LUKA FORO / Izgubljeni rock and roll

𝐏𝐎𝐆𝐎𝐕𝐎𝐑 𝐔𝐑𝐄𝐃𝐍𝐈𝐂𝐄

Mlad, perspektivan i zreo, suviše zreo. Tako bih opisala ovog mladog pjesnika čije su me pjesme na prvu „izule iz cipela“.

U svakoj pjesmi opisuje priče: maštovite, sadržajne, pune metafora i pomalo buntovnog rječnika u kratkim ih rečenicama ispriča, tako da ju možete slikovito zamisliti u glavi. Luka opisuje cijelu situaciju koja se nama svima događa, njegov stil pisanja je pod utjecajem socijalnog, kulturalnog i gospodarskog ozračja, pa i ljubavnog ali u nekom drugom obliku. Njegov je stil jednostavan, a tako žestok i direktan. A on to sve tako s lakoćom izražavanja opisuje, upoznaje nas (koji nismo svjesni situacije ili smo slijepi!) bez imalo straha što će se dogoditi sutra ili hoće li mu netko zaprijetiti nečime. Jer, danas je out imati hrabrosti pisati o ovakvim temama.

“𝑫𝒂𝒎𝒆 𝒊 𝒈𝒐𝒔𝒑𝒐𝒅𝒐, 𝒗𝒊𝒓𝒖𝒔 𝒋𝒆 𝒏𝒂𝒋𝒗𝒆ć𝒂 𝒑𝒐š𝒂𝒔𝒕 č𝒐𝒗𝒋𝒆č𝒂𝒏𝒔𝒕𝒗𝒂!”

Izdvojila sam ovaj citat jer je, kao što i sami primjećujete, drugačiji i iskren. On piše o onome o čemu se svi bojimo govoriti zbog straha od… čega?

„𝑺𝒗𝒊𝒋𝒆𝒕 𝒋𝒆 𝒔𝒕𝒂𝒐, 𝒑𝒓𝒊𝒓𝒐𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒐𝒑𝒐𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂,

𝒍𝒋𝒖𝒅𝒊 𝒔𝒖 𝒖 𝒌𝒂𝒗𝒆𝒛𝒊𝒎𝒂, 𝒓𝒂𝒛𝒏𝒆 𝒕𝒆𝒐𝒓𝒊𝒋𝒆 𝒔𝒆 𝒗𝒓𝒕𝒆.

𝑱𝒆𝒔𝒖 𝒍𝒊 𝒐𝒗𝒐 𝒑𝒐𝒔𝒍𝒋𝒆𝒅𝒏𝒋𝒂 𝒗𝒓𝒆𝒎𝒆𝒏𝒂?“

U samo jednoj pjesmi opisao je i previše. Luka piše na poseban, jedinstven i unikatan način. Ovakvog pjesnika još nisam srela i sigurna sam da pred njim stoji jedna lijepa pjesnička budućnost.

Oduševljava me i njegova vjera koju je spomenuo nekoliko puta u pjesmama, tako Ga vješto i neprimjetno spomenuvši da postoji čak i nada da se nevjernici preobrate u posljednji trenutak. Ako će pročitati Lukine pjesme.

„𝑺𝒂𝒑𝒖𝒏𝒊𝒄𝒆 𝒏𝒆 𝒑𝒓𝒂𝒕𝒊š,

𝒖 𝒕𝒊𝒉𝒐𝒎 𝒅𝒐𝒎𝒖 č𝒊𝒕𝒂š 𝑩𝒊𝒃𝒍𝒊𝒋𝒖,

𝑷𝒔𝒂𝒍𝒎𝒊 𝒔𝒖 𝒕𝒊 𝒏𝒂𝒋𝒅𝒓𝒂ž𝒆 𝒑𝒐𝒈𝒍𝒂𝒗𝒍𝒋𝒆.

𝑺𝒓𝒆𝒕𝒏𝒂 𝒔𝒊 𝒖𝒛 𝒐𝒃𝒊𝒕𝒆𝒍𝒋,

𝒛𝒂𝒉𝒗𝒂𝒍𝒏𝒂 𝑲𝒓𝒊𝒔𝒕𝒖 𝒏𝒂 𝒔𝒗𝒂𝒌𝒐𝒎 𝒅𝒂𝒏𝒖.“

Jeste li ikada čitali Bukowskog? Poznato je da je on pisao u pijanom stanju, dok je Luka pisao u trijeznom. No, smijem li Luku usporediti s Bukowskim? Smijem. Bave se istim temama, pišu posve identičnim stilom koristeći riječi koji prosječan pjesnik ne može ni zamisliti. Ima još nekih detalja iz života koje Luka dijeli s Bukowskim, no o tome neću pisati.

Njegove stihove ćemo još puno puta čitati, prepričavati, neki će ih „krasti“ pod svoje i nadodavati još koju svoju riječ, ali Luka će i tada ostati jedinstven, unikatan i prepoznatljiv.

Kako je rekao sam Bukowski:

“Imam dva izbora, ostati u pošti i poludjeti ili se igrati pisca i umrijeti od gladi. Odlučio sam gladovati”.

Sigurna sam da Luka neće gladovati, već ćemo mi ostati gladni njegove poezije, a svojom će poezijom očarati malo drugačiju publiku: onu gladnu istine a privući će ih svojom iskrenošću, direktnim izražavanjem i „bez dlake na jeziku“.

No, je li zaista rock and roll izgubljen ili je to tek samo početak?

Kristina Koren Kudelić, urednica i spisateljica

𝐏𝐎𝐋𝐉𝐀 𝐊𝐀𝐌𝐈𝐋𝐈𝐂𝐄

Lutam bez kraja u poljima kamilice, s očima starca.

Takve su karte bile bačene.

Znojan od lutanja, odmorim se na kamenu

kojeg su barbari htjeli razbiti,

a on stoji prkosan i snažan je kao vodotoranj.

Vrlo brzo

probudim se iz psihodeličnog sna,

pored tebe, moj anđeo čuvaru.

Čvrsto te zagrlim,

da barbari pobjegnu do straha naše jake ljubavi.

𝐆𝐍𝐉𝐄𝐕 𝐏𝐎𝐄𝐙𝐈𝐉𝐄

Kontrola me napušta tri dana,

gnjev me jede kao tigar,

ja zebra bez pomoći.

Pisao sam nevine pjesme koja ljubav slavi,

kako sam samo bio tako naivan?

Gazu me, kao žohara,

umoran sam poput starog konja,

nekada znam govoriti da ću bombe donijeti.

Upirem u papir, bijes progovara,

nemam kontrole,

gušim se.

Osjetim da prsti prolaze pored moga vrata.

Tu si, nisi napustila ovu dvorsku ludu.

Kako je sve sada predivno, gnjev je postao cvijet

MIRA.

𝐒𝐀𝐕𝐑Š𝐄𝐍𝐀 Ž𝐄𝐍𝐀

Suze bi krenule niz tvoje lice

uvijek kada čuješ da ima sve više gladne djece

u našoj i njihovoj zemlji teško stvorenoj.

Moda ne zanima tvoje moždane vibracije,

kavu piješ bez stresa,

čuvaš se prosječne ljubavi.

Sapunice ne pratiš,

u tihom domu čitaš Bibliju,

Psalmi su ti najdraže poglavlje.

Sretna si uz obitelj,

zahvalna Kristu na svakom danu.