Proza je književna vrsta koja predstavlja pisanje u obliku punih rečenica smještenih u odjeljke (paragrafe). Prozni način pisanja ima široku primjenu; može se primijeniti za pisanje knjiga, enciklopedija, životopisa, novina i drugih oblika komunikacije. Može biti usmena i pisana, a njome se služe i znanstvenici. Dijeli se na jednostavne epske oblike (npr. basna) i složene epske oblike (npr. roman), zatim na diskurzivne književne oblike (npr. putopis) i na ostalu prozu.
Proza je književna vrsta koja se ostvaruje slobodnim pisanjem. Ono nije određeno nikakvim metričkim postavkama, rimom ili ritmom. Možemo reći da je prozni tekst, za razliku od poezije, pisanje “slobodnim stihom” jer ne slijedi tako kruta pravila kao poezija. Te “stihove” nazivamo rečenicama koje se onda spajaju u paragrafe, a oni u veće cjeline.
Baš poput poezije i proza se dijeli na usmenu i pismenu, pa osim načinom izražavanju pri pisanju romana, priča, biografija, enciklopedija, znanstvenih radova ili novina, prozom možemo nazvati i ostale oblike verbalne, pa i one usmene, komunikacije. Književnost se odnosi na pisana stvaralačka djela, posebno ona koja imaju visoku i trajnu vrijednost. Poznat je po obliku u kojem se poruka prezentira ili komunicira i po svom sadržaju. Proza i poezija dva su uobičajena oblika književnosti; pri čemu je proza pisano djelo, koje sadrži rečenice i odlomke, i nema metričku strukturu. Nasuprot tome, poezija je žanr književnosti koji se temelji na određenom obliku, koji stvara rimu.
Ona može biti pripovjedačka, kakvu vidimo u pričama, romanima i sličnim vrstama; može biti povijesna, kakvu vidimo u povijesnim istraživanjima; zatim obrazovno-znanstvena, kakvu imamo u znanstvenim člancima; kritička, na primjer, u književnim kritikama ili teoriji književnosti; dramaturška, kakvu vidimo u kazališnim komadima i tako dalje.
Prvi prozni oblici književnosti mogu se pronaći još u grčkoj filozofiji iz 6. stoljeća prije Krista. Prvi rašireni prozni oblici u književnosti bili su epovi, a oni su se razvili u ono što danas smatramo prozom (prozni tekst). Moderni prozni izraz svoje začetke imao je još u renesansi i baroku. Prvim značajnim modernim proznim djelima smatraju se Boccacciov “Dekameron” (kao zbirka priča) i Cervantesov “Don Quijote” (kao roman).
Danas pod prozom uglavnom smatramo žanrovske oblike kao što su roman, kratka priča, pripovijetka, drama, esej i slično. Proza se odnosi na svako pisano djelo koje slijedi osnovnu gramatičku strukturu. To se izdvaja od pjesničkih djela koja slijede metričku strukturu (misaone linije i strofe). Proza jednostavno znači jezik koji slijedi prirodne obrasce koji se nalaze u svakodnevnom govoru. Proza je verbalni ili pisani jezik koji prati prirodni tijek govora. To je najčešći oblik pisanja, koji se koristi i u beletristici i u nefikciji. Proza dolazi od latinskog prosa oratio, što znači izravno.
Vrste proze
Proza se može razlikovati ovisno o stilu i namjeni. Postoje četiri različite vrste proze koje pisci koriste:
Nefiktivna proza: Proza koja je istinita priča ili činjenični prikaz događaja ili informacija je nonfiction. Udžbenici, novinski članci i priručnici s uputama spadaju u ovu kategoriju. Anne Frank’s Dnevnik mlade djevojke, sastavljena u cijelosti od odlomaka iz časopisa, iznosi iskustvo mlade tinejdžerice kako se skrivala sa svojom obitelji u nacistički okupiranoj Nizozemskoj tijekom Drugog svjetskog rata.
Izmišljena proza: Književno fikcijsko djelo. Ovo je najpopularnija vrsta književne proze koja se koristi u romanima i kratkim pričama, a općenito ima likove, radnju, radnju i dijalog .
Junačka proza: Književno djelo koje je ili zapisano ili sačuvano usmenom predajom, ali namijenjeno recitiranju. Junačka proza obično je legenda ili basna. Irske priče iz dvanaestog stoljeća koje se vrte oko mitskog ratnika Finna McCoola primjer su herojske proze.
Poezija u prozi: Poezija napisana u proznom obliku. Ovaj književni hibrid ponekad može imati ritmičke i rimovane uzorke. Francuski pjesnik Charles Baudelaire napisao je prozne pjesme, uključujući ‘Budi pijan’ koja započinje: I ako ponekad, na stepenicama palače ili zelenoj travi jarka, u žalosnoj samoći vaše sobe.
U literaturi je osnovna svrha proze u pisanju prenijeti ideju, pružiti informacije ili ispričati priču. Proza je način na koji pisac ispunjava svoje osnovno obećanje čitatelju da će ispričati priču s likovima, postavkom, sukobom, zapletom i konačnim raspletom. Svaki pisac ima svoj način korištenja jezika, koji se naziva glas pisca. Korištenje proze na različite načine pomaže piscima u stvaranju i pokazivanju ovog glasa. Proza je često razgovornog tona. Ovo poznavanje pomaže povezivanju čitatelja s pričom i njenim likovima. Jane Austen bila je poznata po svojoj izravnoj, pristupačnoj prozi. Još u XIX stoljeću prozni pisac gurnuo je pjesnika na drugo mjesto, a roman je postao glavni umjetnički oblik u književnosti.
Proza je svuda oko nas. Ona je u životu i u knjigama. Proza je naš svakodnevni jezik.
No, poezija i dalje ostaje kraljica književnosti.