Objavljeno Komentiraj

PROCES CIJELE OBRADE TISKANJA KNJIGE

Neki od vas nisu upoznati s cijelim procesom i procedurom, pa smo odlučili objasniti u ovih nekoliko riječi kakao bi vam olakšali cijeli pristup.
Svakodnevno prije same suradnje postavljate pitanja „Što trebam učiniti, kako vam poslati svoj materijal“ i slična druga pitanja, vodit ćemo vas korak po korak:

1. Prije svega, nakon što ste nas kontaktirali i izrazili želju za suradnjom, važno je da nam u mail dostavite najbitnije informacije: koliko komada naklade želite, (vodite računa o tome da ne tiskamo ispod 50 ni više od 800) koji uvez, ima li vaša knjiga slike, te koji format. Važno je također uz te podatke dostaviti i materijal, fotografiju i biografiju vas kao autora. Nakon tih podataka povratno će na vaš mail stići ponuda. Ako se s njom slažete, idemo u obradu. Svaka nas suradnja posebno veseli, a vaša će knjiga zauzeti mesto na našoj web stranici. Tako će svakako već biti vidljiva svim potencijalnim čitateljima. 

2. Nakon toga stići će Ugovor na vaš mail koji je potrebno isprintati, potpisati i vratiti na našu adresu. Ugovor potpisujemo tek nakon vašeg potpisa i jedan primjerak vraćamo vama. Ugovor je važan zbog prodaje knjiga na našoj web stranici i MENART knjižari. Kao i drugih članaka opisanih u Ugovoru. 

3. Urednica će u međuvremenu početi s radom. Ispravljat će vaš tekst, pročitati ga nekoliko puta, a ponekad to potraje. Ako je roman u pitanju koji ima jako puno ispravaka, te zahtjeva posebnu posvećenost, potrajat će nekoliko dana. Ako je poezija u pitanju to će biti brzo. Cijeli proces traje obično od 10 – 40 dana, a nekada i duže. Ovisi o količini teksta i ispravcima, stoga budite strpljivi ako želite kvalitetnu lekturu.

4. Nakon što se tekst pregledao, stvara se naslovnica. Naslovnicu obrađuje grafički dizajner. Ona može biti po vašoj želji ili po našoj. Radi se nekoliko predložaka od kojih birate jedan. Nakon toga naslovnica se završava. Na poleđinu korica stavlja se naš logo, qr code, barcode s ISBN-om. To su najvažnije oznake koje moraju biti na poleđini na dnu korica. Ako želite da se na poleđinu stavi vaša biografija, citat iz zbirke ili slično, napomenite prije nego se naslovnica završi. Kad je već u tisku – prekasno je. Na prednju stranicu obavezno ide ime autora i naslov.

5. Knjiga je u međuvremenu dobila svoj ISBN broj koju joj dodjeljuje izdavač, u ovom slučaju mi. Kada je to sve odrađeno, šalje se na pregled autoru u Word formatu (često i u PDF-u) zbog preglednosti. Neka vas nekad ne brine ako naslov ili posljednja rečenica nisu na istoj strani, na žalost dogodi se da program sam pobrka redoslijed, ovisi kakve programe tko koristi. Nekada se slalo isprintano, premda se to i danas radi u nekim izdavačkim kućama, ali samo ako tekst ima puno znakova (i stranica). No, mi to ne prakticiramo upravo zog toga što nema toliko teksta, i zbog uštede papira. (šume su naša pluća, ne treba ih dodatno rušiti).

6. Kada zaprimite materijal koji smo poslali, dužni ste ga pregledati. Ako se potkrala neka greška, PostScript, neka riječ, ili slično, upišete koja je to riječ, na kojoj se stranici nalazi, (to sve napišite u novi Word ili jednostavno kao poruku u mailu) i tako sve ono što uočite i želite izmijeniti. (to se ubraja pod male izmjene, već postojećeg teksta, one veće izmjene dodatno se naplaćuju.) Slat će se materijal toliko puta dok vi sami ne budete zadovoljni i dok se ne isprave sve greške. 

To će vam možda ići na živce, potrajat će, stoga preporučujemo da uzmete vremena koliko je potrebno i već u prvom materijalu zatražite baš sve što želite mijenjati. Nekada se to oduži, pa se cijeli proces pomakne i to zna potrajati mjesecima. A mi samo želimo da vi budete zadovoljni, i da knjiga nema ni jedne greške. Jer ona je i vaše i naše ogledalo.     

7. Nakon što su se izmjene ispravile, zatraži se CIP u NSK i nikakve izmjene više nisu moguće. Stoga jako dobro pazite na materijal koji se poslao. Jer upravo onaj PDF koji su zaprimili u Nacionalnoj, takav identičan mora im biti dostavljen. Na žalost, mnogi zatraže naknadne izmjene, a mi tada o izmjenama moramo obavijestiti Nacionalnu, poništiti taj stari PDF i poslati novi. A to je i njima dodatan posao jer ako to ne učinimo, svaku izmjenu moraju odrađivati ručno. Dodatan posao, a nepotreban. Stoga više ne tražimo CIP prije nego što ste pregledali probni. Stoga, ako u probnom primjerku ne nađete CIP, ili vrijeme tiska, to je upravo zbog toga.

8. Probni je obavezan. Zašto? Zato što je on ogledni primjerak vaše knjige i upravo tako će izgledati. Kada zaprimite probni, dužni ste ga pregledati, i ako ste uočili neku sitnu grešku, neko slovo, PostScript ili slično, ispravlja se i ponovno šalje vama na pregled. Tek kada povratno dobijemo mail u kojem piše „može u tisak“, šaljemo tiskari ovaj novi prijelom i novi materijal. Tiskara u svom programu ima onu staru pripremu, ali njima je lakše obrisati staru i ubaciti novu, nego Nacionalnoj poništavati CIP. Svu pripremu šaljemo putem maila.

9. Vaša knjiga konačno ide u tisak. Tisak traje obično do 30 dana, nekad više, nekad manje, ali budimo realni – kod nekih izdavača čeka se i po nekoliko mjeseci. No budite strpljivi, jer ovisi i u kojem ste mjesecu zatražili tisak. Ako je vrijeme godišnjih odmora, odužit će se. Ali svakako čim budu gotove, vi ćete prvi znati. 

10. Kada tiskara javi da su knjige gotove, preuzimamo ih i šaljemo na vašu adresu. Dostavu plaćate sami. Ona nije uračunata u cijenu jer o njoj ovisi i težina i mjesto stanovanja.

Jako je važna međusobna komunikacija dok traje izrada. Svakako poštujemo vaše želje, no ako ćete zahtijevati npr, da slika bude malo ulijevo, pa ipak malo udesno, ili je ipak bolje ulijevo, predomišljate se, samim time produžit ćete rok izrade. Ako ipak ne bi ovu sliku nego onu, također utječe na rok izrade. No svaka ta promjena i slična, npr promijenili bi nekoliko pjesama, pomaknuli red, dodali slike ili još nekoliko pjesama, dodatno se naplaćuje jer to više nije ista knjiga i dužni smo naplatiti svaku promjenu. A tako gubite i vaše i naše vrijeme.
U svakom slučaju, najvažnija je komunikacija vas i urednice prilikom cijele obrade. Jer ona je ta koja odlučuje o svemu, a u najgorem slučaju – suradnja se može prekinuti bilo kada. Razlozi naravno, moraju biti žestoki, ali kako smo i to prošli, najvažnije je da u svemu ovome ostanete čovjek. Sve dok traje normalna ljudska i zdrava komunikacija, sve je moguće. Ono što je važno napomenuti, knjiga bez ISBN-a ne priznaje se u NSK. Što znači da ne može biti na policama knjižnica i knjižara. Također, digitalne knjige  teško će naći put do  knjižara.
I naravno, za sva dodatna pitanja, nedoumice i slično, obratite nam se na mail. Mi ćemo dati sve od sebe da svaki autor bude zadovoljan i preporuči nas dalje. A to je itekako važno za opstanak, zar ne?

Objavljeno Komentiraj

CYBERBULLYING

CYBERBULLYING

Treba li uzvratiti kada vas netko vrijeđa, ponižava, poziva na javni linč?

Do sada smo nekoliko puta bili prozivani od strane drugih, linčovani javno, ponižavani, blaćeni… ne mogu reći (ni napisati) da se čovjek na to navikne, jer ne navikne se nikad i htjeli priznati ili ne, nikad čovjeku nije svejedno. Razlozi su bezazleni, rješivi, ali očito za ovu drugu stranu nisu. Za nas su uvijek svi problemi rješivi, samo ako si čovjek, s velikim Č. Ali s obzirom na to da ne rješavaju nesuglasice ljudski, znači da nisu. Zaboli to čovjeka, jer ustvari ništa loše nisi napravio, ništa loše rekao. Ali nikad čovjek nije spreman za takvu vrstu modernog zlostavljanja.

Ne bih pisala o ovoj temi, ali poželjela sam razjasniti neke stvari koje vise u zraku, a za koje se mnogi drže. Nedavno sam pisala kako nekome uništiti rejting, to isto tako može značiti kako nekome pojačati reklamu. Pa neka radije bude ovo drugo, jer i loša reklama – je ipak reklama.

Nedavno su se po novinama povlačili Velimir Visković i Jadranka Pintarić za koju prije nisam čula, (nije nikakva javna tajna, sve je dostupno na internetu), pa sam jutros pomislila – ako su se oko nje i njega vodile tolike rasprave čak i po Fb, neki su zauzimali strane, pa što onda ne bi i za mene. Ako književnik postaješ samo ako te netko proziva, vrijeđa, omalovažava, ako tek tada dolaziš do „izražaja“, pa ‘ajde onda neka se i po meni pljuje. Samo ako se tako priznaje status.

No, nije to baš tako. Vrijeđati, omalovažavati, ponižavati – može samo ona osoba koja ima kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, traume iz djetinjstva, psihički je nestabilan i jako loš čovjek. (ne pišem sad o Viskoviću jer nisam zauzela ničiju stranu.) To se danas dogodilo nama, meni privatno – od (zamisli) još jednog pjesnika i hrpe sektaša kojima samo treba mahnuti nečijom slikom (ili Fb postom, pardon komentarom) ispred nosa i pokazati prstom – evo koga ćemo danas linčovati! Jer u toj grupi rijetko sam naletjela na nešto kvalitetno, više je bilo postova o prozivanjima drugih pjesnika. I tako kreće horda na nekog ni krivog ni dužnog, jer ovaj je već prikazao svoju stranu priče, no nije druga strana. I vjerojatno nikad neće. Barem mi. (Ni ja). Zašto? Zato što nam to nije u domeni, ispod svakog je ljudskog nivoa, niti se imamo vremena baviti s dokazivanjima, niti se imamo potrebe ikome pravdati (osim Ovome iznad nas), niti smo to dužni. Još kad je to netko (naravno, pjesnici – tko drugi), tko se poziva na mir, toleranciju, zabranjuje vrijeđanja, govor mržnje u svojoj grupi – ali sve dok on sam ne povede kolo – tada možeš što želiš – i još si primoran birati stranu! Bože, kako nisko! Jeftino i jadno.

No, mi se hvala Bogu, neću napisati borimo protiv takvih jer ta borba je već u startu izgubljena, ali trudimo se ignorirati, ne ulaziti u rasprave, jer s budalama se valjati u blatu, nema svrhe – uživa budala, a ti i dalje ostaješ prljav. U drugom slučaju pak, toliko smo puta šutjeli i prešutjeli da bi sačuvali prije svega i svoj mir, obraz, jer pravdanja po Fb i društvenim mrežama malo tko shvati ozbiljno. U najgorem slučaju baš ti jer se pravdaš – postaješ i ostaješ prljav. I oni koji su tada odabrali strane – neka su. Lijepo je kad se isfiltrira dobro od lošeg pa kasnije znaš s kim možeš surađivati, koga možeš uzeti u tim, a što je najvažnije – otkrije ti se Čovjek!

Zašto se baš na nas i naše ime baca toliko kamenja? To je mnogima očito enigma pitanje i očekuju odgovor. Prate nas pod povećalom hoćemo li odreagirati, vrijeđati drugu stranu (vratiti istom mjerom), ili bilo što. No nećemo. Pogotovo vrijeđati. Raspravljati možda hoćemo, ali ne javno već u inbox, mail ili slično, jer nećemo dozvoliti nekome da nas stalno blati i vrijeđa. Pogotovo nekome tko nema ništa iza sebe. (Ne umanjujemo time ničiju vrijednost, ali …) A oni su nadam se, spremni snositi posljedice onog što ih čeka i nadam se da će se moći nositi s time. Jer ako već prozivaš, vrijeđaš onda budi spreman i na revanš. Jer ne zaboravimo, sve je to kažnjivo djelo. Mnogo smo puta do sada prešli preko nekih sitnica, a te sitnice su nas skupo koštale, od sada više ne prelazimo preko njih. Nikako.

Evo što o cyberbullyngu kaže psihijatrica:

Cyberbullying često prelazi granicu prihvatljivosti te se promatra kao protuzakonito ili kriminalno ponašanje na temelju čega žrtva može razmisliti hoće li podnošenje prijave za uznemiravanje ili prijava za vrijeđanje biti njezin izbor kako bi riješila situaciju. – Marija Granić, mag psych.

Ovi koji to svjesno i svakodnevno čine, ne razmišljaju niti o posljedicama, niti o osobi koju su danas uzele na red. Zbog takvih situacija masa zlostavljanih digne ruku na sebe. (sjetite se knjige „13 razloga zašto“, ako niste čitali, postoji i film, toplo preporučujem oboje.) Mnogo se toga danas događa, najčešće po Fb grupama u kojima bi trebali poticati na mir, dijeliti poeziju, biti prijatelji, kod ove grupe je suprotno – pozivaju na linč na nekog tko im se nije svidio, rekao ili napravio nešto što se ovome drugome pak nije svidjelo, ili je u najgorem slučaju iz nekog razloga ljubomoran na tu osobu. Pa da bi sebe uzdigao i prikazao se boljim, poziva na javni linč. Naravno, promatra sa strane tko je zauzeo čiju stranu i bira – pazi s kim neće imati posla, bit će na oprezu, neće mu ni lajkati. A s ovima koji su zauzeli njegovu stranu osniva sektu (vjerne pratitelje) s kojima će moći razapeti koga god poželi. E upravo su ti pratitelji gori od samog vođe. A vođa je svom vjernom sljedbeniku dao zadatak: zgaziti tu osobu po cijenu bilo čega. Gazi se preko mrtvih leševa, preko obraza, uništava se tuđe dostojanstvo i vrijeđa se osoba – samo iz neke pakosti da bi u očima drugih bio “bolja” osoba. Ustvari, samo prikriva svoje pravo lice kukavice, jadnog beskičmenjaka bez trunke obraza. I baš takvi koji tjeraju svoje sljedbenike, bacaju kost među druge, baš kao pravi sektaš. Ako niste gledali film Colonija, slobodno ga potražite, sve će vam biti jasno. Patološki bolesnici koje je i psihijatrija otpisala. 

Zašto su takvi ljudi najčešće iza ekrana? Zato što uživo imaju jako malo muda i hrabrosti stati pred tu osobu i reći mu sve u lice, zato što tako hrani svoj ego, hrani svoju osobnost i takav mirno zaspi, do sljedećeg dana dok opet ne izabere neku žrtvu ili dok mu, ne daj Bože netko nešto krivo ne napiše u komentar, ili uopće ne komentira pjesmu (ili sliku, status, nevažno) koju je upravo stavio. I tako nastavlja svoj teror, a da ga apsolutno nitko ne sprečava u tome. Takve su osobe, ustvari velike kukavice. I to je dokazano. A o kvocijentu njihove inteligencije, ne bih. A bilo bi puno jednostavnije i barem ljudski riješiti to između sebe, bez prozivanja, ispričati se za grešku, priznati grešku, i sve bi bilo u redu. Kada bi tako masa razmišljala, svijet i društvo bi bili puno ugodniji i poželjni. Bože, kako malo ljudskosti u čovjeku ima!  

Izdvajam opet dio iz članka kojeg sam pronašla na internetu;

Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima. Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. – Marija Granić, mag. psych.

Kakav čovjek moraš biti, da pozivaš druge javno na linč, vrijeđaš, omalovažavaš, ponižavaš? Kakve su tvoje ljudske kvalitete? Jednom riječju – nikakve. Ja bih se same sebe sramila da nekome to činim, zapitala bih se što to sa mnom nije u redu, kakav sam ja to čovjek kad to mogu činiti drugome? I kad budete od nas čuli ili vidjeli da smo nekome rušili dostojanstvo,vrijeđali ga, zlostavljali na bilo koji način, slobodno nam pljunite u lice.

Stoga, koliko se god mi trudili ignorirati neke stvari – postoje oni ljudi koji se lako povuku za ovim lošima. Zašto je to tako, znat će psiholozi. Ja samo mogu pretpostaviti kakv to čovjek mora biti: bez vlastitog identiteta! Jedna mi je prijateljica koja je psihoterapeut po struci rekla da se takve osobe hrane jedna drugom, emocionalno i psihički – sve dok se ne počnu međusobno ucjenjivati. Ali, ni takvi ljudi nisu ništa bolji od ovih. Ako te netko tako lako može odvući na svoju stranu, koja je pogrešna, i ne možeš svjesno sam donositi odluke – pa kakav si tek ti čovjek? A svi se grohotom zgražavamo nad takvima, prozivamo onog koji je javno spalio mačku, udario dijete jer ga nije slušalo, gurnuo staricu niz stepenice, a ustvari su upravo isti takvi.

I treba li uzvratiti onome tko te vrijeđa, omalovažava, poziva na javni linč – ne. Samo mirno nastavi sjediti u svom naslonjaču i gledaj kako se ljudski karakteri sami od sebe otkrivaju, izjašnjavaju tko što misli o tebi, i strpljivo čekaj. Bumerang se uvijek vraća onome tko ga je poslao. Baš uvijek. 

Objavljeno Komentiraj

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU NARUČENE USLUGE

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU TRAŽENIH USLUGA

U posljednje vrijeme zaprimamo dosta pitanja o uplatama. Pokušat ću objasniti u ovom postu najjednostavnije i shvatljivo za sve.

Nakon što ste zatražili naše usluge, povratno je na vaš mail poslana ponuda u kojoj piše iznos i rok uplate. To je naravno 10 dana za sve usluge koje ste zatražili, od lekture do tiska. Za posebne usluge bez tiska objasnit ću u nastavku. Plaća se avansno, a avansno znači upravo to – unaprijed. Kroz poslovanje doživjeli smo i neplaćanje od autora, a knjiga je završena. Nismo nikada objavljivali njihova imena (imena dužnika) niti se spuštali tako nisko, no naučili su nas „pameti“. I hvala im na tome. Danas znamo kome možemo dati svoje povjerenje. Onaj tko doista želi knjigu, to će i pokazati.

Do sada smo nekoliko puta mijenjali ona mala sitna slova na ponudi upravo kako bi prilagodili sve važne informacije i vama i nama samima, a bitne su – i treba ih se pridržavati. Ponuda je dokument koji vrijedi čak i na sudu. 

Na ponudi je jasno istaknuto vaše ime, datum i rok uplate, usluge i cijena, te račun na koji se uplaćuje.

„Bez uplate ne isporučujemo dogovorene usluge“, što znači da knjige nećete dobiti sve dok ne bude uplaćen cijeli iznos. Nadalje, ako ne uplatite u dogovorenom roku (a niste se prethodno dogovorili za plaćanje na rate ili zatražili odgodu) ne možemo odgovarati za rast cijena na tržištu, jer mi smo tada u gubitku. Knjigu će nam tiskara naplatiti po novoj tržišnoj cijeni, a mi smo vama računali staru. Pokušajte shvatiti koji je to gubitak za nas. O troškovima neću. No ima i njih. Tim novcima mjesečno plaćamo knjigovotkinju, doprinose i bankarske naknade. (I skladište!) Pa izračunajte koliko je to mjesečno. A vi još uvijek niste uplatili ništa!

„U slučaju izmjena dužni smo naplatiti 10 % od ukupnog iznosa za nastale troškove.“ O nekim troškovima sam pisala iznad, ali se gomilaju svaki mjesec iznova. No, važan podatak je da su izmjene strogo zabranjene, a ovaj iznos itekako imamo pravo naplatiti. Izmjene na prijelomu koji je već poslan, potvrđen s vaše strane, zatražen CIP, stvara nam više problema nego što vi mislite. Vi ste uvjereni da ih nema, no itekako ih ima. Pokušajte sada sami sebi dočarati koji je to gubitak za nas. Moramo sve ispočetka. Također, moramo obavijestiti Nacionalnu knjižnicu kojoj smo već poslali prijelom i koja je taj prijelom prihvatila i poslala CIP, da ipak to nije taj prijelom. (čitaj PDF) već neki drugi! To oduzima jako puno vremena jer i oni to moraju poništiti, ponovno zaprimiti novi, pregledati ga…. I to oduzima naše vrijeme, a vjerujte mi i živce i snagu. Kad vam pošaljem mail i pitam „Je li to to, i može li knjiga na probni“, i vi potvrdite, zaboravite na bilo kakve izmjene!

Izrada knjige je do 120 dana (uvjeti su spomenuti u ugovoru.) Dostavu također ne snosimo mi, već sam autor. Dostava nije uračunata u cijenu, jer dostava ovisi o težini paketa i mjestu stanovanja.

No, nastavit ću dalje s bitnim stvarima. S nama se možete dogovoriti o roku plaćanja, nećemo vam uzeti za zlo ako slučajno taj tren nemate novaca. Imate druge obaveze, nije vam sjela plaća, mirovina vam je mala, itd. Možete se s nama dogovoriti i oko rata, (tada ide druga ponuda i rok otplate u ratama). S nama se stvarno možete dogovoriti o svemu. Jako bitno je da se držimo ponude. I vi, i mi.

I nakon vaših pitanja „do kada najkasnije moram uplatiti“, olakšat ću u nastavku i objasniti.

Kao što sam napisala, možete plaćati u ratama, ali najvažnije je da je sav iznos uplaćen onog trenutka kada ste zaprimili probni primjerak vaše zbirke u ruku. Zašto? Zato što svaku knjigu koju radimo plaćamo tiskari s kojom surađujemo (za sada surađujemo s tri tiskare) i sa svakom želimo imati profesionalan odnos.

Ne uzimamo knjige „na veresiju“ jer samim time ni mi ne djelujemo profesionalni, već neodgovorni. I ne daj Bože da se nešto izjalovi i da ih ne možete uplatiti! Sljedeću knjigu više nećemo moći raditi kod njih. A mi oboje, i ja i suprug volimo imati čist obraz. To je danas tako rijetko, zar ne? No, tu su i ostali troškovi – od knjigovotkinje, doprinosa do bankarskih naknada. A banka ne pita imate li, ona uzme svoj dio. Vjerujte da ova IK zarađuje minimalno, tek za kavu. (ovaj posao radimo iz srca, ne zbog zarade!) I svaki taj probni primjerak je besplatan za vas, ali nije za nas. Također, vi ćete dobiti svoju nakladu knjiga koju ste uplatili, a mi ćemo o svom trošku tiskati još toliko naklade koliko je dovoljno za Nacionalnu i ostale naše potrebe.

Ako se dogovorite s nama za plaćanje na rate, nije nikakav problem. Nama je stalo do autora, i budimo realni danas su takva vremena kada sve poskupljuje svakodnevno. Stoga znam iz iskustva da nitko nema spremljene novce baš za knjigu koju toliko želi. A mi se trudimo ispuniti želju. Sve je to normalno, i uvijek izađemo u susret. Ali uvijek.

I naravno, sve dok ne izvršite kompletnu uplatu, knjige nećemo dati u tisak. Jer u slučaju da odustanete, predomislite se, ili ne daj Bože završite u bolnici, mi smo u velikom gubitku. Stoga se moramo osigurati (i iz tog razloga se potpisuje ugovor!). I tek kad uplatite barem dio, tada ću započeti s poslom oko knjige. Do tada, neću započeti apsolutno ništa. (Bez ljutnje! Nije osobno!) Razloga je mnogo, a jedan od njih je upravo taj: što ako odustanete, a potrošila sam vrijeme i vrijeme na vašu knjigu? I to smo doživjeli, pa nam više ništa nije neobično i ne iznenađuje nas.

No, ako ste ipak uplatili sav iznos, vaša knjiga će biti brzo gotova. Držat ćete je u ruci jako brzo. Jer plaćanje na rate produžuje izradu knjige. No, kao što sam napisala – prilagodit ćemo se mi vama, i razumjeti izbor plaćanja.

I da ne zaboravim, ako ste zatražili samo lekturu, ili samo obradu covera, sigurno neću započeti s radom sve dok ne bude isplaćen sav iznos. Nedavno smo imali jedno iskustvo, a iznos nikad nije uplaćen. I ako se radi samo o lekturi, neću izdati ponudu sve dok mi ne dostavite materijal. Jer vi napišete da ima 60.000 riječi, a tekst ima 320.000 riječi. Velika razlika. A o naplati lekture i što je kartica već sam pisala, pa slobodno pregledajte post prije nego mi pošaljete „lažan“ broj kartice.

I naravno, sve što vam nije jasno, imate nedoumica, pitanja, slobodno nam se obratite na mail. Pokušat ćemo objasniti sve što nije jasno. Odgovor ćete dobiti za vrijeme trajanja radnog vremena. 

Objavljeno Komentiraj

PRODAJA KNJIGA NA WEB STRANICI

Zašto prodajemo knjige nekih domaćih autora, čiji nismo izdavači? Smijemo li prodavati knjige drugih autora, čiji je izdavač neka od udruga i slično, čije smo knjige otkupili? Da, smijemo.

Kada mnogi postave jedno te isto pitanje, „Odakle vam moja knjiga na web stranici, zašto prodajete moju knjigu?“ i mnoga druga slična pitanja, onda smo dužni i odgovoriti. (izuzev onih autora s kojima smo poptisali ugovor i čije knjige smijemo prodavati.)

Od kako smo krenuli s poslovanjem, obavezno smo dodali i prodaju knjiga preko web shopa, Interneta i ostalo. Jer kako bi inače i mi sami došli do kupaca ako ne prodajom? Knjige koje radimo autorima, (tj. izdajemo) dužni smo i prodati.

Mnoge izdavačke kuće, antikvarijati, knjižare u svom poslovanju imaju prodaju knjiga. Antikvarijati imaju prodaju i starih knjiga, i knjige se razlikuju od antikvarnih (rijetkih primjeraka) i novijih. No, kako do njih dolaze?

Objasnit ću kako mi dolazimo do knjiga koje prodajemo na svojoj web stranici.

Mnoge knjige na našoj web stranici većinom su donirane, volimo reći iz naše biblioteke. To su knjige koje su nam duple, pročitane, ili jednostavno za njih nemamo mjesta. Sve su očuvane i bez ikakvih oštećenja. Da bi se knjige donirale, treba i dokaz. Tada se potpisuje Izjava o donaciji, na kojoj su navedene knjige koje su donirane.

Nadalje, postoje i fizičke osobe koje prodaju knjige. S njima potpisujemo Kupoprodajni ugovor i novac isplaćujemo na žiro račun. Također navodimo koliko smo knjiga otkupili i po kojoj cijeni.

Mnogo smo puta, a nije nikakva tajna, knjige otkupili s jedne velike web stranice koja raspolaže s tisuću i tisuću knjiga, na tone ih je tamo. Ustvari je to tvrtka čije je poslovanje registrirano kao nešto što nema nikakve veze s prodajom knjiga, no u to nećemo ulaziti, to je posao za neke druge institucije.  Na njihovoj web stranici ima jako puno knjiga, od kojih su neki i naši domaći autori. S te stranice otkupljujemo knjige po mizernoj cijeni: 2,3 kn po knjizi. Smiješna cifra, zar ne? No mi smo tamo otkupili jako puno knjiga domaćih autora, ali kada sam naišla na vlastite i zatražila Ugovor na uvid, nije mi predočen uz njihovo objašnjenje da kao antikvarijat „smiju“ otkupljivati knjige. Naravno da smiju, ali ako autor nije dao svoj pristanak i potpisao, (pogotovo ako je otkupljen od fizičke osobe), i pogotovo ako je samoizdavač, nitko NE SMIJE prodavati knjigu tog autora bez njegovog pismenog pristanka. Što stoji u ugovoru između ostalih izdavača i autora, mi ne ulazimo i ne smijemo znati, ali kad vi nama postavljate pitanja „zašto ih prodajemo?“, sljedeći puta postavite pitanje onome tko vam je izdao knjigu (u ovom slučaju doslovno izdao!) i što ste dogovorili s izdavačem, jer ako nemate ugovor s njim lako ga možete tužiti, ili u blažem obliku, prijaviti inspektoratu. Svejedno će platiti kaznu.

Stoga, kada nam sljedeći puta postavite pitanje „odakle vama moja knjiga, ili zašto prodajete moju knjigu?“, razmislite kome ste ju poklonili, dali, tko vam je izdavač, jer mi do nje nismo došli ilegalnim putem. Za svaku tu knjigu koja je na našoj web stranici, postoji list papira (dokumet) koji dokazuje kako je do nas došla. Zato nema potrebe postavljati ta pitanja, duriti se, prijetiti, ili slično. A jako je važna informacija ova: svaka knjiga koju mi prodajemo također postoji Ugovor, a jedina knjižara s kojom poslujemo (trenutno) je MENART. I ni jedna druga. Nikome, ali baš nikome ne prodajemo knjige, sem navedenoj knjižari.

A sve one knjige koje ste vi nama poklonili, koje smo dobili, posebno od domaćih autora, koje su nam posebne, koje poštujemo, još uvijek su na policama i krase moju spavaću sobu. Za njih ne brinite.

I na kraju, smijemo li prodavati knjige domaćih autora čiji mi nismo izdavači? Smijemo.