FRANçOISE SAGAN / Dobar dan, tugo

Kada je daleke 1954. godine izašao kratki roman “Dobar dan, tugo“, u najkraćem je roku uzburkao književnu javnost. Naime, osim što je njegova autorica, dotad posve anonimna Françoise Sagan (pravim imenom Quoirez) tada imala svega 19 godina, ovaj roman je podigao prašinu i zbog svoje, za to vrijeme i više nego smione tematike.

Nesmiljeni interes rezultirao je time da je roman postao međunarodni hit, a njegova autorica jedna od eminentnijih figura francuskog kulturnog i javnog života. Navodno su i Simon i Garfunkel upravo u ovom njezinom romanu pronašli inspiraciju za poznatu pjesmu “The Sounds of Silence“.

Roman je priča o jednom ljetu u životu Cécile, sedamnaestogodšnje djevojke i njezina oca Raymonda, četrdesetogodišnjeg udovca i playboya. Cécile je bezbrižna djevojka i sve što želi su ležerni praznici u otmjenoj vili na moru, u blizini Cannesa, beskonačno ljenčarenje, izlasci, ljetna romansa. Njezin otac je u tome u potpunosti podržava, jer se njihove želje za lagodnim i bezbrižnim životom u potpunosti poklapaju.

Osim Cécile i njenog oca, s njima je u vili i Elsa, dvadesetdevetogodišnja trenutna očeva ljubavnica, “polulaka, polumondena djevojka… ugodna, prilično jednostavna i bez posebnih zahtjeva.“ Cécile zna da veza njezina oca i Else nije ozbiljna i da je pitanje trenutka kad će ju Raymond zamijeniti nekom drugom. Ali zapravo Cécile niti ne razbija glavu time i posve joj je svejedno.

Njihovu bezbrižnu rutinu i hedonistički način života prekida Anne, četrdesetogodišnja modna dizajnerica, koju je Raymond također pozvao na ljetovanje. Cécile uviđa da je Anne vrlo interesantna žena, otmjena, staložena, te da joj njezin otac najvjerojatnije neće moći odoljeti. Usprkos činjenici što se Cécile divi Anne, shvaća i to da će prisutnost Anne nepovratno promijeniti živote i odnos oca i kćeri: “To je mijenjalo naš cijeli život. Gubili smo slobodu. Zamislih tada naš život u troje, život naglo uravnotežen Anninom inteligencijom i profinjenošću, život na kojem sam joj zavidjela.“

Cécile je svjesna da joj njezin bezbrižni život s ocem previše znači, da bi tako olako dopustila korjenitu promjenu. “Da bismo imali unutrašnji mir, mom ocu i meni bio je potreban vanjski nemir. Anne to nikada ne bi dopustila.“ Mlada djevojka donosi odluku da će manipulirati ljudima oko sebe, kako bi Anne, tu prijetnju njihovom načinu života, eliminirala zauvijek. Međutim, ta će njena odluka prouzročiti niz nesretnih događaja, kojih Cécile postaje bolno i tragično svjesna.

U isto se vrijeme odigrava i ljubavna priča Cécile i Cyrila, dvadesetpetogodišnjeg studenta. Oni svoje vrijeme provode u tajnovitim susretima, jedrenju, kupanju… Ubrzo otkrivaju i čari tjelesne ljubavi: “Gdje sam? Na dnu mora, u dnu vremena, na dnu užitka…“ Tipična ljetna romansa, koja bi se lako mogla podvesti pod stihove poznatog hita Divljih jagoda “Krivo je more“. Cécile razmišlja: “Imali smo sunce i more, smijeh i ljubav, hoćemo li to ikad više naći kao tog ljeta, s istim sjajem, istom snagom koju su nam davali strah i grižnja savjesti?“

Kao što bi se to očekivalo od opisa ljetne avanture, spisateljica ipak ne upada u zamku jeftinih ljubavnih romana, te nam ovu romansu ni u kom pogledu ne banalizira. Ona nam pripovijeda iz Cécileine vizure, vrlo duboko i pronicljivo, u skladu s godinama junakinje svoga romana, ali i tadašnjim vlastitim godinama i iskustvom, adekvatnom tom dobu.

Osim, dakle, same priče oko koje je Sagan izgradila roman, ovaj roman je i duboko introspektivan. Pisan u prvom licu, kroz naratoricu Cécile, donosi nam zaista dojmljive rečenice i životne stavove, iako se s tim životnim stavovima većina nas “normalnih“ ne bi nikada složila. Cécile je naizgled površna, sklona luksuzu, boemštini i hedonizmu: “Spontanost, lakomislena sebičnost, uvijek su mi predstavljali prirodan luksuz. Uvijek sam samo živjela.“ Nju zapravo ne zanima ništa, osim vlastite ugode. Ona je u svakom pogledu usko orijentirana samo na sebe.

Međutim, uplašena iznenadnom mogućnošću promjene svog lagodnog života, ona se suočava s čitavim nizom pitanja o sebi i o svemu onome što ona jest. To čini vrlo duboko, suptilno, pokušava spoznati sebe, shvaća da je i “savitljiva i tvrdoglava“. Vrlo tragično shvaća da svaki čin ima svoje posljedice, da se promjena, doduše, događa možda u nekoliko sekundi, ali da traje dugo, ponekad i zauvijek. Uviđa kako neke krajnje bezazelene radnje mogu izazvati strašne posljedice, i da uzročno-posljedična veza može trajno obilježiti njezin karakter: “Tada nešto u meni izroni što, sklopljenih očiju, dočekujem i nazivam: Dobar dan, tugo.“

Ovaj nam roman izrazito dojmljivo dočarava tu slatku bezbrižnost ljeta: Cécile uživa na francuskoj rivijeri, a toplinu sunca i mora gotovo da možemo osjetiti na vlastitoj koži. Spisateljica također izuzetno dobro opisuje to vrijeme, život dobrostojeće visoke srednje klase, njihovu boemštinu, neopterećenost bilo kakvim brigama ili problemima. Cécile i njezin otac jednostavno uživaju u svemu što im život pruža, u raskošnim zabavama i površnim, ali njima zanimljivim ljudima.
Kao da možemo osjetiti taj dašak glamura pedesetih godina na canneskoj rivijeri. Kockarnice, večernje haljine, brzi auti… Međutim, Sagan jasno sugerira kako takav način života nije izvediv na duže vrijeme. Površnost i egocentrizam jednostavno imaju svoj vijek trajanja. Sve njih dočeka ono nešto neminovno na kraju – tuga…

Sama tematika kojom se bavi roman “Dobar dan, tugo“, a to su ljubav, osveta i međuljudski odnosi, mogla je ispasti vrlo banalna i predvidiva. Međutim, Sagan je napisala zaista poseban i drugačiji roman. Štoviše, roman je po mnogočemu, te daleke 1954. godine, bio itekako ispred svog vremena.

Spisateljica je u njemu, poput kakvog genijalnog proroka, nenametljivo navijestila nadolazeću seksualnu revoluciju, ali i kasnija obilježja vlastita života, obilježenog razvodima, lezbijskim vezama, brzim automobilima, kokainskim i financijskim aferama.

S obzirom na ljeto, koje nam je pred vratima, i na činjenicu da je to ipak vrijeme odmora, svi mi poželimo čitati nešto lakšu, nepretencioznu literaturu. Ovaj roman će biti upravo savršen izbor za nadolazeće ljeto. Kratak, lagan za čitanje, to je jedan od onih romana, koje možemo čitati neopterećeni, uživajući u radnji. Ukoliko poželimo malko angažirati sive stanice, ovdje ćemo pronaći sasvim dovoljno materijala. Ovo je interesantan roman, nipošto plitak ili neuvjerljiv i usprkos svojoj “starosti“ i dan danas aktualan.

Sagan je ovim romanom pokazala svoj neprikosnoveni talent već u ranoj mladosti, a svima onima koji danas pišu nešto “lakšu“ literaturu postavila je letvicu vrlo visoko. Ona je pokazala da, iako ćemo njezin roman, uvjetno rečeno, pospremiti u ladicu “laganog“ štiva, on je ipak miljama daleko od plitke, srcedrapajuće i predvidive literature, na koju se danas gotovo spotičemo.