KRISTINA KOREN / Zagrljaj umirućeg leptira

poezija
meki uvez
A5 format
103 stranice
ISBN: 978-953-59399-0-0

 

Čitajući po ciklusima zbirku poezije Kristine Koren, otkrila sam novi svijet. Njen svijet.

Njenu osobnost u sasvim drugačijem svijetlu. Srebrna prašina koju je bacila nad nebeski svod satkala je široku lepezu za profinjene, blage ruke. Spojila njen lik s njenom lirikom i dobila jednu novu putanju u čijoj se srži pronalazi blagost naspram svih nevolja i svih tuga koje je jednostavnom riječju prosula kroz pjesme povezane naslovom „Zagrljaj umirućeg leptira“.

I nije slučajnost da redoslijed ciklusa ide baš ovako:

-Blagoslov

-Grijeh

-Pokora

-Ponovno rođena

 

Ona sasvim stvarna poput feniksa ili često začahurena poput leptira uvijek iznova pronalazi snagu kroz ljudskost, kroz sagledavanje istine i kroz molitvu. Svaka pjesma nas tjera da nutarnjim porivom čujemo otkucaj srca, izmami suzu i kroz vapaj nas miri s nekim novim i ljepšim sutra.

Poput djevojčice koja sjedi na livadi prepunoj procvalih tratinčica ona plete vijenac za sve nas pa čak i za one nerođene, za ostavljene, za zaljubljene i poklanja nam naočale kroz koje bi često trebali gledati, kako tople osunčane dane tako i olujnu buru.

 

Služeći se nizom stilskih figura njene jednostavne, a izražajne metafore tvore poeziju koja se ne piše kada si snažan i jak, kada si sretan, nego kada si nemoćan. Tada ona, unutar sebe, započinje s recitiranjem i pjevanjem i doživljava novo rođenje svakim novim izražajem. Jezična čarolija kojom se služi tvori prekrasne rime od parnih do unakrsnih preko obgrljenih do isprekidanih i obećavajuće zovu do samoga kraja ostavljajući na čitatelja neočekivan utisak.

Neću ovdje izdvajati ni jednoga stiha jer ovakva poezija kao najstarija vrsta književnosti podsjeća svakoga čovjeka na iskonsku bit i srž samoga početka, samoga bitka svega živoga što je stvoreno od svjetlosti.

Kristina se hrabro odrekla svih umnih stega i kodeksa  i zato njene mnoge pjesme kao da su na početku stvaranja svijeta gdje se spaja stvarnost i iluzija.

Izvor ljepote je Ona u prkosu gdje svoju emocionalnu angažiranost ne posipa sladunjavim izražajem nego hrabrošću u kojoj leži htijenje, moć i potreba za novom snagom u otkrivanju nekog ljepšeg, osmjehom zagrljenog  svijeta.

                                                                                                                                     Lidija Puđak