𝑷𝒊𝒔𝒄𝒊 𝒏𝒆 𝒗𝒐𝒍𝒆 𝒑𝒖𝒃𝒍𝒊𝒌𝒖, no vrijedi li to i za one koji to nisu? I vole li ih intelektualci? I, jesu li oni – intelektualci?
Prije nego počnem pisati o ovome, moram se zapitati što je ono što određuje i definira intelektualca? Kategorija intelektualca svakako podrazumijeva stanovitu 𝒅𝒐𝒛𝒖 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒛𝒏𝒂𝒏𝒋𝒂, 𝒐𝒑ć𝒆 𝒌𝒖𝒍𝒕𝒖𝒓𝒆 𝒊 𝒑𝒊𝒔𝒎𝒆𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊, 𝒔𝒑𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊 𝒛𝒂 𝒂𝒓𝒕𝒊𝒌𝒖𝒍𝒊𝒓𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊 𝒊𝒛𝒓𝒂ž𝒂𝒗𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊𝒅𝒆𝒋𝒂 𝒊 𝒕𝒆𝒐𝒓𝒊𝒋𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒌𝒐𝒏𝒄𝒆𝒑𝒂𝒕𝒂. A danas ih je tako malo. No, jesu li svi pisci intelektualci? Rekla bih, ne.
Mnogi autori su samozatajni, nenametljivi, što je danas vrlina rijetkih. Poznat kao bučan i veseo čovjek, razmetljiv govornik i ovisnik o društvu i zabavi, Ernest Hemingway zapravo je bio čovjek koji je ljubomorno branio svoje spisateljsko pravo na samoću i mir. Sva svoja najvažnija djela napisao je u izolaciji, a odbojnost od bučnog i razigranog društva toliko je bila velika da je za potrebe pisanja odabrao živjeti anonimno u jednom selu nadomak Havane. Okružen s trideset i dvije mačke i četiri psa kao jedinim društvom u svojoj osami, Hemingway je uživao svoju samoću i odsustvo ljudi, što je jedan glavnih od preduvjeta za zdravu stvaralačku potenciju.
No, usporediti pisce nekad i danas, razlika je itekako uočljiva. Treba li svima ta intelektualna meditacija?
Biti pisac nije samo ščrčkati par tuđih slova i potpisati pod svoje. Za biti pisac potrebno je puno više. A jedna važna točka je – emocija! Onaj koji ju nema, ne može biti pisac!
Nekada davno, znalo se jasno tko je kojeg staleža i kojem pripada. (Bez uvrede prema drugima). Poznavati živog pjesnika, bila je čast. Uvijek rado prihvaćen u visoka društva, otvorena su mu sva vrata u svijet poznatih intelektualaca (znanstvenika, fizičara, političara, glazbenika… itd, nevažan je taj podatak). Smatralo se da je intelektualac – učen čovjek, onaj koji je pročitao puno knjiga, pismen je, ili znalac nekoliko jezika. Biti učen u ono vrijeme, značilo je i biti prihvaćen u višim staležima. Razlika od današnjih pisaca je – ogromna.
Danas, bez da se uvrijede mnogi koje poznajem jer o ni jednom od njih ovdje nije riječ, postoje oni koji su, osim što su živi, neinteligentni, glasni, a š𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒈𝒍𝒂𝒗𝒆 𝒑𝒓𝒂z𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒃𝒆𝒛𝒐𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒋𝒆. Pogotovo jezik. Misleći da su pisci, u čiji stalež uopće ne spadaju niti su ih dostojni, načrčkaju par slova ili citata koje su pročitali negdje na internetu i, wiola – evo pisca! Rodio se još jedan intelektualac koji ne zna ni gdje treba staviti točku, a gdje veliko početno slovo! Zar stvarno mislite da je to odraz lektora? Ne, to je odraz pisca! Ako si nepismen, zašto pišeš? Ne možeš u taj krug ljudi ako ne znaš osnove pismenosti. Takvih “intelektualaca” ima više nego ikad prije, i vrlo su glasni. Bučni su, žele biti prvi u svemu, žele biti viđeni, hvaljeni. Žele aplauz pod svaku cijenu. Žele da ih društvo hvali. I žele biti u pravu, a ustvari ne znaju koliko ispadaju glupi i neuki. Opća kultura i ponašanje im je na niskom nivou. I takav želi u taj krug? Teško. U ono vrijeme ne bi ih mogli ni pomirisati, a kamoli sjesti s njima za isti stol!
I danas uz toliki liberalizam i “slobodu govora”, svi oni pravi intelektualci povukli su se pred ovim glasnim. Zašto? Zato što nitko od njih ne voli biti s takvim ljudima. Neukim. Malo prije sam spomenula Hemingwaya, jasno je zašto, zar ne? Svakom pravom piscu ponekad je potrebna tišina, mir, osama… i tu se razlikuju intelektualci od ovih drugih, neintelektualaca. Jer ako pisac ne može biti sam sa sobom, tko može?
U jezicima i kulturama uobičajeno značenje riječi “pisac” je osoba koja stvara književnost, odnosno romanopisac, pjesnik, dramatičar. U svim kulturama svijeta piscima pripada posebno mjesto, a možda čak i više poštovanja nego drugim “intelektualcima”. Njima se pripisuje stvaranje književnog djela i gotovo posvećene originalnosti u onome što radi. Očekuje se da bude pristojan, nenametljiv, društven, visokog morala i etike. Onaj koji to zloubotrebljava i koristi se riječima ispod nivoa intelektualaca, zasigurno nije pisac niti će ikada biti. Pisac sa psovkama, vrijeđanjem i ponižavanjem drugog – ne može biti pisac! Te kvalitete posjeduje upravo – intelektualac.