Danima već razmišljam kako napisati ovaj članak, a da bude svima jasan, i da naravno, nikog ne uvrijedim. Premda već znam da će se mnogi u njemu naći i osjetiti prozvanim, no to mi je najmanja namjera. Želim objasniti kroz ovaj članak postupak dostave, pa se iskreno nadam (i vjerujem) da će ga neki shvatiti, a i prihvatiti. (i da će KONAČNO prestati s tim ispitivanjem „Kad će stići knjiga, zašto ju nisam dobio/la, što ste učinili s mojom knjigom?“)
Već mjesecima unazad događaju nam se (čudne) stvari, rekla bih tako. Ili da napišem najjednostavnije: nestaje nam pošiljka. Ne znam jesmo li jedini kojima se to događa, no znam da trpimo veliki gubitak i štetu, čak i nenadoknadivu, samim time što zbog nečijeg nemara i neprofesionalnosti gubimo povjerenje pojedinih ljudi. A to je više nego novac koji smo u tom slučaju izgubili. Ali, utješit ću se, vjerojatno bi od takvih istih izgubili povjerenje kad-tad, jer takva vrsta ljudi će naći neki razlog da padnemo u njihovim očima. Onaj kojem je to u krvi, naći će način i razlog biti,… shit od čovjeka. Pokažu ljudi svoje pravo lice, ali baš uvijek.
Prije samo nekoliko tjedana izgubio se cijeli paket knjiga. Pisali smo o tome. O svom smo trošku tiskali ga ponovno, i poslali. Nekima je stiglo na vrijeme, nekima još uvijek nije. Mi kada šaljemo knjige koje smo dužni poslati, osim što ih satima pakiramo u kuverte i upisujemo adrese, ime svakog autora upisujemo u prijemnu knjigu i predamo u poštu. Nakon toga, sva naša odgovornost prestaje. Dalje je odgovornost HP koja vrši dostavu svih pošiljaka, pa tako i ugovora, knjiga i ostalo. Vjerujem da su s tim svi upoznati tko drži monopol u HR, i tko je zadužen za dostavu, tako da tu nema rasprave.
U ovih pet godina našeg poslovanja, nabrojala bih da smo nekoliko puta imali neugodnosti s HP: od krađe knjiga, nekoliko puta smo ih slali jednoj te istoj osobi dok su knjige jednostavno nestajale, dostave praznih kuverti, gubitka pošiljke, nedavno čak i do krivotvorenja našeg potpisa, tako da me ništa više ne čudi i ne iznenađuje s njihove strane. (Mi još uvijek čekamo njihovo očitovanje!)
Ali, ako smo sve obavijestili na našem profilu da smo poslali svu pošiljku (čitaj knjige), onda ne vidim razlog nepovjerenja i napadanja od strane nekih od autora. Pritisak koji tada doživimo je nemoguće izdržati. Vrijeđanja, prijetnje su stvarno nešto što nitko nije zaslužio. Voljela bih kad bi pojedinci pokušali zamisliti kako se u tom trenutku osjeća naša strana. Jadno, bezvrijedno, loše, napadnuto – i nisu nam samo uništili dan, doveli u stresno stanje, (što im je, vjerujem bio cilj, jer očito se oni nečim moraju nahraniti – a bilo bi sigurno efikasnije da su pojeli naranču, ili normabel!), već su sigurno doveli u pitanje našu daljnju suradnju. Nitko to ne mora trpjeti, ponajviše onaj koji je najmanje kriv, u ovom slučaju mi.
Kroz život sam naučila biti strpljiva, tolerantna, i čekati da sve dođe na svoje mjesto u pravi trenutak. I da se sve posloži kako treba. Uz pritisak – nikad neće. To sam naučila i na vlastitoj koži. Tjerati neku pravdu, nemamo vremena ni živaca, (ni zdravlja), i ponašanje pojedinaca izaziva nas da vratimo istom mjerom ma koliko se činilo neprofesionalno. Sigurno nikome nećemo dozvoliti niti da nas gazi, blati, briše cipele o nas ili vrijeđa. Ako smo jednom rekli: „Knjiga je poslana, doći će“, stvarno nema potrebe postavljati upit dvadeset puta u jednom danu, vrijeđati nas, optuživati da lažemo, jer za to nema potrebe. Ni jednu knjigu NIKAD nismo zadržali protiv volje autora niti budemo. Svi s kojima smo ikad radili dobili su svoju knjigu, uvijek. Ako netko nije zaprimio probni primjerak kad ga očekuje, a koji je rađen o našem trošku, ne mogu si predočiti koji razlozi moraju proći po njihovoj glavi da bi uopće pomislili da smo knjigu zadržali za sebe, ili ne znam,…pojeli, ma koliko god se trudila razumjeti napade i toliko nepovjerenje? Mi ne zadržavamo knjige za sebe! Nama nije problem napraviti drugi probni primjerak, opet o našem trošku i poslati ponovno. Zar je to zaista tako teško razumjeti? Gdje je nestao strpljiv čovjek? Što se dogodilo s njim? Gdje je nestala tolerancija, poštovanje, pristojnost?
Kroz ovaj smo posao upoznali različite profile ljudi, i svakome se trudimo prilagoditi i biti fer prema svima. To nam je najvažnije. Svaki nam je autor važan i bitan. Ne želimo ostati bez ijednog, no postoje neke granice koje ne dozvoljavamo prijeći, a to je kad se ruši naše dostojanstvo, gubi povjerenje i poštovanje, jer zasigurno takav profil ljudi ne želimo ni privatno ni poslovno blizu sebe i u svom okruženju. Ni privatno se s takvima ne družimo, nismo dužni ni poslovno. Zdrav zrak je sve što želimo. I imamo pravo na to. Ako mi pazimo i njegujemo odnos s njima, zašto nam se vraća onako kako mi ne zaslužujemo? Ako mi pazimo da ih ne povrijedimo, zašto takvi povrijede nas?
Poštovanje, to je najmanje što očekujemo da bi održali zdrav odnos, ostali u dobrim odnosima i nastavili suradnju. No, ako je nekima dovoljno tako malo da izgube povjerenje u nas kao svoje izdavače koje su sami odabrali za objavu vlastite knjige, pitam se jesu li ga ikada uopće i imali?
Djelo ne smije biti nigdje objavljivano. (Isključujući društvene mreže)
