Opis

• ISBN: 978-953-8333-77-4
• novo
• izdanje Diligo liber
• meki uvez
• 101 str
• poezija
• A5 format, 21 cm

 

PREDGOVOR UREDNICE / LJUBAV, KOJU GRLI TIŠINA

 

Kako je lijepo čitati stihove u kojima nema ni mrve tuge, jala i zavisti, ili ljubomore… pjesnikinja Marija je tako čista duša, baš kao i njeni stihovi koje je odlučila ukoričiti u ovu vrijednu zbirku. Stihovi koji daju čitateljima pozitivan stav i koji će se na ovom izvoru definitivno napiti čiste vode. Kakva je to ljubav, koju grli tišina?

 

Zaželim, ponekad zaželim

Da tišina postane moj svijet

Svijet u kojem tišina i ja pričamo

Pričamo bez buke, galame

Samo tišina i ja

 

Grliti tišinu ne može svatko. Za tišinu moraš biti spreman, i psihički, i duhovno. U tišini mogu uživati jaki, snažni i emotivni ljudi. Tišina nam mnogo toga može reći, još kad ju zagrlimo u ljubavi, kao Marija, može nam se dogoditi posebna Ljubav koju je i Marija osjetila u svojoj dubini.

 

Mnogo je dilema oko toga što je poezija, te kakva ona miri biti? Ljepota i vrijednost poezije ne mjeri se po ispisanim stihovima ili rimama, već lirika ima svoje biće, narav, karakter, upravo ovakav kakav je Marija dala svojim stihovima. Pisati poeziju ne mogu svi, kao ni družiti se s tišinom. Čovjek za nju mora biti „rođen“, spreman, osjetiti je i prenijeti na papir. Mora znati opisati svoje osjećaje, svoja viđenja, svoje gledište onog što ćuti, i tako pretenciozno iznijeti čitatelju.

 

Ljubav našu, čuvat ću

Srce tvoje osjetit će to

Stavi ruku na srce svoje

U njemu ćeš čuti, otkucaje

Otkucaje srca mog

 

Marija sanja anđele, čuva ljubav, piše o rodnoj grudi, Cetini, Mosoru, djeci, ponosno ističući riječima koje su nabujale u trenutku nadahnuća i ne zamara se rimom. Ova zbirka obiluje slobodnim stihom koji je u posljednje vrijeme itekako popularan i većina se koristi njime. Pa kako onda to ne bi bila poezija, kad svi pjesnici govore istim jezikom?

Onim prepoznatljivim, jedinstvenim, unikatnim jezikom koji rijetko tko razumije. Kao i tišinu.

Kako autori doživljavaju poeziju, svjedoče mnogi prije nas. Mi smo samo nastavili njihovim putem kojeg su oni utabali, samo možda drugačijim izričajem, jezikom, riječju i načinom koji smo prilagodili sebi, baš iz razloga da budemo i ostanemo jedinstveni.

 

Marija je jedna divna duša, topla i nježna, baš kao i njena poezija. I stoga ona sama može svjedočiti o tome kako pjesnik piše ono što osjeća i kakav ustvari jest. Rijetki su takvi.

 

Kaži mu Bože da ga volim

Istom ljubavlju kao i on mene

Kaži mu Bože, kaži mu koliko ga volim

Kaži mu Bože

 

Marija voli svim srcem, čisto i iskreno, što se može iščitati iz stihova. Ona živi ljubav, u svojoj tišini, ne namećući ni svoja iskustva ni znanje nekome koga ne poznaje. Stihovi koji obiluju u ovoj zbirci su sama ljubav i čistoća. Čist izvor na kojem će se čitatelj napiti upravo onog što nam svima treba.

Premda kažu da najljepši stihovi nastaju kad je pjesnik tužan, sa sigurnošću mogu napisati da nije istina – najljepši stihovi nastaju iz srca voljene žene i one koja voli, čisto i iskreno, s tišinom koju rijetki poznaju.

 

Kristina Koren Kudelić