete obratiti dostavnoj službi prema mjestu stanovanja.

 11. Knjige su stigle na vašu adresu, i što sad? Ili nije stiglo onoliko komada koliko ste dogovorili? Sad je vrijeme za dogovor oko promocije. Ako ju želite, naravno. No to sve je navedeno u ugovoru. Neke vaše knjige idu na našu web stranicu u prodaju, u knjižare s kojima surađujemo, u naš prostor, ali sve je na vrijeme dogovoreno s vama, stoga ni jednu knjigu nismo otuđili ako se prije toga nismo s vama o tome dogovorili.

12. Najvažnija stvar! Jako je važna međusobna komunikacija dok traje kompletna izrada. Također, sve vaše želje za nas nisu neostvarive, pa ako ste fer, i mi ćemo biti. Svakako poštujemo vaše želje, no ako ćete zahtijevati, ustvari komplicirati s npr., da slika bude malo ulijevo, pa ipak malo udesno, ili je ipak bolje ulijevo, ili…. ili…. predomišljate se, samim time produžit ćete rok izrade. I tu ne možemo garantirati točan rok tiska. Ako ipak ne bi ovu sliku nego onu, ili… ili… također utječe na rok izrade. No svaka ta promjena i slična, npr. promijenili bi nekoliko pjesama, pomaknuli red, dodali slike ili još nekoliko pjesama, dodatno se naplaćuje jer to više nije ista knjiga i dužni smo naplatiti svaku promjenu. A tako gubite i vaše i naše vrijeme.
U svakom slučaju, najvažnija je komunikacija vas i urednice prilikom cijele obrade. Jer ona je ta koja odlučuje o svemu, a u najgorem slučaju – suradnja se može prekinuti bilo kada. Razlozi naravno, moraju biti žestoki, jer svaki raskinuti Ugovor mora imati dobre razloge za to, ali kako smo i to prošli, najvažnije je da u svemu ovome ostanete čovjek. Sve dok traje normalna ljudska i zdrava komunikacija, sve je moguće. Ono što je važno napomenuti, knjiga bez ISBN-a ne priznaje se u NSK. Što znači da ne može biti na policama knjižnica i knjižara. Također, digitalne knjige teško će naći put do knjižara i knjižnica. Također, samoizdavaštvo je danas jako često i poticajno, ali opet će lakše naći put preko izdavača. (To ne znači da se guramo, svakako ćete odlučiti sami, ali imamo iskustva i kao autori samoizdavači!)

I naravno, za sva dodatna pitanja, nedoumice i slično, obratite nam se na mail. Mi ćemo dati sve od sebe da svaki autor bude zadovoljan i preporuči nas dalje. A to je itekako važno za opstanak, zar ne?

Objavljeno od

CYBERBULLYING

CYBERBULLYING

Treba li uzvratiti kada vas netko vrijeđa, ponižava, poziva na javni linč?

Do sada smo nekoliko puta bili prozivani od strane drugih, linčovani javno, ponižavani, blaćeni… ne mogu reći (ni napisati) da se čovjek na to navikne, jer ne navikne se nikad i htjeli priznati ili ne, nikad čovjeku nije svejedno. Razlozi su bezazleni, rješivi, ali očito za ovu drugu stranu nisu. Za nas su uvijek svi problemi rješivi, samo ako si čovjek, s velikim Č. Ali s obzirom na to da ne rješavaju nesuglasice ljudski, znači da nisu. Zaboli to čovjeka, jer ustvari ništa loše nisi napravio, ništa loše rekao. Ali nikad čovjek nije spreman za takvu vrstu modernog zlostavljanja.

Ne bih pisala o ovoj temi, ali poželjela sam razjasniti neke stvari koje vise u zraku, a za koje se mnogi drže. Nedavno sam pisala kako nekome uništiti rejting, to isto tako može značiti kako nekome pojačati reklamu. Pa neka radije bude ovo drugo, jer i loša reklama – je ipak reklama.

Nedavno su se po novinama povlačili Velimir Visković i Jadranka Pintarić za koju prije nisam čula, (nije nikakva javna tajna, sve je dostupno na internetu), pa sam jutros pomislila – ako su se oko nje i njega vodile tolike rasprave čak i po Fb, neki su zauzimali strane, pa što onda ne bi i za mene. Ako književnik postaješ samo ako te netko proziva, vrijeđa, omalovažava, ako tek tada dolaziš do „izražaja“, pa ‘ajde onda neka se i po meni pljuje. Samo ako se tako priznaje status.

No, nije to baš tako. Vrijeđati, omalovažavati, ponižavati – može samo ona osoba koja ima kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, traume iz djetinjstva, psihički je nestabilan i jako loš čovjek. (ne pišem sad o Viskoviću jer nisam zauzela ničiju stranu.) To se danas dogodilo nama, meni privatno – od (zamisli) još jednog pjesnika i hrpe sektaša kojima samo treba mahnuti nečijom slikom (ili Fb postom, pardon komentarom) ispred nosa i pokazati prstom – evo koga ćemo danas linčovati! Jer u toj grupi rijetko sam naletjela na nešto kvalitetno, više je bilo postova o prozivanjima drugih pjesnika. I tako kreće horda na nekog ni krivog ni dužnog, jer ovaj je već prikazao svoju stranu priče, no nije druga strana. I vjerojatno nikad neće. Barem mi. (Ni ja). Zašto? Zato što nam to nije u domeni, ispod svakog je ljudskog nivoa, niti se imamo vremena baviti s dokazivanjima, niti se imamo potrebe ikome pravdati (osim Ovome iznad nas), niti smo to dužni. Još kad je to netko (naravno, pjesnici – tko drugi), tko se poziva na mir, toleranciju, zabranjuje vrijeđanja, govor mržnje u svojoj grupi – ali sve dok on sam ne povede kolo – tada možeš što želiš – i još si primoran birati stranu! Bože, kako nisko! Jeftino i jadno.

No, mi se hvala Bogu, neću napisati borimo protiv takvih jer ta borba je već u startu izgubljena, ali trudimo se ignorirati, ne ulaziti u rasprave, jer s budalama se valjati u blatu, nema svrhe – uživa budala, a ti i dalje ostaješ prljav. U drugom slučaju pak, toliko smo puta šutjeli i prešutjeli da bi sačuvali prije svega i svoj mir, obraz, jer pravdanja po Fb i društvenim mrežama malo tko shvati ozbiljno. U najgorem slučaju baš ti jer se pravdaš – postaješ i ostaješ prljav. I oni koji su tada odabrali strane – neka su. Lijepo je kad se isfiltrira dobro od lošeg pa kasnije znaš s kim možeš surađivati, koga možeš uzeti u tim, a što je najvažnije – otkrije ti se Čovjek!

Zašto se baš na nas i naše ime baca toliko kamenja? To je mnogima očito enigma pitanje i očekuju odgovor. Prate nas pod povećalom hoćemo li odreagirati, vrijeđati drugu stranu (vratiti istom mjerom), ili bilo što. No nećemo. Pogotovo vrijeđati. Raspravljati možda hoćemo, ali ne javno već u inbox, mail ili slično, jer nećemo dozvoliti nekome da nas stalno blati i vrijeđa. Pogotovo nekome tko nema ništa iza sebe. (Ne umanjujemo time ničiju vrijednost, ali …) A oni su nadam se, spremni snositi posljedice onog što ih čeka i nadam se da će se moći nositi s time. Jer ako već prozivaš, vrijeđaš onda budi spreman i na revanš. Jer ne zaboravimo, sve je to kažnjivo djelo. Mnogo smo puta do sada prešli preko nekih sitnica, a te sitnice su nas skupo koštale, od sada više ne prelazimo preko njih. Nikako.

Evo što o cyberbullyngu kaže psihijatrica:

Cyberbullying često prelazi granicu prihvatljivosti te se promatra kao protuzakonito ili kriminalno ponašanje na temelju čega žrtva može razmisliti hoće li podnošenje prijave za uznemiravanje ili prijava za vrijeđanje biti njezin izbor kako bi riješila situaciju. – Marija Granić, mag psych.

Ovi koji to svjesno i svakodnevno čine, ne razmišljaju niti o posljedicama, niti o osobi koju su danas uzele na red. Zbog takvih situacija masa zlostavljanih digne ruku na sebe. (sjetite se knjige „13 razloga zašto“, ako niste čitali, postoji i film, toplo preporučujem oboje.) Mnogo se toga danas događa, najčešće po Fb grupama u kojima bi trebali poticati na mir, dijeliti poeziju, biti prijatelji, kod ove grupe je suprotno – pozivaju na linč na nekog tko im se nije svidio, rekao ili napravio nešto što se ovome drugome pak nije svidjelo, ili je u najgorem slučaju iz nekog razloga ljubomoran na tu osobu. Pa da bi sebe uzdigao i prikazao se boljim, poziva na javni linč. Naravno, promatra sa strane tko je zauzeo čiju stranu i bira – pazi s kim neće imati posla, bit će na oprezu, neće mu ni lajkati. A s ovima koji su zauzeli njegovu stranu osniva sektu (vjerne pratitelje) s kojima će moći razapeti koga god poželi. E upravo su ti pratitelji gori od samog vođe. A vođa je svom vjernom sljedbeniku dao zadatak: zgaziti tu osobu po cijenu bilo čega. Gazi se preko mrtvih leševa, preko obraza, uništava se tuđe dostojanstvo i vrijeđa se osoba – samo iz neke pakosti da bi u očima drugih bio “bolja” osoba. Ustvari, samo prikriva svoje pravo lice kukavice, jadnog beskičmenjaka bez trunke obraza. I baš takvi koji tjeraju svoje sljedbenike, bacaju kost među druge, baš kao pravi sektaš. Ako niste gledali film Colonija, slobodno ga potražite, sve će vam biti jasno. Patološki bolesnici koje je i psihijatrija otpisala. 

Zašto su takvi ljudi najčešće iza ekrana? Zato što uživo imaju jako malo muda i hrabrosti stati pred tu osobu i reći mu sve u lice, zato što tako hrani svoj ego, hrani svoju osobnost i takav mirno zaspi, do sljedećeg dana dok opet ne izabere neku žrtvu ili dok mu, ne daj Bože netko nešto krivo ne napiše u komentar, ili uopće ne komentira pjesmu (ili sliku, status, nevažno) koju je upravo stavio. I tako nastavlja svoj teror, a da ga apsolutno nitko ne sprečava u tome. Takve su osobe, ustvari velike kukavice. I to je dokazano. A o kvocijentu njihove inteligencije, ne bih. A bilo bi puno jednostavnije i barem ljudski riješiti to između sebe, bez prozivanja, ispričati se za grešku, priznati grešku, i sve bi bilo u redu. Kada bi tako masa razmišljala, svijet i društvo bi bili puno ugodniji i poželjni. Bože, kako malo ljudskosti u čovjeku ima!  

Izdvajam opet dio iz članka kojeg sam pronašla na internetu;

Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima. Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. – Marija Granić, mag. psych.

Kakav čovjek moraš biti, da pozivaš druge javno na linč, vrijeđaš, omalovažavaš, ponižavaš? Kakve su tvoje ljudske kvalitete? Jednom riječju – nikakve. Ja bih se same sebe sramila da nekome to činim, zapitala bih se što to sa mnom nije u redu, kakav sam ja to čovjek kad to mogu činiti drugome? I kad budete od nas čuli ili vidjeli da smo nekome rušili dostojanstvo,vrijeđali ga, zlostavljali na bilo koji način, slobodno nam pljunite u lice.

Stoga, koliko se god mi trudili ignorirati neke stvari – postoje oni ljudi koji se lako povuku za ovim lošima. Zašto je to tako, znat će psiholozi. Ja samo mogu pretpostaviti kakv to čovjek mora biti: bez vlastitog identiteta! Jedna mi je prijateljica koja je psihoterapeut po struci rekla da se takve osobe hrane jedna drugom, emocionalno i psihički – sve dok se ne počnu međusobno ucjenjivati. Ali, ni takvi ljudi nisu ništa bolji od ovih. Ako te netko tako lako može odvući na svoju stranu, koja je pogrešna, i ne možeš svjesno sam donositi odluke – pa kakav si tek ti čovjek? A svi se grohotom zgražavamo nad takvima, prozivamo onog koji je javno spalio mačku, udario dijete jer ga nije slušalo, gurnuo staricu niz stepenice, a ustvari su upravo isti takvi.

I treba li uzvratiti onome tko te vrijeđa, omalovažava, poziva na javni linč – ne. Samo mirno nastavi sjediti u svom naslonjaču i gledaj kako se ljudski karakteri sami od sebe otkrivaju, izjašnjavaju tko što misli o tebi, i strpljivo čekaj. Bumerang se uvijek vraća onome tko ga je poslao. Baš uvijek. 

Objavljeno od

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU NARUČENE USLUGE

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU TRAŽENIH USLUGA

U posljednje vrijeme zaprimamo mnogo pitanja o uplatama. Pokušat ću ovdje objasniti jednostavno i razumljivo svima.

Nakon što zatražite naše usluge, na vaš e-mail stiže ponuda u kojoj piše iznos i rok uplate. Rok je, u pravilu, 7 dana za sve usluge, od lekture do tiska. Za posebne usluge bez tiska postoje iznimke, o čemu obavještavamo posebno.

Plaćanje je avansno, a to znači upravo to: unaprijed. Tijekom poslovanja doživjeli smo i slučajeve da autori nisu platili ni nakon što je knjiga bila završena. Nismo nikada javno objavljivali imena tih dužnika, niti ćemo se spuštati na tu razinu, ali priznajem – naučili su nas „pameti“. Danas znamo kome možemo dati svoje povjerenje. Onaj tko doista želi knjigu, to će pokazati i uplatom.

Više puta smo mijenjali ona „sitna slova“ na ponudi kako bismo unaprijed otklonili nejasnoće. Sve što piše na ponudi obvezuje i vas i nas, to je dokument koji vrijedi i na sudu. Na njoj su jasno navedeni vaše ime, datum, rok uplate, usluge, cijena te broj računa za uplatu.

Bez uplate ne isporučujemo dogovorene usluge. To znači da knjigu nećete dobiti dok nije uplaćen cijeli iznos. Ako ne uplatite u dogovorenom roku (a niste prethodno dogovorili rate ili odgodu), ne možemo preuzeti odgovornost za eventualni rast cijena na tržištu. Tiskara će nam tada naplatiti po novoj cijeni, a mi smo vama obračunali staru, što je izravan gubitak za nas. O ostalim troškovima: knjigovodstvu, doprinosima, bankarskim naknadama, skladištu, neću duljiti, ali oni postoje svaki mjesec.

O izmjenama – zašto su skupe

Izmjene su strogo zabranjene nakon što ste potvrdili prijelom. Zašto? Jer tada već kreće službeni proces: CIP je zatražen, prijelom poslan Nacionalnoj knjižnici, prihvaćen i evidentiran. Ako nakon toga mijenjate tekst, moramo sve raditi ispočetka, od prijeloma do papirologije. To oduzima vrijeme, energiju, i, budimo iskreni, živce.

Zato, kada vam pošaljem e-mail i pitam: „Je li to sada to i može li knjiga na probni tisak?“ – dobro razmislite prije nego što potvrdite. Nakon „da“ – nema više promjena.

Rok izrade knjige

Izrada knjige traje od 180 do 360 dana (što jasno stoji u ugovoru). Zašto je tako, neću detaljno objašnjavati, ali znajte – ako stalno tražite „dlaku u jajetu“, niste sigurni u raspored teksta i slika, ili dvoumite se oko naslovnice, sigurno nećemo završiti u minimalnom roku.

Trošak dostave ne snosimo mi, već sam autor. Dostava nije uračunata u cijenu jer ovisi o težini paketa i mjestu stanovanja.

Možemo se dogovoriti oko roka plaćanja. Nećemo vam zamjeriti ako trenutačno nemate novca, znamo da postoje druge obaveze, da plaća kasni, da mirovina nije velika. Možemo se dogovoriti i za plaćanje u ratama (tada ide nova ponuda s rokovima otplate).

No, bitno je jedno: ponuda je obvezujuća – i za vas, i za nas.
Mi cijenimo međuljudske odnose. Ako postoji obostrano poštovanje, suradnja ide glatko, bez trzavica i nesporazuma.

Kada najkasnije treba uplatiti?

Možete plaćati u ratama, ali cijeli iznos mora biti uplaćen prije nego što knjigu pošaljemo u tisak. Zašto? Zato što nam je važno i profesionalno i osobno poštovanje, kao i naš obraz.

Ne možemo poslati knjigu u tisak dok iznos nije uplaćen. Ako odustanete, predomislite se ili vas snađe bolest, a knjiga je već otisnuta – to je gubitak za nas. Zato postoji ugovor.

Rad na knjizi započinjemo tek kada primimo barem dio uplate. Time pokazujete da ste ozbiljan autor i da vam je stalo da projekt dođe do kraja.

Ako je sav iznos uplaćen unaprijed, knjiga će biti gotova vrlo brzo – sigurno prije maksimalnog roka od 360 dana (osim ako je opseg posla iznimno velik). Plaćanje na rate produžuje proces, no prilagodit ćemo se vašem izboru.

Pravila vrijede i za pojedinačne usluge

Ako ste zatražili samo lekturu, samo obradu naslovnice ili bilo koju drugu pojedinačnu uslugu, rad ne počinjemo dok cijeli iznos nije uplaćen.

Također, ponudu za lekturu šaljem tek kad dostavite rukopis. Zašto? Jer cijena ovisi o stvarnom broju riječi.
Bilo je slučajeva kada je autor naveo da rukopis ima 60.000 riječi, a zapravo ih je bilo 320.000. To je ogromna razlika u karticama, a time i u cijeni. O naplati lekture i što je „kartica“ već sam pisala – pogledajte taj post prije nego mi pošaljete netočan broj.

Poslovna komunikacija

Za sva pitanja i nejasnoće pišite isključivo e-mailom – ne preko WhatsAppa, Vibera, SMS-a ili sličnih kanala. E-mail smatramo jedinim poslovnim načinom komunikacije. Odgovore šaljemo unutar radnog vremena i uvijek nastojimo sve razjasniti.

Objavljeno od

PRODAJA KNJIGA NA WEB STRANICI

Zašto prodajemo knjige nekih domaćih autora, čiji nismo izdavači? Smijemo li prodavati knjige drugih autora, čiji je izdavač neka od udruga i slično, čije smo knjige otkupili?

Da, smijemo.

Kada mnogi postave jedno te isto pitanje, „Odakle vam moja knjiga na web stranici, zašto prodajete moju knjigu?“ i mnoga druga slična pitanja, onda smo dužni i odgovoriti. (izuzev onih autora s kojima smo poptisali ugovor i čije knjige smijemo prodavati.)

Od kako smo krenuli s poslovanjem, obavezno smo dodali i prodaju knjiga preko web shopa, Interneta i ostalo. Jer kako bi inače i mi sami došli do kupaca ako ne prodajom? Knjige koje radimo autorima, (tj. izdajemo) dužni smo i prodati.

Mnoge izdavačke kuće, antikvarijati, knjižare u svom poslovanju imaju prodaju knjiga. Antikvarijati imaju prodaju i starih knjiga, i knjige se razlikuju od antikvarnih (rijetkih primjeraka) i novijih. No, kako do njih dolaze?

Objasnit ću kako mi dolazimo do knjiga koje prodajemo na svojoj web stranici.

Mnoge knjige na našoj web stranici većinom su donirane, volimo reći iz naše biblioteke. To su knjige koje su nam duple, pročitane, ili jednostavno za njih nemamo mjesta. Sve su očuvane i bez ikakvih oštećenja. Da bi se knjige donirale, treba i dokaz. Tada se potpisuje Izjava o donaciji, na kojoj su navedene knjige koje su donirane.

Nadalje, postoje i fizičke osobe koje prodaju knjige. S njima potpisujemo Kupoprodajni ugovor i novac isplaćujemo na žiro račun. Također navodimo koliko smo knjiga otkupili i po kojoj cijeni.

Mnogo smo puta, a nije nikakva tajna, knjige otkupili s jedne velike web stranice koja raspolaže s tisuću i tisuću knjiga, na tone ih je tamo. Ustvari je to tvrtka čije je poslovanje registrirano kao nešto što nema nikakve veze s prodajom knjiga, no u to nećemo ulaziti, to je posao za neke druge institucije.  Na njihovoj web stranici ima jako puno knjiga, od kojih su neki i naši domaći autori. S te stranice otkupljujemo knjige po mizernoj cijeni: 2,3 kn po knjizi. Smiješna cifra, zar ne? No mi smo tamo otkupili jako puno knjiga domaćih autora, ali kada sam naišla na vlastite i zatražila Ugovor na uvid, nije mi predočen uz njihovo objašnjenje da kao antikvarijat „smiju“ otkupljivati knjige. Naravno da smiju, ali ako autor nije dao svoj pristanak i potpisao, (pogotovo ako je otkupljen od fizičke osobe), i pogotovo ako je samoizdavač, nitko NE SMIJE prodavati knjigu tog autora bez njegovog pismenog pristanka. Što stoji u ugovoru između ostalih izdavača i autora, mi ne ulazimo i ne smijemo znati, ali kad vi nama postavljate pitanja „zašto ih prodajemo?“, sljedeći puta postavite pitanje onome tko vam je izdao knjigu (u ovom slučaju doslovno izdao!) i što ste dogovorili s izdavačem, jer ako nemate ugovor s njim lako ga možete tužiti, ili u blažem obliku, prijaviti inspektoratu. Svejedno će platiti kaznu.

Stoga, kada nam sljedeći puta postavite pitanje „odakle vama moja knjiga, ili zašto prodajete moju knjigu?“, razmislite kome ste ju poklonili, dali, tko vam je izdavač, jer mi do nje nismo došli ilegalnim putem. Za svaku tu knjigu koja je na našoj web stranici, postoji list papira (dokumet) koji dokazuje kako je do nas došla. Zato nema potrebe postavljati ta pitanja, duriti se, prijetiti, ili slično. A jako je važna informacija ova: svaka knjiga koju mi prodajemo također postoji Ugovor, a jedina knjižara s kojom poslujemo (trenutno) je MENART. I ni jedna druga. Nikome, ali baš nikome ne prodajemo knjige, osim navedenoj knjižari s kojom imamo Ugovor.

A sve one knjige koje ste vi nama poklonili, koje smo dobili, posebno od domaćih autora, koje su nam posebne, koje poštujemo, još uvijek su na policama i krase moju spavaću sobu. Za njih ne brinite.

I na kraju, smijemo li prodavati knjige domaćih autora čiji mi nismo izdavači?

Smijemo.