Opis
- Zagreb, 2004.
- stanje: novo
Pirandellov teatar iskren je pokušaj pesimističnog i humorističnog sagledavanja građanskog čovjeka u spoznaji o relativnosti života, pa čak i u sumnji u istinu vlastitog postojanja.
U večernjim satima 9. svibnja 1921. godine Otac je po prvi put pokušao na pozornici objasniti Redatelju sudbonosnu ulogu vremena: danas više nismo oni koji smo bili jučer, a još nismo oni koji ćemo biti sutra. Dovoljan je mali vremenski pomak, i već smo postali “netko drugi”. Dakako, Otac nije mogao znati da će upravo takva sudbina pratiti Pirandellov komad u kojem nastupa, da će prostorno — vremenska razlika između dvije izvedbe Šest lica traži autora označiti ujedno i nevjerojatnu mijenu sudbine same drame. Kada je te večeri, 1921. godine, održana premijera novog Pirandellovog komada, dvorana Teatro Valle u Rimu pretvorila sc u bojno polje. Nekolicina oduševljenih ili bar kolebljivih gledatelja zaglušena je povicima razjarene većine, a sukobi su se nastavili i po izlasku iz kazališta, na ulici i pred stražnjim ulazom za glumce, gdje je skupina najžešćih protivnika dočekala Pirandella pogrdama i zasula ga kišom kovanica, dok su ga poklonici nastojali zaštititi doslovce svojim tijelima. Kruži čak legenda da ta prva izvedba nije nikada ni dovršena, da je prekinuta povicima ogorčenih gledatelja još prije završetka. Radi se tek o legendi, jer izravna svjedočenja koja čitamo u recenzijama objavljenim dan kasnije kazuju drukčije: predstava nije niti u jednom trenutku prekinuta, a nemiri su izbili tek po konačnom spuštanju zastora.
