Svojevremeno je i sam pisaći stroj bio revolucija zbog jednoobraznog i čitljivog rukopisa te novog stupnja brzine pisanja.
Sve do pojave PC-a pisaća mašina je, od svog izuma, dakle duže od stoljeća, svoju dominaciju u pismenosti i ukupnom korporacijskom poslovanju predstavljala revolucionarnu pojavu koja je promijenila svijet, ubrzala progres, te obogatila nacionalnu pismenost pa i informatičku tehnologiju, baš kao što je to u 18. stoljeću učinio parni stroj James Watt (1736 – 1819) u industriji i krajem 20. stoljeća kompjuter. Osnovu za taj napredak, bez sumnje, utemeljio je sredinom 15. stoljeća Johannes Gutenberg (1397 – 1468) otkrićem štamparskog sloga i omogućavanjem tiskanja neograničenog broja primjeraka knjiga. 

Iako se kroz vrijeme inovacijama stalno usavršavala, tipke (tastatura) na njoj i način rada tipkovnice gotovo da su ostali isti do danas. Sve proizvedene, od prve do posljednje serije, na tipkovnici su imale, uglavnom, klasični raspored slova, brojki i interpunkcijskih znakova, nazvan po rasporedu šest slova u prvom gornjem redu – QWERTY . Takav raspored ostao je i na današnjoj kompjuterskoj tastaturi, posuđenoj upravo s pisaće mašine.

Da će od starta pisaća mašina biti desna ruka (ponajviše) piscima, najavio je to jedan od prvih njenih kupaca, američki književnik Mark Twain (1835-1910), plativši za to zadovoljstvo 1874. godine u Bostonu 125 dolara i napisavši na njoj svoj čuveni roman “Avanture Toma Sawyera”. Kasnije će na raznim markama pisaćih mašina stvarati poznati autori. Među prvim korisnicima revolucionarnog izuma bili su brojni pisci i filozofi, a najpoznatiji među njima je bio Friedrich Nietzsche (1844-1900), koji ju je veoma često koristio za stvaranje svojih djela.
Legende i povijesni izvori govore nam da je prvu pisaću mašinu već prije tristo godina 1714. godine razvio Henry Mill, a čak je i patent za izum dobio od same engleske kraljice. Ali samo slika ove pisaće mašine nije sačuvana. Pravi, radni stroj prvi je svijetu predstavio Talijan Terry Pellegrino 1808. godine. Njegov je spisateljski aparat napravljen za njegovu slijepu prijateljicu, groficu Carolinu Fantoni de Fvisono, koja je mogla komunicirati sa svijetom na takav način kao što se dopisivala sa svojim prijateljima i obitelji na pisaćoj mašini.
No, vremenom pa i kroz povijest, mašina je postala sastavni dio njihovog života, te se zna i marka na kojoj su tipkali svoja djela: James Joyce na “Voss-u”, Eugen Ionesco na “Hermes 3000”, Franz Kafka na “Oliveru 5”, Ernest Hemingway na “Corona 3”, William Faulkner na “Royal KHM”, Bob Dylan na “Royal Safari de luxe” (Olivetti), Agatha Christie na “Remington Porta No. 2”, George Bernard Shaw na “Remington No Seles Portable”, George Simeon na “Royal 10”, Tennessee Williams na “Corona Sterling” iz 1940 i na “Royal KMM”, a režiser Alfred Hitchcock je neko vrijeme pisao svoje scenarije na mašini “Royal Arrow” i “Gabriele” iz 1950. godine, itd.

Mada je od izuma prve pisaće mašine prošlo oko 120 godina, manji broj starije generacije pisaca i naučnika ostao joj je vjeran, ne prihvaćajući kompjuter, valjda iz nekog straha pred njim i njegovom složenom tehnologijom. Nedavno u televizijskoj emisiji HRT-a „Pola ure kulture“ poznati hrvatski akademik priča kako i dalje stvara na ovom mehaničkom stroju, te tvrdi da je pisanje na njemu pravi obred: od razmišljanja nad njim o začetku ideje o temi, razrade teza, pa do tipkanja po njoj s dva prsta. Također, poznata spisateljica Danielle Steel još uvijek koristi svoju istu pisaću mašinu već desetljećima, svi njeni romani napisani u upravo – na pisaćoj mašini!

S odlaskom pisaćeg stroja u povijest neki njeni zaljubljenici ne mogu se ni danas pomiriti, a među njima je i Amerikanac Richard Polt, profesor filozofije koji je jedan od najpoznatijih kolekcionara pisaćih mašina u svijetu; sakupio ih je oko 200 izuzetnih primjeraka, od kojih neki datiraju čak iz 1889. godine.

Razne vrste strojeva određeno razdoblje postupno postajala praktičnija za svakodnevnu upotrebu. Bilo je pisaćih strojeva s drugačijim rasporedom tipkovnice, ali klasična Underwood pisaća mašina, koja se pojavila 1895. godine, uspjela je dominirati početkom 20. stoljeća, a većina proizvođača svoje je pisaće strojeve počela izrađivati ​​u istom stilu.

Pisaće mašine nisu samo izvršile revoluciju u uredskom poslu, već su i promijenile sastav uredskih radnika. Pružanjem ženama socijalno prihvatljivog zaposlenja i šire kućanstvo, pisaća mašina postala je snažan alat njihove emancipacije, otvarajući vrata tamo gdje su nekad radili samo muškarci. Christopher Scholes uočio je malo prije smrti 1890. godine. „Očito je postala blagoslov za cijelo čovječanstvo, posebno za njegovu žensku polovicu. Pokazalo se da je moj izum mnogo mudriji nego što sam mislio. “

Međutim, žene su ubrzo počele shvaćati da su se oslobodile kuhinjske peći samo da bi postale robinje pisaće mašine. Ovaj uređaj nije opraštao pogreške: bilo je potrebno slučajno pritisnuti pogrešnu tipku i cijela je stranica morala biti ponovno pretipkana. Pojava električnih pisaćih strojeva dvadesetih godina prošlog stoljeća nije riješila problem. Djelovalo je brže i bilo je ugodnije za prste, ali kao i prije, jedan nenamjerni udarac pogrešnom tipkom neizbježno je prouzročio pogreške.

Od posljednje trećine 20. stoljeća računalne tehnologije počele su zamjenjivati ​​pisaće strojeve. Danas su računala (s odgovarajućom perifernom opremom) u potpunosti preuzela funkcije pisaćih strojeva, koje su stoga beznadno zastarjele. Unatoč činjenici da su postali električni, a neki su čak naučili kako ispravljati pogreške u kucanju pomoću posebne trake.

Kad su se nakon drugog svjetskog rata pojavila prva računala, modificirane pisaće strojeve prirodno su počele koristiti za ispis izlaznih podataka središnjeg procesora. Otprilike deset godina kasnije, oni su također korišteni za pripremu podataka. Međutim, ostao je problem pogrešaka i s njima dosadnog prekucavanja, što je izgledalo još neugodnije u pozadini velike brzine središnjeg procesora računala.
Pisaći stroj ili pisaći stroj – nekada je ta stvar bila vlasništvo onih koje se obično naziva ljudima intelektualnih zanimanja: znanstvenika, književnika, novinara. Sada su drugačija vremena i pisaći strojevi gotovo prošlost, zamijenili su ih osobna računala, koji su od pisaće stroja zadržali samo tipkovnicu. Ali možda bez pisaće mašine ne bi bilo računala? Inače, pisaća mašina ima i svoj praznik – Dan pisaće mašine, a obilježava se 1. ožujka.

Ali zajedno s pisaćom mašinom umro je i daktilografski biro. Da, i zanimanje daktilografkinje naredilo je da živi dugo.
A 26. travnja 2011. posljednji proizvođač ovog izvanrednog uređaja za tisak na Zemlji – indijska tvrtka Godrej i Boyce – zatvara jedinu preostalu tvornicu u Mumbaiju.

U međuvremenu, pisaća je mašina više od stotinu godina služila kao glavni proizvodni alat ljudima čije su aktivnosti nekako povezane s tekstovima: administratorima, službenicima, oglašivačima, prevoditeljima i naravno, piscima.

Za pisce pisaće strojeve uopće nisu bili samo alati, već prijatelji. Prema istim parametrima prema kojima smo sebi tada odabirali pisaće strojeve, sada odabiremo tipkovnice. A pisaća mašina, otišla je – u povijest.