Objavljeno

POZIV ZA PJESNIKE

𝐈𝐳𝐝𝐚𝐯𝐚č 𝐃𝐢𝐥𝐢𝐠𝐨 𝐥𝐢𝐛𝐞𝐫
𝐂𝐨𝐩𝐲𝐫𝐢𝐠𝐡𝐭 © 𝟐𝟎𝟐𝟑.
Projekt koji smo započeli kada smo krenuli, pod podnaslovom “četiri godišnja doba” i nastavljamo tradiciju:
1. Jesenja sonata, 2019.
2. Dodir jeseni, 2020.
3. Čarolija jeseni, 2021.
4. Melodija jeseni, 2022.
5. Boje jeseni, 2023.
📎*molimo da post pročitate do kraja!
𝐍𝐀𝐉𝐋𝐉𝐄𝐏Š𝐀 𝐏𝐉𝐄𝐒𝐌𝐀 𝐎 𝐉𝐄𝐒𝐄𝐍𝐈 𝐁𝐈𝐓 Ć𝐄 𝐁𝐄𝐒𝐏𝐋𝐀𝐓𝐍𝐎 𝐎𝐁𝐉𝐀𝐕𝐋𝐉𝐄𝐍𝐀 𝐔 𝐙𝐁𝐈𝐑𝐂𝐈, I 𝐀𝐔𝐓𝐎𝐑 𝐃𝐎𝐁𝐈𝐕𝐀 𝐊𝐍𝐉𝐈𝐆𝐔 𝐁𝐄𝐒𝐏𝐋𝐀𝐓𝐍𝐎!
!! 𝐏𝐎𝐙𝐈𝐕 !!
🖋Izdavačka kuća Diligo Liber raspisuje još jedan projekt, “četiri godišnja doba”.
Naslov zbirke: “Boje jeseni”
𝐏𝐑𝐀𝐕𝐈𝐋𝐀: Šalju se po dvije pjesme posvećene jeseni
𝐓𝐄𝐌𝐀: jesen
❌Djelo ne smije biti nigdje objavljivano. (Isključujući društvene mreže)
mail: poezija.jesen@gmail.com (na taj mail samo zaprimamo radove, nijednu drugu informaciju ne možete tamo dobiti!)
naslov maila: JESEN
Pjesme slati u WORDU ili kao tekst u mailu, s ostalim osobnim podatcima: ime, prezime, adresa, mail. (OBAVEZNI PODATCI AUTORA!)
Molim slati u 𝐣𝐞𝐝𝐧𝐨𝐦 𝐦𝐚𝐢𝐥𝐮.
✅𝐏𝐨𝐳𝐢𝐯 𝐭𝐫𝐚𝐣𝐞 𝐝𝐨 𝟏𝟕. 𝟗. 𝟐𝟎𝟐𝟑.
Kotizacija s uključenom poštarinom: 13,00 € za tuzemstvo
18 € za inozemstvo (ne uplaćujte dok ne dobijete povratni mail!)
Sve ostale informacije o uplatama dobit ćete nakon selekcije radova na mail.
Zabranjeno je kopiranje tuđih radova, psovanje, vrijeđanje, ili slično.
SvI sudionici dobit će prigodne zahvalnice za sudjelovanje!
⚠️𝐍𝐀𝐏𝐎𝐌𝐄𝐍𝐀: 𝐒𝐯𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐞 𝐬𝐞 𝐯𝐫š𝐞 𝐝𝐨 𝐳𝐚𝐝𝐚𝐧𝐨𝐠 𝐫𝐨𝐤𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐢 ć𝐞𝐭𝐞 𝐝𝐨𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐫𝐚𝐭𝐧𝐨 𝐧𝐚 𝐦𝐚𝐢𝐥. 𝐒𝐯𝐢 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐧𝐞 𝐢𝐳𝐯𝐫š𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚𝐭𝐮 𝐧𝐚 𝐯𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐧𝐚𝐣𝐤𝐚𝐬𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐝𝐨 𝟐𝟓.𝟗.𝟐𝟎𝟐𝟑. 𝐬𝐦𝐚𝐭𝐫𝐚𝐭 ć𝐞𝐦𝐨 𝐝𝐚 𝐣𝐞 𝐨𝐝𝐮𝐬𝐭𝐚𝐨 𝐨𝐝 𝐬𝐮𝐝𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐭𝐞 ć𝐞𝐦𝐨 𝐭𝐢𝐬𝐤𝐚𝐭𝐢 𝐬𝐚𝐦𝐨 𝐨𝐧𝐨𝐥𝐢𝐤𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣 𝐤𝐨𝐥𝐢𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐮𝐩𝐥𝐚ć𝐞𝐧𝐨. 𝐍𝐚𝐤𝐧𝐚𝐝𝐧𝐢 𝐭𝐢𝐬𝐚𝐤 𝐧𝐞ć𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮ć.
IZDAVAČ je dužan knjigu lektorirati, pripremiti za tisak i tiskati, te poslati na adrese autora.
⚠️𝑵𝒂𝒑𝒐𝒎𝒊𝒏𝒋𝒆𝒎𝒐 𝒅𝒂 𝒔𝒆 𝒌𝒏𝒋𝒊𝒈𝒂 𝒍𝒆𝒌𝒕𝒐𝒓𝒊𝒓𝒂 (𝒊𝒔𝒑𝒓𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒔𝒆 𝒈𝒓𝒂𝒎𝒂𝒕𝒊𝒌𝒂, 𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐𝒑𝒊𝒔) 𝒏𝒂 𝒔𝒕𝒂𝒏𝒅𝒂𝒓𝒅𝒏𝒊 𝒉𝒓𝒗𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒋𝒆𝒛𝒊𝒌.
✅ Sva ostala pitanja i nejasnoće možete postaviti na mail info@diligo-liber.hr.
PLANIRANO VRIJEME TISKA: listopad, studeni (nemojte nam postavljati pitanja kada će biti gotova knjiga!)
Čekamo vaše radove.
vaš Diligo Liber
𝑽𝒊 𝒑𝒊š𝒊𝒕𝒆, 𝒂 𝒐𝒔𝒕𝒂𝒍𝒐 𝒑𝒓𝒆𝒑𝒖𝒔𝒕𝒊𝒕𝒆 𝒏𝒂𝒎𝒂!
p.s. označili smo neke, no to ne znači da poziv nije otvoren za sve. slobodno podijelite objavu. hvala 🤗💕
Objavljeno

MORA LI PISAC BITI – INTELEKTUALAC?

𝑷𝒊𝒔𝒄𝒊 𝒏𝒆 𝒗𝒐𝒍𝒆 𝒑𝒖𝒃𝒍𝒊𝒌𝒖, no vrijedi li to i za one koji to nisu? I vole li ih intelektualci? I, jesu li oni – intelektualci? 

Prije nego počnem pisati o ovome, moram se zapitati što je ono što određuje i definira intelektualca? Kategorija intelektualca svakako podrazumijeva stanovitu 𝒅𝒐𝒛𝒖 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒛𝒏𝒂𝒏𝒋𝒂, 𝒐𝒑ć𝒆 𝒌𝒖𝒍𝒕𝒖𝒓𝒆 𝒊 𝒑𝒊𝒔𝒎𝒆𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊, 𝒔𝒑𝒐𝒔𝒐𝒃𝒏𝒐𝒔𝒕𝒊 𝒛𝒂 𝒂𝒓𝒕𝒊𝒌𝒖𝒍𝒊𝒓𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊 𝒊𝒛𝒓𝒂ž𝒂𝒗𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒊𝒅𝒆𝒋𝒂 𝒊 𝒕𝒆𝒐𝒓𝒊𝒋𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒌𝒐𝒏𝒄𝒆𝒑𝒂𝒕𝒂. A danas ih je tako malo. No, jesu li svi pisci intelektualci? Rekla bih, ne.

Mnogi autori su samozatajni, nenametljivi, što je danas vrlina rijetkih. Poznat kao bučan i veseo čovjek, razmetljiv govornik i ovisnik o društvu i zabavi, Ernest Hemingway zapravo je bio čovjek koji je ljubomorno branio svoje spisateljsko pravo na samoću i mir. Sva svoja najvažnija djela napisao je u izolaciji, a odbojnost od bučnog i razigranog društva toliko je bila velika da je za potrebe pisanja odabrao živjeti anonimno u jednom selu nadomak Havane. Okružen s trideset i dvije mačke i četiri psa kao jedinim društvom u svojoj osami, Hemingway je uživao svoju samoću i odsustvo ljudi, što je jedan glavnih od preduvjeta za zdravu stvaralačku potenciju.

No, usporediti pisce nekad i danas, razlika je itekako uočljiva. Treba li svima ta intelektualna meditacija?

Biti pisac nije samo ščrčkati par tuđih slova i potpisati pod svoje. Za biti pisac potrebno je puno više. A jedna važna točka je – emocija! Onaj koji ju nema, ne može biti pisac!

Nekada davno, znalo se jasno tko je kojeg staleža i kojem pripada. (Bez uvrede prema drugima). Poznavati živog pjesnika, bila je čast. Uvijek rado prihvaćen u visoka društva, otvorena su mu sva vrata u svijet poznatih intelektualaca (znanstvenika, fizičara, političara, glazbenika… itd, nevažan je taj podatak). Smatralo se da je intelektualac – učen čovjek, onaj koji je pročitao puno knjiga, pismen je, ili znalac nekoliko jezika. Biti učen u ono vrijeme, značilo je i biti prihvaćen u višim staležima. Razlika od današnjih pisaca je – ogromna.

Danas, bez da se uvrijede mnogi koje poznajem jer o ni jednom od njih ovdje nije riječ, postoje oni koji su, osim što su živi, neinteligentni, glasni, a š𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒈𝒍𝒂𝒗𝒆 𝒑𝒓𝒂z𝒏𝒊𝒋𝒆 𝒕𝒐 𝒔𝒖 𝒃𝒆𝒛𝒐𝒃𝒓𝒂𝒏𝒊𝒋𝒆. Pogotovo jezik. Misleći da su pisci, u čiji stalež uopće ne spadaju niti su ih dostojni, načrčkaju par slova ili citata koje su pročitali negdje na internetu i, wiola – evo pisca! Rodio se još jedan intelektualac koji ne zna ni gdje treba staviti točku, a gdje veliko početno slovo! Zar stvarno mislite da je to odraz lektora? Ne, to je odraz pisca! Ako si nepismen, zašto pišeš? Ne možeš u taj krug ljudi ako ne znaš osnove pismenosti. Takvih “intelektualaca” ima više nego ikad prije, i vrlo su glasni. Bučni su, žele biti prvi u svemu, žele biti viđeni, hvaljeni. Žele aplauz pod svaku cijenu. Žele da ih društvo hvali. I žele biti u pravu, a ustvari ne znaju koliko ispadaju glupi i neuki. Opća kultura i ponašanje im je na niskom nivou. I takav želi u taj krug? Teško. U ono vrijeme ne bi ih mogli ni pomirisati, a kamoli sjesti s njima za isti stol!

I danas uz toliki liberalizam i “slobodu govora”, svi oni pravi intelektualci povukli su se pred ovim glasnim. Zašto? Zato što nitko od njih ne voli biti s takvim ljudima. Neukim. Malo prije sam spomenula Hemingwaya, jasno je zašto, zar ne? Svakom pravom piscu ponekad je potrebna tišina, mir, osama… i tu se razlikuju intelektualci od ovih drugih, neintelektualaca. Jer ako pisac ne može biti sam sa sobom, tko može?

U jezicima i kulturama uobičajeno značenje riječi “pisac” je osoba koja stvara književnost, odnosno romanopisac, pjesnik, dramatičar. U svim kulturama svijeta piscima pripada posebno mjesto, a možda čak i više poštovanja nego drugim “intelektualcima”. Njima se pripisuje stvaranje književnog djela i gotovo posvećene originalnosti u onome što radi. Očekuje se da bude pristojan, nenametljiv, društven, visokog morala i etike. Onaj koji to zloubotrebljava i koristi se riječima ispod nivoa intelektualaca, zasigurno nije pisac niti će ikada biti. Pisac sa psovkama, vrijeđanjem i ponižavanjem drugog – ne može biti pisac! Te kvalitete posjeduje upravo – intelektualac.