Autor: Kristina Koren

Objavljeno od

PROCES CIJELE OBRADE TISKANJA KNJIGE

Neki od vas nisu upoznati s cijelim procesom izrade i procedurom, pa smo odlučili objasniti u ovih nekoliko riječi kakao bi vam olakšali cijeli pristup, i zaustavili neprestana pitanja “Kad će moja knjiga biti gotova”?
Svakodnevno prije same suradnje postavljate pitanja: “Koliko vremena je potrebno” ili „Što trebam učiniti, kako vam poslati svoj materijal“ i slična druga pitanja. Ovdje ćemo vas vodit korak po korak:

1. Prije svega, suradnja nam je jako bitna, i nakon što ste nas kontaktirali i izrazili želju za suradnjom, očekujemo i uzajamno poštovanje, te međuljudski odnos u komunikaciji. Sljedeći korak je da nam u mail dostavite najbitnije informacije: koliko komada naklade želite, (vodite računa o tome da ne tiskamo ispod 50 ni više od 1000), koji uvez, (meki, tvrdi), ima li vaša knjiga slike, (jako važan podatak), jesu li c/b ili u boji, te koji format knjige želite. Većina knjiga je format A5, ili 21cm*15cm. Važno je također uz te podatke dostaviti i materijal u Wordu, (nikako drugačije!), fotografiju i biografiju vas kao autora. Bez materijala ne možemo vam poslati povratnu informaciju. Nakon tih podataka povratno će na vaš mail stići ponuda. Ako se s njom slažete i pristajete na nju, na vaš mail povratno stiže ugovor. Svakako vodite računa o datumu uplate koja piše na ponudi, jer na žalost, dok nisu uplaćena sredstva avansno, nećemo započeti s obradom. Možete se s nama dogovoriti o plaćanju na rate, ili kako god vam odgovara. Bit ćemo fleksibilni, jer razumijemo svaku situaciju i socijalno smo osviješteni. Ali, knjigu ćete zaprimiti tek kad sva sredstva budu uplaćena. Svaka nas suradnja posebno veseli, i vaša će knjiga zauzeti mjesto na našoj web stranici. Tako će svakako već biti vidljiva svim potencijalnim čitateljima, i kupcima. 

2. Ugovor koji je stigao na vaš mail potrebno isprintati u dva primjerka, potpisati i vratiti na našu adresu. (Možete ga i skenirati.) Ugovor potpisujemo tek nakon vašeg potpisa i jedan primjerak vraćamo vama. Ugovor je važan zbog prodaje knjiga na našoj web stranici i MENART knjižari, kao i ostalim našim partnerima, a navedene su i ostale stavke jako važne za vas. No, pripazite, ugovor je dokument koji veže vas kao autora i nas kao izdavača, i zabranjeno je uplitanje trećih osoba, kao i savjetovanje s nekim tko s izradom nema nikakve veze. U prijevodu, sav sadržaj je tajan i zabranjeno je trećim osobama dati ga na čitanje. Pripazite na to! 

3. Urednica će u međuvremenu početi s radom. Ispravljat će vaš tekst, pročitati ga nekoliko puta, a ponekad to potraje. Ako je roman u pitanju koji ima jako puno ispravaka, te zahtjeva posebnu posvećenost, potrajat će nekoliko dana. Ako je poezija u pitanju to će biti brzo. Cijeli proces traje, i ne očekujte da bude gotov u nekoliko dana. Ovisi o količini teksta i ispravcima, stoga budite strpljivi ako želite kvalitetnu lekturu. Jer, posvećenost svakoj knjizi nama je posebno važna.

4. Nakon što se tekst pregledao, stvara se naslovnica. Naslovnicu obrađuje grafički dizajner. Ona može biti po vašoj želji ili po našoj. Radimo nekoliko predložaka od kojih birate jedan. Nakon toga naslovnica se završava. Na poleđinu korica stavlja se naš logo, qr code, barcode s ISBN-om. To su najvažnije oznake koje moraju biti na poleđini na dnu korica. Ako želite da se na poleđinu stavi vaša biografija, citat iz zbirke ili slično, napomenite prije nego se naslovnica završi. Kad je već u tisku – prekasno je. Na prednju stranicu obavezno ide ime autora i naslov.

5. Knjiga je u međuvremenu dobila svoj ISBN broj koju joj dodjeljuje izdavač, u ovom slučaju mi. Kada je to sve odrađeno, šalje se na pregled autoru u Word formatu (često i u PDF-u zaštićem vodenim žigom) zbog preglednosti. Neka vas nekad ne brine ako naslov ili posljednja rečenica nisu na istoj strani, na žalost dogodi se da program sam pobrka redoslijed, ovisi kakve programe tko koristi. Nekada davno slalo se isprintano, premda se to i danas radi u nekim izdavačkim kućama, ali samo ako tekst ima puno znakova (i stranica). No, mi to ne prakticiramo upravo zbog toga što nema toliko teksta, i zbog uštede papira. (šume su naša pluća, ne treba ih dodatno rušiti). I ako nedostaje u impresumu vrijeme tiska, koji je odvojen zarezom, ne ispravljajte to. Ostale sudionike koji sudjeluju na knjizi, npr ilustrator, potrebno ga je naglasiti prije potpisivanja ugovora. Urednika ne možete imenovati, jer ga kao izdavači već imamo. 

6. Kada zaprimite materijal koji smo poslali, dužni ste ga pregledati. Ako se potkrala neka greška, PostScript, neko slovo, dupli razmak, ili slično, upišete koja je to riječ/greška, na kojoj se stranici nalazi, (to sve napišite u novi Word ili jednostavno kao poruku u mailu) i tako sve ono što uočite i želite izmijeniti. (to se ubraja pod male izmjene, već postojećeg teksta, one veće izmjene dodatno se naplaćuju.)

Slat će se materijal toliko puta dok vi sami ne budete zadovoljni i dok se ne isprave sve greške. To će vam možda ići na živce, potrajat će, stoga preporučujemo da već u prvom materijalu koji smo poslali, zatražite baš sve što želite mijenjati. Uštedjet ćete i svoje, i naše vrijeme. Nekada se to oduži, pa se cijeli proces pomakne i to zna potrajati mjesecima. A mi samo želimo da vi budete zadovoljni, i da knjiga nema ni jedne greške. Jer ona je i vaše i naše ogledalo

7. Nakon što su se izmjene ispravile, i zatražio se CIP, nikakve izmjene više nisu moguće. Stoga jako dobro pazite na materijal koji se poslao. Na žalost, mnogi zatraže naknadne izmjene nakon što je već zatražen CIP, ali tada je to veliki problem za NSK, i za nas. Molimo vas, nemojte tražiti izmjene koje više nisu moguće! Jer to više nije ista knjiga! Izmijeniti jednu riječ, slovo, zarez, točku ili promijeniti cijelu rečenicu, dodati rečenicu ili odlomak – nije isto. Dodatan posao za vas i za nas, a nepotreban. Stoga, ako u probnom dokumentu ne nađete CIP u impresumu, to je upravo zbog toga.

8. Probni dokument PDF je obavezan. Zašto? Zato što je on ogledni primjerak vaše knjige i upravo tako će izgledati. Kada ga zaprimite na mail, dužni ste ga pregledati, i ako ste uočili neku sitnu grešku, neko slovo, PostScript ili slično, ispravlja se i ponovno šalje vama na pregled. Tu svakako obratite pozornost na ono što smo spomenuli, sitna greška je sitna, sve druge su nove izmjene. Tek kada povratno dobijemo mail u kojem piše „može u tisak“, šaljemo tiskari ovaj novi prijelom koji ste odobrili. Ako ste nešto zaboravili, ili niste detaljno pregledali prijelom – ne odgovaramo naknadno za vaše propuste i reklamacije nakon isporuke knjige – ne uvažavamo! (Ako ste mislili izmusti još koji primjerak knjige, neće proći!) Zato ste sve dobili na mail u odgovarajućem dokumentu i dali odobrenje. Stoga, dobro pazite i čitajte! 

9. Sada se traži CIP od NSK, i vaša se knjiga upisuje u Međunarodnu agenciju za ISBN, i vaša knjiga konačno ide u tisak. Još se jednom s tehničarom iz tiskare provjerava je li sve po standardima i prilagođava se stroju na kojem se tiska. Tisak traje obično do 30 dana, nekad više, nekad manje, ali budimo realni – kod nekih izdavača čeka se i po nekoliko mjeseci. Svakako budite strpljivi s tiskanjem, jer ovisi i u kojem ste mjesecu zatražili tisak. Ako je vrijeme godišnjih odmora, odužit će se. Ako je Interliber, ili bilo koji drugi sajam, čekat ćete. Ali svakako čim budu gotove, vi ćete prvi znati. 

10. Kada tiskara javi da su knjige gotove, šalju se na našu adresu, zatim ih mi šaljemo na vašu adresu. Dostavu plaćate sami. Ona nije uračunata u cijenu jer o njoj ovisi i težina, tj. težina paketa i mjesto stanovanja. Za takva pitanja slobodno se možete obratiti dostavnoj službi prema mjestu stanovanja.

 11. Knjige su stigle na vašu adresu, i što sad? Ili nije stiglo onoliko komada koliko ste dogovorili? Sad je vrijeme za dogovor oko promocije. Ako ju želite, naravno. No to sve je navedeno u ugovoru. Neke vaše knjige idu na našu web stranicu u prodaju, u knjižare s kojima surađujemo, u naš prostor, ali sve je na vrijeme dogovoreno s vama, stoga ni jednu knjigu nismo otuđili ako se prije toga nismo s vama o tome dogovorili.

12. Najvažnija stvar! Jako je važna međusobna komunikacija dok traje kompletna izrada. Također, sve vaše želje za nas nisu neostvarive, pa ako ste fer, i mi ćemo biti. Svakako poštujemo vaše želje, no ako ćete zahtijevati, ustvari komplicirati s npr., da slika bude malo ulijevo, pa ipak malo udesno, ili je ipak bolje ulijevo, ili…. ili…. predomišljate se, samim time produžit ćete rok izrade. I tu ne možemo garantirati točan rok tiska. Ako ipak ne bi ovu sliku nego onu, ili… ili… također utječe na rok izrade. No svaka ta promjena i slična, npr. promijenili bi nekoliko pjesama, pomaknuli red, dodali slike ili još nekoliko pjesama, dodatno se naplaćuje jer to više nije ista knjiga i dužni smo naplatiti svaku promjenu. A tako gubite i vaše i naše vrijeme.
U svakom slučaju, najvažnija je komunikacija vas i urednice prilikom cijele obrade. Jer ona je ta koja odlučuje o svemu, a u najgorem slučaju – suradnja se može prekinuti bilo kada. Razlozi naravno, moraju biti žestoki, jer svaki raskinuti Ugovor mora imati dobre razloge za to, ali kako smo i to prošli, najvažnije je da u svemu ovome ostanete čovjek. Sve dok traje normalna ljudska i zdrava komunikacija, sve je moguće. Ono što je važno napomenuti, knjiga bez ISBN-a ne priznaje se u NSK. Što znači da ne može biti na policama knjižnica i knjižara. Također, digitalne knjige teško će naći put do knjižara i knjižnica. Također, samoizdavaštvo je danas jako često i poticajno, ali opet će lakše naći put preko izdavača. (To ne znači da se guramo, svakako ćete odlučiti sami, ali imamo iskustva i kao autori samoizdavači!)

I naravno, za sva dodatna pitanja, nedoumice i slično, obratite nam se na mail. Mi ćemo dati sve od sebe da svaki autor bude zadovoljan i preporuči nas dalje. A to je itekako važno za opstanak, zar ne?

Objavljeno od

CYBERBULLYING

CYBERBULLYING

Treba li uzvratiti kada vas netko vrijeđa, ponižava, poziva na javni linč?

Do sada smo nekoliko puta bili prozivani od strane drugih, linčovani javno, ponižavani, blaćeni… ne mogu reći (ni napisati) da se čovjek na to navikne, jer ne navikne se nikad i htjeli priznati ili ne, nikad čovjeku nije svejedno. Razlozi su bezazleni, rješivi, ali očito za ovu drugu stranu nisu. Za nas su uvijek svi problemi rješivi, samo ako si čovjek, s velikim Č. Ali s obzirom na to da ne rješavaju nesuglasice ljudski, znači da nisu. Zaboli to čovjeka, jer ustvari ništa loše nisi napravio, ništa loše rekao. Ali nikad čovjek nije spreman za takvu vrstu modernog zlostavljanja.

Ne bih pisala o ovoj temi, ali poželjela sam razjasniti neke stvari koje vise u zraku, a za koje se mnogi drže. Nedavno sam pisala kako nekome uništiti rejting, to isto tako može značiti kako nekome pojačati reklamu. Pa neka radije bude ovo drugo, jer i loša reklama – je ipak reklama.

Nedavno su se po novinama povlačili Velimir Visković i Jadranka Pintarić za koju prije nisam čula, (nije nikakva javna tajna, sve je dostupno na internetu), pa sam jutros pomislila – ako su se oko nje i njega vodile tolike rasprave čak i po Fb, neki su zauzimali strane, pa što onda ne bi i za mene. Ako književnik postaješ samo ako te netko proziva, vrijeđa, omalovažava, ako tek tada dolaziš do „izražaja“, pa ‘ajde onda neka se i po meni pljuje. Samo ako se tako priznaje status.

No, nije to baš tako. Vrijeđati, omalovažavati, ponižavati – može samo ona osoba koja ima kompleks manje vrijednosti, manjak samopouzdanja, traume iz djetinjstva, psihički je nestabilan i jako loš čovjek. (ne pišem sad o Viskoviću jer nisam zauzela ničiju stranu.) To se danas dogodilo nama, meni privatno – od (zamisli) još jednog pjesnika i hrpe sektaša kojima samo treba mahnuti nečijom slikom (ili Fb postom, pardon komentarom) ispred nosa i pokazati prstom – evo koga ćemo danas linčovati! Jer u toj grupi rijetko sam naletjela na nešto kvalitetno, više je bilo postova o prozivanjima drugih pjesnika. I tako kreće horda na nekog ni krivog ni dužnog, jer ovaj je već prikazao svoju stranu priče, no nije druga strana. I vjerojatno nikad neće. Barem mi. (Ni ja). Zašto? Zato što nam to nije u domeni, ispod svakog je ljudskog nivoa, niti se imamo vremena baviti s dokazivanjima, niti se imamo potrebe ikome pravdati (osim Ovome iznad nas), niti smo to dužni. Još kad je to netko (naravno, pjesnici – tko drugi), tko se poziva na mir, toleranciju, zabranjuje vrijeđanja, govor mržnje u svojoj grupi – ali sve dok on sam ne povede kolo – tada možeš što želiš – i još si primoran birati stranu! Bože, kako nisko! Jeftino i jadno.

No, mi se hvala Bogu, neću napisati borimo protiv takvih jer ta borba je već u startu izgubljena, ali trudimo se ignorirati, ne ulaziti u rasprave, jer s budalama se valjati u blatu, nema svrhe – uživa budala, a ti i dalje ostaješ prljav. U drugom slučaju pak, toliko smo puta šutjeli i prešutjeli da bi sačuvali prije svega i svoj mir, obraz, jer pravdanja po Fb i društvenim mrežama malo tko shvati ozbiljno. U najgorem slučaju baš ti jer se pravdaš – postaješ i ostaješ prljav. I oni koji su tada odabrali strane – neka su. Lijepo je kad se isfiltrira dobro od lošeg pa kasnije znaš s kim možeš surađivati, koga možeš uzeti u tim, a što je najvažnije – otkrije ti se Čovjek!

Zašto se baš na nas i naše ime baca toliko kamenja? To je mnogima očito enigma pitanje i očekuju odgovor. Prate nas pod povećalom hoćemo li odreagirati, vrijeđati drugu stranu (vratiti istom mjerom), ili bilo što. No nećemo. Pogotovo vrijeđati. Raspravljati možda hoćemo, ali ne javno već u inbox, mail ili slično, jer nećemo dozvoliti nekome da nas stalno blati i vrijeđa. Pogotovo nekome tko nema ništa iza sebe. (Ne umanjujemo time ničiju vrijednost, ali …) A oni su nadam se, spremni snositi posljedice onog što ih čeka i nadam se da će se moći nositi s time. Jer ako već prozivaš, vrijeđaš onda budi spreman i na revanš. Jer ne zaboravimo, sve je to kažnjivo djelo. Mnogo smo puta do sada prešli preko nekih sitnica, a te sitnice su nas skupo koštale, od sada više ne prelazimo preko njih. Nikako.

Evo što o cyberbullyngu kaže psihijatrica:

Cyberbullying često prelazi granicu prihvatljivosti te se promatra kao protuzakonito ili kriminalno ponašanje na temelju čega žrtva može razmisliti hoće li podnošenje prijave za uznemiravanje ili prijava za vrijeđanje biti njezin izbor kako bi riješila situaciju. – Marija Granić, mag psych.

Ovi koji to svjesno i svakodnevno čine, ne razmišljaju niti o posljedicama, niti o osobi koju su danas uzele na red. Zbog takvih situacija masa zlostavljanih digne ruku na sebe. (sjetite se knjige „13 razloga zašto“, ako niste čitali, postoji i film, toplo preporučujem oboje.) Mnogo se toga danas događa, najčešće po Fb grupama u kojima bi trebali poticati na mir, dijeliti poeziju, biti prijatelji, kod ove grupe je suprotno – pozivaju na linč na nekog tko im se nije svidio, rekao ili napravio nešto što se ovome drugome pak nije svidjelo, ili je u najgorem slučaju iz nekog razloga ljubomoran na tu osobu. Pa da bi sebe uzdigao i prikazao se boljim, poziva na javni linč. Naravno, promatra sa strane tko je zauzeo čiju stranu i bira – pazi s kim neće imati posla, bit će na oprezu, neće mu ni lajkati. A s ovima koji su zauzeli njegovu stranu osniva sektu (vjerne pratitelje) s kojima će moći razapeti koga god poželi. E upravo su ti pratitelji gori od samog vođe. A vođa je svom vjernom sljedbeniku dao zadatak: zgaziti tu osobu po cijenu bilo čega. Gazi se preko mrtvih leševa, preko obraza, uništava se tuđe dostojanstvo i vrijeđa se osoba – samo iz neke pakosti da bi u očima drugih bio “bolja” osoba. Ustvari, samo prikriva svoje pravo lice kukavice, jadnog beskičmenjaka bez trunke obraza. I baš takvi koji tjeraju svoje sljedbenike, bacaju kost među druge, baš kao pravi sektaš. Ako niste gledali film Colonija, slobodno ga potražite, sve će vam biti jasno. Patološki bolesnici koje je i psihijatrija otpisala. 

Zašto su takvi ljudi najčešće iza ekrana? Zato što uživo imaju jako malo muda i hrabrosti stati pred tu osobu i reći mu sve u lice, zato što tako hrani svoj ego, hrani svoju osobnost i takav mirno zaspi, do sljedećeg dana dok opet ne izabere neku žrtvu ili dok mu, ne daj Bože netko nešto krivo ne napiše u komentar, ili uopće ne komentira pjesmu (ili sliku, status, nevažno) koju je upravo stavio. I tako nastavlja svoj teror, a da ga apsolutno nitko ne sprečava u tome. Takve su osobe, ustvari velike kukavice. I to je dokazano. A o kvocijentu njihove inteligencije, ne bih. A bilo bi puno jednostavnije i barem ljudski riješiti to između sebe, bez prozivanja, ispričati se za grešku, priznati grešku, i sve bi bilo u redu. Kada bi tako masa razmišljala, svijet i društvo bi bili puno ugodniji i poželjni. Bože, kako malo ljudskosti u čovjeku ima!  

Izdvajam opet dio iz članka kojeg sam pronašla na internetu;

Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima. Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. – Marija Granić, mag. psych.

Kakav čovjek moraš biti, da pozivaš druge javno na linč, vrijeđaš, omalovažavaš, ponižavaš? Kakve su tvoje ljudske kvalitete? Jednom riječju – nikakve. Ja bih se same sebe sramila da nekome to činim, zapitala bih se što to sa mnom nije u redu, kakav sam ja to čovjek kad to mogu činiti drugome? I kad budete od nas čuli ili vidjeli da smo nekome rušili dostojanstvo,vrijeđali ga, zlostavljali na bilo koji način, slobodno nam pljunite u lice.

Stoga, koliko se god mi trudili ignorirati neke stvari – postoje oni ljudi koji se lako povuku za ovim lošima. Zašto je to tako, znat će psiholozi. Ja samo mogu pretpostaviti kakv to čovjek mora biti: bez vlastitog identiteta! Jedna mi je prijateljica koja je psihoterapeut po struci rekla da se takve osobe hrane jedna drugom, emocionalno i psihički – sve dok se ne počnu međusobno ucjenjivati. Ali, ni takvi ljudi nisu ništa bolji od ovih. Ako te netko tako lako može odvući na svoju stranu, koja je pogrešna, i ne možeš svjesno sam donositi odluke – pa kakav si tek ti čovjek? A svi se grohotom zgražavamo nad takvima, prozivamo onog koji je javno spalio mačku, udario dijete jer ga nije slušalo, gurnuo staricu niz stepenice, a ustvari su upravo isti takvi.

I treba li uzvratiti onome tko te vrijeđa, omalovažava, poziva na javni linč – ne. Samo mirno nastavi sjediti u svom naslonjaču i gledaj kako se ljudski karakteri sami od sebe otkrivaju, izjašnjavaju tko što misli o tebi, i strpljivo čekaj. Bumerang se uvijek vraća onome tko ga je poslao. Baš uvijek. 

Objavljeno od

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU NARUČENE USLUGE

KADA JE NAJBOLJE VRIJEME ZA UPLATU TRAŽENIH USLUGA

U posljednje vrijeme zaprimamo mnogo pitanja o uplatama. Pokušat ću ovdje objasniti jednostavno i razumljivo svima.

Nakon što zatražite naše usluge, na vaš e-mail stiže ponuda u kojoj piše iznos i rok uplate. Rok je, u pravilu, 7 dana za sve usluge, od lekture do tiska. Za posebne usluge bez tiska postoje iznimke, o čemu obavještavamo posebno.

Plaćanje je avansno, a to znači upravo to: unaprijed. Tijekom poslovanja doživjeli smo i slučajeve da autori nisu platili ni nakon što je knjiga bila završena. Nismo nikada javno objavljivali imena tih dužnika, niti ćemo se spuštati na tu razinu, ali priznajem – naučili su nas „pameti“. Danas znamo kome možemo dati svoje povjerenje. Onaj tko doista želi knjigu, to će pokazati i uplatom.

Više puta smo mijenjali ona „sitna slova“ na ponudi kako bismo unaprijed otklonili nejasnoće. Sve što piše na ponudi obvezuje i vas i nas, to je dokument koji vrijedi i na sudu. Na njoj su jasno navedeni vaše ime, datum, rok uplate, usluge, cijena te broj računa za uplatu.

Bez uplate ne isporučujemo dogovorene usluge. To znači da knjigu nećete dobiti dok nije uplaćen cijeli iznos. Ako ne uplatite u dogovorenom roku (a niste prethodno dogovorili rate ili odgodu), ne možemo preuzeti odgovornost za eventualni rast cijena na tržištu. Tiskara će nam tada naplatiti po novoj cijeni, a mi smo vama obračunali staru, što je izravan gubitak za nas. O ostalim troškovima: knjigovodstvu, doprinosima, bankarskim naknadama, skladištu, neću duljiti, ali oni postoje svaki mjesec.

O izmjenama – zašto su skupe

Izmjene su strogo zabranjene nakon što ste potvrdili prijelom. Zašto? Jer tada već kreće službeni proces: CIP je zatražen, prijelom poslan Nacionalnoj knjižnici, prihvaćen i evidentiran. Ako nakon toga mijenjate tekst, moramo sve raditi ispočetka, od prijeloma do papirologije. To oduzima vrijeme, energiju, i, budimo iskreni, živce.

Zato, kada vam pošaljem e-mail i pitam: „Je li to sada to i može li knjiga na probni tisak?“ – dobro razmislite prije nego što potvrdite. Nakon „da“ – nema više promjena.

Rok izrade knjige

Izrada knjige traje od 180 do 360 dana (što jasno stoji u ugovoru). Zašto je tako, neću detaljno objašnjavati, ali znajte – ako stalno tražite „dlaku u jajetu“, niste sigurni u raspored teksta i slika, ili dvoumite se oko naslovnice, sigurno nećemo završiti u minimalnom roku.

Trošak dostave ne snosimo mi, već sam autor. Dostava nije uračunata u cijenu jer ovisi o težini paketa i mjestu stanovanja.

Možemo se dogovoriti oko roka plaćanja. Nećemo vam zamjeriti ako trenutačno nemate novca, znamo da postoje druge obaveze, da plaća kasni, da mirovina nije velika. Možemo se dogovoriti i za plaćanje u ratama (tada ide nova ponuda s rokovima otplate).

No, bitno je jedno: ponuda je obvezujuća – i za vas, i za nas.
Mi cijenimo međuljudske odnose. Ako postoji obostrano poštovanje, suradnja ide glatko, bez trzavica i nesporazuma.

Kada najkasnije treba uplatiti?

Možete plaćati u ratama, ali cijeli iznos mora biti uplaćen prije nego što knjigu pošaljemo u tisak. Zašto? Zato što nam je važno i profesionalno i osobno poštovanje, kao i naš obraz.

Ne možemo poslati knjigu u tisak dok iznos nije uplaćen. Ako odustanete, predomislite se ili vas snađe bolest, a knjiga je već otisnuta – to je gubitak za nas. Zato postoji ugovor.

Rad na knjizi započinjemo tek kada primimo barem dio uplate. Time pokazujete da ste ozbiljan autor i da vam je stalo da projekt dođe do kraja.

Ako je sav iznos uplaćen unaprijed, knjiga će biti gotova vrlo brzo – sigurno prije maksimalnog roka od 360 dana (osim ako je opseg posla iznimno velik). Plaćanje na rate produžuje proces, no prilagodit ćemo se vašem izboru.

Pravila vrijede i za pojedinačne usluge

Ako ste zatražili samo lekturu, samo obradu naslovnice ili bilo koju drugu pojedinačnu uslugu, rad ne počinjemo dok cijeli iznos nije uplaćen.

Također, ponudu za lekturu šaljem tek kad dostavite rukopis. Zašto? Jer cijena ovisi o stvarnom broju riječi.
Bilo je slučajeva kada je autor naveo da rukopis ima 60.000 riječi, a zapravo ih je bilo 320.000. To je ogromna razlika u karticama, a time i u cijeni. O naplati lekture i što je „kartica“ već sam pisala – pogledajte taj post prije nego mi pošaljete netočan broj.

Poslovna komunikacija

Za sva pitanja i nejasnoće pišite isključivo e-mailom – ne preko WhatsAppa, Vibera, SMS-a ili sličnih kanala. E-mail smatramo jedinim poslovnim načinom komunikacije. Odgovore šaljemo unutar radnog vremena i uvijek nastojimo sve razjasniti.

Objavljeno od

PRODAJA KNJIGA NA WEB STRANICI

Zašto prodajemo knjige nekih domaćih autora, čiji nismo izdavači? Smijemo li prodavati knjige drugih autora, čiji je izdavač neka od udruga i slično, čije smo knjige otkupili?

Da, smijemo.

Kada mnogi postave jedno te isto pitanje, „Odakle vam moja knjiga na web stranici, zašto prodajete moju knjigu?“ i mnoga druga slična pitanja, onda smo dužni i odgovoriti. (izuzev onih autora s kojima smo poptisali ugovor i čije knjige smijemo prodavati.)

Od kako smo krenuli s poslovanjem, obavezno smo dodali i prodaju knjiga preko web shopa, Interneta i ostalo. Jer kako bi inače i mi sami došli do kupaca ako ne prodajom? Knjige koje radimo autorima, (tj. izdajemo) dužni smo i prodati.

Mnoge izdavačke kuće, antikvarijati, knjižare u svom poslovanju imaju prodaju knjiga. Antikvarijati imaju prodaju i starih knjiga, i knjige se razlikuju od antikvarnih (rijetkih primjeraka) i novijih. No, kako do njih dolaze?

Objasnit ću kako mi dolazimo do knjiga koje prodajemo na svojoj web stranici.

Mnoge knjige na našoj web stranici većinom su donirane, volimo reći iz naše biblioteke. To su knjige koje su nam duple, pročitane, ili jednostavno za njih nemamo mjesta. Sve su očuvane i bez ikakvih oštećenja. Da bi se knjige donirale, treba i dokaz. Tada se potpisuje Izjava o donaciji, na kojoj su navedene knjige koje su donirane.

Nadalje, postoje i fizičke osobe koje prodaju knjige. S njima potpisujemo Kupoprodajni ugovor i novac isplaćujemo na žiro račun. Također navodimo koliko smo knjiga otkupili i po kojoj cijeni.

Mnogo smo puta, a nije nikakva tajna, knjige otkupili s jedne velike web stranice koja raspolaže s tisuću i tisuću knjiga, na tone ih je tamo. Ustvari je to tvrtka čije je poslovanje registrirano kao nešto što nema nikakve veze s prodajom knjiga, no u to nećemo ulaziti, to je posao za neke druge institucije.  Na njihovoj web stranici ima jako puno knjiga, od kojih su neki i naši domaći autori. S te stranice otkupljujemo knjige po mizernoj cijeni: 2,3 kn po knjizi. Smiješna cifra, zar ne? No mi smo tamo otkupili jako puno knjiga domaćih autora, ali kada sam naišla na vlastite i zatražila Ugovor na uvid, nije mi predočen uz njihovo objašnjenje da kao antikvarijat „smiju“ otkupljivati knjige. Naravno da smiju, ali ako autor nije dao svoj pristanak i potpisao, (pogotovo ako je otkupljen od fizičke osobe), i pogotovo ako je samoizdavač, nitko NE SMIJE prodavati knjigu tog autora bez njegovog pismenog pristanka. Što stoji u ugovoru između ostalih izdavača i autora, mi ne ulazimo i ne smijemo znati, ali kad vi nama postavljate pitanja „zašto ih prodajemo?“, sljedeći puta postavite pitanje onome tko vam je izdao knjigu (u ovom slučaju doslovno izdao!) i što ste dogovorili s izdavačem, jer ako nemate ugovor s njim lako ga možete tužiti, ili u blažem obliku, prijaviti inspektoratu. Svejedno će platiti kaznu.

Stoga, kada nam sljedeći puta postavite pitanje „odakle vama moja knjiga, ili zašto prodajete moju knjigu?“, razmislite kome ste ju poklonili, dali, tko vam je izdavač, jer mi do nje nismo došli ilegalnim putem. Za svaku tu knjigu koja je na našoj web stranici, postoji list papira (dokumet) koji dokazuje kako je do nas došla. Zato nema potrebe postavljati ta pitanja, duriti se, prijetiti, ili slično. A jako je važna informacija ova: svaka knjiga koju mi prodajemo također postoji Ugovor, a jedina knjižara s kojom poslujemo (trenutno) je MENART. I ni jedna druga. Nikome, ali baš nikome ne prodajemo knjige, osim navedenoj knjižari s kojom imamo Ugovor.

A sve one knjige koje ste vi nama poklonili, koje smo dobili, posebno od domaćih autora, koje su nam posebne, koje poštujemo, još uvijek su na policama i krase moju spavaću sobu. Za njih ne brinite.

I na kraju, smijemo li prodavati knjige domaćih autora čiji mi nismo izdavači?

Smijemo.

 

Objavljeno od

ŠTO JE POTREBNO DA BISTE POSTALI (I OSTALI) KNJIŽEVNIK (ILI PISAC)?

Pisci su posebna vrsta…

Milijuni ljudi pišu kao hobi, ali prelazak iz hobista u uspješnog pisca može zastrašiti, ili čak i obeshrabriti. Gledajući tradicionalnu izdavačku industriju izvana, čini se da toliko toga treba kako bi pisac postao profesionalni pisac – od generiranja knjiga ideja, uspostavljanju svakodnevne navike pisanja do pronalaženja književnih agenata kako bi izašli na radar izdavačke tvrtke. Stephen King na svoje pisanje gleda kao na svaki običan posao. Tako je bilo i dok još nije bio jedan od najbolje plaćenih pisaca na svijetu. Svako jutro u 8 odlazi u svoju radnu sobu, zatvara vrata i piše. Klasično radno vrijeme. Ponekad piše i duže, ali nikada manje. Kao što ne možete pobjeći s posla nakon 4 sata jer vam se više ne da, tako ne možete pobjeći ni od pisanja ako na njega gledate kao na posao. Važna je disciplina. 

Sigurno ste se već informirali da morate puno čitati, puno pisati, poboljšati svoju kreativnost, poboljšati svoj vokabular, učiti gramatiku, pravopis …

Po mom mišljenju, ako doista želite biti profesionalni pisac, 50% ovisi o strategiji, stavu i psihologiji. Drugi dio je tehnika, talent i vjerojatno neka sreća, ili neki poznati predak s već objavljenim djelima.

Pisac – je čovjek koji zarađuje za život u svom književnom radu.

Tko je pisac? Kako postati pisac?

Romanopisac ili pjesnik, naravno, može se nazvati čovjeka koji je svoj život posvetio kreativnosti. No, s jednim amandmanom: nisu svi pisci uspjeli objaviti svoju knjigu. Svatko tko nešto piše zna kako je život pisca neuredan, stresan, naporan, ispunjen i lijep. Hrpe olovaka, nered u glavi i na radnom stolu, zgužvani papiri, otvorene prazne stranice u Wordu, nekoliko započetih i nikad završenih tekstova (ili ne?) i popisi ideja od kojih neke nikad neće doći na red. No, nisu svi isti. Osobno sam perfekcionist, ako nešto započnem, to ću i završiti. Premda istovremeno nekad pišem i po nekoliko djela, ovisi o inspiraciji, uvijek ih sve završim. Neki pisci pišu nekoliko djela odjednom. Danielle Steel piše pet romana istovremeno. I sve završi u godini dana. Impresivno, zar ne?

Ako pišete i dijelite s drugima svoje pisanje, možete se nazivati kako god želite – bloger, hobi pisac, onaj koji želi biti pisac kad odraste, poetesa, piskaralo ali ipak se sve svodi na jedno – ako pišete, pisac ste.

Ima ljudi koji ne mogu pisati. Međutim, njihov rad ne može biti pozvan literaturom niti se ijedan od njih koji nema djelo iza sebe može zvati književnikom. Književnik je onaj koji ima jednu ili više objavljenih knjiga i čije su knjige doživjele bilo kakvu kritiku. (ili osvojile nagradu, no već znamo kako i tko je “podoban” za to.)

Jeste li čuli za pojam graphomania?

To je neukrotiva strast za stvaranjem različitih vrsta tekstova. Graphomania – je bolest pisanja. Hvala Bogu, to je onda jedina dijagnoza koju imam.

Napisati dobar roman ne znači postati poznati pisac. Prvo, knjiga danas nije toliko u potražnji, na primjer kao prije trideset ili četrdeset godina. (ili se varam?) Drugo, predstavnici izdavaštva ne žele riskirati s nepoznatim autorima. Ili možda, kao mi, ipak riskiraju. A tko ne riskira, ne profitira, zar ne? 

Postati objavljeni autor zahtijeva ustrajnost, umrežavanje u industriji i zdravu dozu sreće. Međutim, prije nego što se bilo koji od njih pojavi, uspješan autor mora biti posvećen stvarnom pisanju knjiga.

Evo nekoliko važnih savjeta koji će pomoći autorima koji prvi puta stvaraju dobre tekstove i žele razumjeti industriju u cjelini. Za sve one koji nisu sigurni, ovo je nekoliko znakova da ste pisac:

  1. Lakše se izražavate pismeno nego usmeno

Kad morate nešto nekome objasniti ili reći, lakše vam je napisati referat od 10 stranica i istresti na papir sve što želite, nego reći to usmeno dok gledate svog sugovornika. Pisci se općenito lakše izražavaju pismeno i često izbjegavaju razgovore, a posebno neobavezno ćaskanje. Meni osobno, ćaskanja idu na živce. Pisci pišu jer je to ono što najbolje znaju raditi i ono što vole raditi. Koliko puta mi je samoj bilo lakše nešto napisati kao poruku, nego izreći.

  1. Volite sanjariti

Znate one trenutke kad u svojoj glavi smišljate razne scenarije koji mogu biti potpuno nerealni, ili čak ružićasti, ali svejedno uživate u njima? Kako često to sama činim. Oduvijek sam voljela sanjariti. Sanjarenje je dobar znak da ste pisac i da svoje misli morate pretočiti na papir. Ako to već ne radite, ne znam što čekate?

  1. Teško vam je raditi ono što ne volite

Ljudi koji imaju prirodnu sklonost ili interes za pisanje teško obavljaju zadatke koji im se ne sviđaju. Pisci su kreativci koji moraju pronaći način da se izraze i izbace svoju kreativnost van. Neke zadatke, koje ne smatraju kreativnima, lako odbace kao nevažne jer im se s njima ne da zamarati. O tome koliko su disciplinirani ovisi uspješnost obavljanja takvih zadataka. Činjenica što većina pisaca jedva krpa kraj s krajem dovoljno govori o disciplini. A pisanje je dobar trening discipline. 

  1. Volite pribor za pisanje

Nema veze što pišete na laptopu, pravi ste hrčak kad je pribor za pisanje u pitanju. (trebate vidjeti moj radni stol.) Olovke, šareni flomasteri, bilježnice, blokovi i rokovnici. Sve što je povezano s pisanjem mora biti u vašem vlasništvu čak i ako to ne koristite. Svaka posjeta papirnici završi s još jednom penkalom ili flomasterom u džepu. Uvijek sa sobom nosite blokić u koji zapisujete ideje jer znate da ćete ih zaboraviti ako ne zapišete. A nema ništa gore od zaboravljene ideje, ili stiha. Nosite bilježnice sa sobom svuda, pa čak i u restorane, čekaonice, treninge, ili na misu, kao ja. U svakom slučaju bolje je zapisivati u bilježnicu nego u mobitel. Pristojnije je.

  1. Pisanje vas smiruje

Rođeni ste pisac ako pisanje na vas djeluje kao terapija. Kad ne možete ili ne stignete pisati, nesretni ste i živčani. Bez obzira na to koliko ste umorni, loše raspoloženi, ljuti ili depresivni, onog trenutka kad sjednete i počnete pisati raspoloženje vam se naglo popravlja. Kad napišete, odjednom ste sretni, zadovoljni i dobro raspoloženi. Terapija djeluje. u svakom slučaju zdravije je od normabela. 

  1. Volite knjige i čitanje

Stephen King je rekao da oni koji ne vole čitati ne vole ni pisati. Pisci su ovisni o riječima, svojim i tuđim što ih čini strastvenim čitačima, a najčešće i kolekcionarima knjiga. Nema veze koliko malo vremena imate, svaki slobodan trenutak iskoristit ćete za čitanje. Čitat ćete prije spavanja i zaspati s knjigom i upaljenim svjetlom. Čitat ćete dok kuhate ručak. Čitat ćete u javnom prijevozu ili u svom autu dok čekate da se upali zeleno svjetlo na semaforu. (budite tada posebno oprezni.) Najbolji poklon koji vam netko može pokloniti je knjiga (ili poklon bon u knjižari koju volite). A s knjigom nikad ne mogu pogriješiti, osim ako na poklon dobijete onu koju već imate u svojoj kolekciji, kao što se dogodi meni. A još jedna sitnica, dok čitate, zamijećujete neke sitne greške u knjigama, sitne, ali možda vas smeta, možda ne. Mene osobno – da. Profesionalna deformacija.

  1. Volite promatrati i istraživati

Pisci su promatrači. Dok drugi razgovaraju, pisci uglavnom budno prate druge ljude i njihove reakcije. To dovodi do toga da pisci često bolje razumiju ljudske emocije od ostalih ljudi, samo zato što vole promatrati, proučavati i zaključivati. Pisci uvijek prate što se događa oko njih, uočavaju svakodnevne situacije i u glavi pišu priče. Sve što dožive postaje dobar materijal za pisanje pa čak i ako pola toga dodaju i napišu potpuno fiktivnu i nevjerojatnu priču. Naravno, promatrajući vas, već stvaraju lik u glavi koji će iskoristiti u svojoj knjizi i opisati vaše osobine. Pisci vole istraživati, i iz onog što otkriju, napišu priču. Stoga pazite, jer s picima se nikad ne zna. Sve što im se dogodi imaju potpuno prvo upotrijebiti u svojoj knjizi, čak vas i ubiti. (fiktivno). 

  1. Kritični ste prema svom radu

Za umjetnike (pišem o umjetnicima!) kažu da su narcisoidni, ali istina je zapravo potpuno drugačija. Umjetnici su najčešće uvredljivi i ne vole negativne kritike, ali često su sami sebi najoštriji kritičari. Većina pisaca, čak i onih poznatih, nikada nije zadovoljna s onim što su napisali. Pisci uvijek misle da mogu bolje. Često misle da su drugi pisci bolji od njih. I neprestano razmišljaju kako da se unaprijede. Pisci su kritični prema sebi i uvijek su samozatajni i nenametljivi, napisat ću i skromni, smatraju kako njihovo djelo nikad nije dovoljno dobro. (pišem o piscma, ne o onima koji to nisu!) Egoizmom i narcisima bave se psihijatri. (premda znam da ih ima i među (v)nama.)

  1. Ljudi vas traže da pišete umjesto njih

Većina pisaca sanja o tome da mogu živjeti od svog pisanja ali većina pisaca piše potpuno besplatno. Čak neki radije poklanjaju svoja djela nego ih naplaćuju! Onog trenutka kad ljudi u vašoj okolini otkriju da znate i volite pisati, nećete moći disati od usluga koje će tražiti od vas. To se najčešće svodi na pisanje zadaća, sastavaka (neprestano me moji to traže), seminara, životopisa, recenzija, predgovora za razna djela, mailova i svega ostaloga za što se pretpostavlja da vi znate i da ćete uživati dok to radite. Jer stvarno, što je bolje nego pisati nekome, npr molbu za posao?

  1. Često analizirate

I dok neki, praktičniji ljudi, više vole dobiti odgovor “kako”, vi uvijek tražite odgovor na “zašto”. Zašto je netko takav kakav je, zašto je nešto ovako, zašto se nešto dogodilo tako, a nije onako…zašto ovo, zašto ono, zašto? To dovodi do toga da malo previše razmišljate i analizirate, često sami sebe izluđujete ali ne prestajete razmišljati i tražiti odgovor na pitanje koje vam se uvijek vrti po glavi – zašto? Zašto sa mnom pola njih ne razgovara? Često su dramaturgi, dramatiziraju tamo i gdje ne treba i od svega običnog, napravit će dramu. No, pisci su takvi. Mašta im radi i prekovremene. 

  1. Volite miris knjiga i listova papira

Mislim da se o ovome ne može previše napisati osim – nema boljeg parfema od mirisa knjiga koja je upravo stigla iz tiskare.

  1. Potajno želite staru pisaću mašinu

Ne kažem da svi pisci žele investirati priličan iznos na beskorisnu staru pisaću mašinu ali tako je romantična, zar ne? Sama pomisao da imate takav, često preskup komad potpuno zastarjele tehnologije koju više nitko ne koristi (osim Danielle Steel) i koja će skupljati prašinu ali će vas ispunjavati srećom, toplinom i dovoditi do uzbuđenja samo kad pomislite na to. I naravno, zašto ne bi imali nešto s čime su se nekad koristili Ernest Hamingway, Gabriel García Márquez i drugi. Jeste li znali da prva knjiga koja je napisana na pisaćoj mašini zove se “Avanture Toma Sawyera”? Klasik i nadam se još uvijek obavezna lektira u školama. Ja još uvijek tražim neku pisaću mašinu koja će me imresionirati „na prvu“.

  1. Ne volite raditi ništa, osim pisati

Kažu da pisac treba bogatog i vrijednog muža ili ženu koji će ga uzdržavati, u protivnom će umrijeti od gladi. To je mala ali stara šala koja kruži u spisateljskim krugovima jer pisci nisu baš poznati kao osobe koje su presretne ako rade nešto što ne vole. A zamislite kako im je kada su oboje pisci? Oni sigurno nemaju ni za godišnji odmor. S obzirom na to da najviše vole pisati od čega je teško živjeti, ova tvrdnja u potpunosti drži vodu. Ili u suprotnom zahtijeva prilično veliku žrtvu. Usput, ako niste znali, dok je Stephen King bio nepoznat pisac uzdržavala ga je žena koja je radila 3 posla odjednom.

  1. Osjećaj kada dobijete inspiraciju

Tada puštate apsolutno sve na čemu trenutno radite, ili žurno pozavršavate sve poslove kako bi se mogli posvetiti pisanju ili barem napraviti natuknice dok ideja nije pobjegla, a inspiracija presušila jednako brzo kao što je i došla. Zapravo, nema boljeg osjećaja nego kad se dokopate svog laptopa i počnete pisati. Tada za vas staje vrijeme, isključujete se od ostatka svijeta i za vas više ništa ne postoji osim praznog dokumenta koji ćete ubrzo napuniti riječima i glave pune misli koje samo čekaju da budu pretočene u riječi. Ja osobno, uvijek radim bilješke. I postoji roman koji sam napisala za samo 14 dana. (za vrijeme korone). Eto, toliko o naletu inspiracije. 

  1. Pišete…

Ne može biti jednostavnije od toga. Vi pišete jer morate pisati inače biste poludjeli. (graphomania, sjećate se?) Pišete redovno, objavljujete svoje uratke, svoja djela, možda vam nekada netko i plati za ono što pišete, ali to uopće nije važno. Ako ste pisac, važno vam je samo da možete pisati. Ništa više i ništa manje od toga.

  1. Kad već pišete, izgradite odnos s urednikom/ ili urednicom

Urednici su izuzetno važan dio vašeg postupka objavljivanja, pa ako ste toliko sretni da zapovijedate zanimanjem za svoj rukopis, a želje uvijek možete izraziti, morat ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako biste se dobro uklopili. Provjerite njihove reference, pogledajte njihov popis (prethodne knjige koje su uredili), porazgovarajte s njima o očekivanjima i potražite osobnu vezu. (Pri odabiru izdavača obavezno popratite koji im je prioritet i koji žanr objavljuju. To je itekako važno.) Zapitajte se koje osobine cijenite u suradničkom partneru, isto tako izrazite ih. Dobra povezanost romanopisca, pjesnika i urednika golema je razlika u onome što je vrlo intenzivan proces. To može potrajati, no bitan je cilj – a to je objava vaše knjige. 

  1. Uspjeh

Ljudi se uglavnom vole osjećati posebno ali pisci (i umjetnici općenito) jesu malo drugačiji od ostatka svijeta što je vidljivo na prvi pogled. Neki će ih nazvati čudacima samo zato što nisu isti kao ostali i teško se uklapaju u masu. Pisci vide svijet različito od ostalih i pomalo su idealisti, no više sanjari. Zbog svog sanjarenja i priča koje im se neprestano vrte po glavi, skloni su živjeti u svom savršenom imaginarnom svijetu u kojemu je sve onako kako su zamislili. Sve je lijepo, savršeno, ljudi su simpatični i skloni razumijevanju, a boje su puno jače i življe nego u stvarnosti. Kako je realnost zapravo potpuno drugačija, većina pisaca radije živi u svom imaginarnom svijetu što ih čini, na neki način, izoliranima. Još ako ste uspješni u pisanju, i objavljivanju svojih knjiga, zaboravite na tapšanja po ramenu, lajkanja po Fb i drugim društvenim stranicama, i slično. Jer sve će vam oprostiti, ali uspjeh nikada. Primijetit ćete kako vas neki napuštaju, osjetit ćete zavist (jer pisac to itekako osjeti), smanjit će vam se krug poznatih. (znam iz iskustva.) A to je samo znak da oni nikada u ničemu nisu i neće uspjeti, i očito se nisu dokazali ni kao osobe, majke (ili očevi), prijatelji, nisu uspjeli u svojim drugim poslovima. Jer onaj čiji je život ispunjen i sretan, nema razloga biti zavidan. Stoga, ako želite biti pisac, usredotočite se na ono što možete učiniti i promijeniti.A to ste vi sami. 

Za kraj jako je važno, kako ostati i postati pisac (ili književnik), je jednostavno. Pročitajte mnoge romane (žanrove) i istražite autora tog djela. Čitajte poeziju, to je jako važno za književnika. Samo s čitanjem knjiga naučit ćete stil velikih pisaca, način pisanja, ono što rade, njihov vokabular, gramatiku… jer ako želite pisati, morate i čitati. S vremenom ćete izgraditi svoj stil pisanja po čemu ćete biti prepoznatljivi. Tako stvarate svoju publiku (i čitatelje). Vjerujte, toliko sam djela naših autora pričitala da točno znam tko je što napisao. Pišite i počnite od malih članaka, od nekoliko riječi u poeziji i slično. Napišite ih i pokažite svojim bližnjima. Konstruktivna kritika može biti vrlo dobra i korisna. Obratite posebnu pozornost na gramatiku i pravopis. To je jako važno. Ponekad me osobno smeta kada neki koji se već nazivaju književnicima, ne znaju napisati jednu prostu jednostavnu rečenicu. (ili ne razlikuju č i ć, ije i je.) Žalosno je to. Ako već jeste književnik, onda morate znati gramatiku i pravopis. Pridružite se klubovima za pisanje. Upišite radionice, tečajeve. Vježbajte puno, svaki dan, mjesecima i godinama ako treba.

I naravno, ne zaboravite na izdavačku kuću Diligo liber koja uvijek daje prednost poeziji kao kraljici književnosti, i koja će vas sigurno „gurnuti“ u taj svijet. A na vama je kako ćete to kasnije vratiti.

kako postati i ostati pisac
Objavljeno od

USLUGE KOJE NUDI DILIGO LIBER

Diligo liber nudi usluge izrade bookmarkera, ili straničnika. 

Sraničnik može biti mjere koje vi želite, pretežno je to 22*5 cm, no može biti i manja. Dizajn ovisi o željama klijenta. Mogu biti jednostrani ili obostrani, s raznim detaljima i bojama. Cijena izrade straničnika nalazi se na stranici https://diligo-liber.hr/cjenik-usluga/ 

Straničnik se dostavlja u PDF formatu do tri idejna rješenja, a po potrebi ih i tiskamo. Cijena tiska nije uključena u izradu. 

Objavljeno od

PROJEKT DILIGO LIBER-a

POZIV PJESNICIMA 📌

PROJEKT „POEZIJOM PROTIV RATA“

Jučerašnji dan, 24.02. 2022. vjerujem da ćemo jako dugo pamtiti.

Pozivamo vas na još jedno stvaranje zajedničke zbirke; sve pjesnike, svih dobnih skupina i sve one koji se tako osjećaju, posebno neafirmirane i one koji nikada nigdje nisu ništa objavili, bez ograničenja, na još jedan naš poziv koji raspisuje Diligo Liber.

-POEZIJOM PROTIV RATA!

“Krvave suze”

Poziv će trajati do  10.03.2022.

✅Pozivamo sve autore koji se osjećaju pjesnicima i koji pišu srcem i dušom, da se uključe u naš poziv te time obogate našu zbirku i ostave vidljive tragove na književnoj sceni.

✅TEMA: rat

✅ Šalju se po 2 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆, pisane u 𝑾𝑶𝑹𝑫𝑼 , 𝒔 𝒐𝒃𝒂𝒗𝒆𝒛𝒏𝒊𝒎 𝒑𝒐𝒅𝒂𝒕𝒄𝒊𝒎𝒂 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓𝒂 𝒊 𝑵𝑨𝑺𝑳𝑶𝑽𝑶𝑴 𝒑𝒋𝒆𝒔𝒎𝒆.

UPUTE ZA SLANJE: upisati naslov maila ”POEZIJOM PROTIV RATA“, i u opisu obavezni podatci autora: ime i prezime, adresa, broj mobitela. (radove koji budu poslani na bilo koji drugačiji način – nećemo razmatrati!)

mail: poetry.diligoliber@gmail.com

 

KOTIZACIJA za tuzemstvo: 80 kuna

Za inozemstvo: 16 €

Kotizacijom uplaćujete troškove tiska i slanja preporučenom poštom. Ostale troškove snosimo sami.

 

✅ Svaki zastupljeni autor smije naručiti neograničen broj primjeraka.

NAKLADNIK: diligo-liber

🖋Urednik će pregledati sve pristigle radove i povratno vas kontaktirati putem maila. Sve obavijesti naknadno možete dobiti na mail.

 

☑️Nakladnik je dužan napraviti sljedeće:

-urediti zbirku

-napraviti lekturu i korekturu

-napraviti prijelom teksta

-napraviti i oblikovati naslovnicu (cover)

-tiskati zbirku

-pripremiti NSK i dostaviti 4 komada u knjižnicu po završetku tiska

-poslati knjige autorima na vlastite adrese (šaljemo preporučeno)

-promovirati knjigu na svim društvenim mrežama, te na našoj web stranici (o promociji ćemo vas naknadno obavijestiti ovisno o razvoju situacije)

 

☑️Svaki zastupljeni autor ima pravo:

-pokloniti ili donirati svoju zbirku

-promovirati po želji na društvenim mrežama ili slično

⚠️Autor ne smije knjigu preprodavati bez pristanka nakladnika i ostalih zastupljenih autora!

 

⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.

Napominjemo da se ograđujemo od plagijata, a sva takva djela bit će prijavljena nadležnim osobama i kažnjeno gonjena, te će im biti zabranjen pristup stranicama kao i ostalim našim natječajima i pozivima.

Zabranjeno je kopirati tuđi rad, vrijeđati druge ili psovati.

⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌, 𝒐𝒔𝒊𝒎 𝒂𝒌𝒐 𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒏𝒂 𝒏𝒂𝒓𝒋𝒆č𝒋𝒖 𝒏𝒆𝒌𝒐𝒈 𝒌𝒓𝒂𝒋𝒂, 𝒕𝒂𝒅𝒂 𝒋𝒆 𝒂𝒖𝒕𝒐𝒓 𝒅𝒖ž𝒂𝒏 𝒊𝒔𝒑𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒏𝒂č𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒓𝒊𝒋𝒆č𝒊.

 

✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail.

 

PLANIRANO VRIJEME TISKA: najkasnije u svibnju 2022.

Objavljeno od

ROK IZRADE KNJIGE

Zašto je nemoguće knjigu završiti u roku dva tjedna?

Do sada smo imali razna iskustva s ljudima od kako smo u ovom poslu. Smijem reći, o vašem ponašanju ovisi i naša buduća suradnja. No neću sada gubiti vrijeme na nepotrebne riječi ukazajući na takve, osvrnut ću se na one koji sami uvjetuju rok izrade knjiga! Upravo zbog nekih koji ponudu koja im je dostavljena na mail, ne pročitaju, stvore se nepotrebni nesporazumi koji na kraju evoluiraju i pogodite tko je kriv? Pa mi! Samo zato što nisu pročitali sve što piše na ponudi! A ponuda je važan dokument na kojem su ponuđene sve tražene usluge, kao i ona sitna slova pri kraju dokumenta koje nitko ne čita!
No, kako bi izbjegli daljnje nesporazume, ili kako god ih nazvali, objasnit ćemo par sitnica koje će svima uvelike pomoći oko komunikacije i samog angažmana oko izdavanja knjiga.
Kako surađujemo s raznim autorima, ljudima koje nikad nismo ni vidjeli, ni sreli, a isto tako i s onima koji su nam malo više poznati, važno je napomenuti da je svaka usluga individualna i da ovisi o tome kada će nešto biti završeno. Nekima pišemo samo recenzije, nekima samo lekturu, nekima radimo logo, vizitke, takvima završavamo ranije, što je logično – jer puno je lakše napraviti samo jednu od usluga. No, ako radimo cijelu kompletnu knjigu, i na ponudu napišemo rok izrade, molimo vas da to i pročitate. Svaka važna stavka piše na ponudi koju ste zaprimili. Neke su čak podcrtane debelim slovima (i boltane čak!). Nemojte biti lijeni i ne pročitati ih, pa nas onda svakodnevno zivkati, slati poruke, mailove i ispitivati „kad će biti gotovo?“ Neće tako brzo, i ne sigurno u onom roku kojeg ste vi zadali. To je nemoguće!

No, kako je nama jako važna komunikacija između autora, tražitelja usluge i nas, trudimo se na početku objasniti najbolje što možemo i prihvatiti vaše sugestije i prijedloge. Ako je moguće, ispunit ćemo ih, ako nije, na žalost nećemo. Ali svakako morate imati na umu da ni jedna izdavačka kuća neće knjigu završiti u roku dva tjedna! Neke ih rade mjesecima, godinu čak! (znam iz iskustva!)
Mi smo mala izdavačka kuća, nemamo svoj pogon za tiskanje knjiga, pa surađujemo s tiskarom koja nam se činila najpogodnijom, najpristupačnijom i najpovoljnijom na tržištu. Neću imenovati ni one s kojima smo suradnju završili, ali ću rado podsjetiti da neke od “velikih” izdavačkih kuća nemaju svoje vlastite tiskare tiskare, već njihove knjige tiska druga „velika“ tiskara. Rijetko koja izdavačka kuća posjeduje svoju vlastitu tiskaru. No, vratimo se na razloge zbog kojih ne može biti „u roku dva tjedna“ kako su si neki zacrtali.

Da bi sve bilo uredno, kvalitetno, bez greške – potrebno je vrijeme. Premda nas ovdje u ovoj našoj maloj izdavačkoj kući nije mnogo zaposleno, mi svejedno imamo svoje suradnike koji pišu npr u ovom slučaju spomenut ću recenziju, jer svaki autor ima pravo izbora. Također, nakon lekture i pregleda teksta, potrebno je proći nekoliko dana kako bi tekst “sjeo” i ponovno se pregledao. Vjerujte da oči vide ono što nam mozak šalje, a to ponekad zna biti naporno jer on sam “vidi” onako kako bi trebalo biti a ne onako kako je napisano. Dogodilo mi se to mnogo puta pa sam neke greške tek kasnije vidjela. No, ispravim ih nakon ponovnog pregleda. 

Mi smo se prilagodili autorima, naravno spomenut ću i cijenama, jer prije svega razmišljamo kao autori, pa tek onda kao poduzetnici. I premda smo s cijenama najniži na tržištu, trudili smo se složiti pakete tako da nitko ne ostane zakinut – dobili ste svaku knjigu koju ste platili! 
I premda se trudimo biti i fleksibilni, pristojni, i osjećajni prema svakom pojedincu, tražimo to isto za uzvrat. Razumijte i vi nas, jer ništa ne može biti gotovo preko noći ako želite u ruci držati kvalitetnu knjigu. A s nama se stvarno možete dogovoriti apsolutno sve. 

Zapamtite, ništa ne možemo u roku dva tjedna jer je to naprosto nemoguće. Kvaliteta knjige ovisi koliko se dugo na njoj radi. A stvarno se trudimo napraviti najbolje što možemo. 

Dragi naši, proizvodimo knjige, ne hamburgere! A na njima itekako imamo što raditi!

Objavljeno od

NAPLATA IZMJENA NA KNJIZI

Koliko je proces izrade jedne knjige? Zašto se svaka izmjena naplaćuje?

Većina autora s kojima surađujemo, nisu shvatili neke vrlo važne stavke oko izdavanja i izrade knjiga, pa smo ih prisiljeni ponoviti.
Prije nego započnete suradnju s Diligo liberom, molimo vas da svakako pročitate ovih par uputstava koja će vam sigurni smo, pomoći.

 Molimo vas da prije suradnje s nama i izrade knjige, razmislite što u njoj želite:
-koje slike i koliko ukupno će ih biti, jesu li u boji ili crno bijele
-s koje stranice započinje numeriranje, (to već u Wordu možete vidjeti i zatražiti), koji format želite
-koliko pjesama ukupno želite u knjizi (60 ili 120 nije ista ponuda, a ni knjiga)
-koji uvez želite, tvrdi ili meki (jer ni priprema nije ista)
-koji font slova želite
-koju boju slova, covera, i drugo
-koje izmjene još želite, recite na vrijeme!

Jer, svaka izmjena koju niste vidjeli u Wordu, ni PDF-u koji je poslan na pregled – naplaćuje se po važećem cjeniku.
Svaka ta izmjena koju ste zatražili, nova je knjiga. Stoga dobro pazite i pregledajte svoju knjigu. Kasnije će vas koštati duplo. Kada nam autor dostavi svoj rad (materijal), šaljemo ponudu po dostavljenom materijalu.

Tekst se tada lektorira, uređuje, ispravlja, stvara se cover (naslovnica za knjigu) po dogovoru s autorom, te prijelom (PDF) koji šaljemo na pregled autoru u PDF-u koji je zaštićen vodenim žigom sve do tiska. Nakon toga čekamo Vaše odobrenje i eventualne greške koje želite ispraviti. Kada Vi odobrite uređeno, knjiga odlazi u tisak, upravo takva kakvu ste odobrili po primljenom dokumentu PDF-u! 

A tada počinje show za nas – Vi želite izmjene! To stvara veliki problem i nama i tiskari i Nacionalnoj biblioteci koja je zaprimila vašu knjigu upravo u ovakvom obliku koji je vama dostavljen. Jer u takvom obliku zatražen je i CIP. No, većina ne razumije da svaka druga izmjena: dodavanje stranica, mijenjanje stranica, dodavanje pjesama, slika i drugo – ustvari otežava posao. To više nije ista knjiga! Mi smo tada dužni obavijestiti NSK o izmjenama na knjizi (zbog CIP-a koji smo zatražili), tiskaru koja u svom programu ima pripremljen upravo taj materijal, i nama – koji moramo sve ispočetka. Također ni cijena više nije ista! Tada autoru ponovno šaljemo ponudu za svaku izmjenu, jer imajte razumijevanja, svaka ta izmjena nama je dodatni posao, dodatni sat koji ne možemo naplatiti, dodatni trošak, dodatna lektura, prijelom koji naplaćujemo po stranici, jer svaka izmjena košta. Ali na žalost, ima autora kojima naplata tih izmjena smeta!

Morate shvatiti – sav naš trud i posao se naplaćuje.
Kada vam majstor dolazi mijenjati pločice u kupaonici, i vi zatražite ponudu za 5 kvadrata, pa se ipak odlučite za 7, je li to ista cijena? Više nije. Naplatit će vam i ovih ostalih 2 kvadrata. Kada odlazite kod frizera na šišanje, i želite usput i pramenove, zar vam neće naplatiti pramenove? Hoće. No, neki to nikad neće shvatiti.

Kako god, nadamo se da će vam ovaj članak barem mrvu osvijestiti načn poslovanja, i naplate.