NANCY CATO / Sve rijeke teku 1-2

• Biblioteka Feniks
• Nakladnik: Svjetlost, Sarajevo
• Godina izdanja: 1987.
• Uvez: tvrdi s omotom
• Broj stranica: I – 461; II – 269
• Format: 12,5 x 20,0 cm
• stanje knjige: odlično

Visoko u Australijskim Alpama, tek nastali potočić kreće se nevidljiv pod snijegom, ili se može ugledati kroz plavo zasjenjene otvore snježnih mostova koji se tope. Postavši širi i dublji, u vrtlogu zaobilazi kamene glomade, pjeni se u brzacima i preskače preko vodopada, sve dok na kraju ne poteče ravnicom kao široka i ponosna rijeka.

Sada su joj se već pridružile pritoke sa juga, sa istoka i sa sjevera, tvoreći jedan ogroman riječni sliv. Kažu da se u vodama rijeke Mari mogu pronaći uzorci svih mineralnih i organskih materijala na svijetu. Zlato i glina, ugalj i krečnjak, mrtvi ljudi i mrtve ribe, oboreno drveće i čamci koji trunu; sve to lebdi ili je u obliku rastvora nošeno ovom mirnom rijekom.

Ona je puna života rastočenog u vremenu; uvijek prolazi pa ipak se neprestano obnavlja; neprekidno se mijenja pa ipak je vječito ista. Što dalje teče, to postaje sve složenija i kada se približi moru, već je stara i lijena. Jedva promičući, struja meandrira kroz široka jezera i pjeskovite kanale, prema valovima koji se razbijaju na plaži Gulva, kilometrima dugim talasima Južnog okeana. Gradić Gulva nastao je na posljednjoj okuci velike, spore, umorne rijeke. Stare kuće napravljene od domaćeg krečnjaka, vremenom su poprimile boju niskih, sparušenih brežuljaka u pozdaini. Još dalje nizvodno rijeka se proteže kraj polomljenog i napuštenog pristaništa. Nekoliko starih parnih brodova na točak, koji su usidreni, služe za stanovanje ili leže u mulju pod nekim čudnim uglom.

Gradić Gulvu možete posjetiti desetak puta, a da ne shvatite da je blizu more, kao i ušće Mari, koje se gubi u svom lavirintu pješčanih dina. A onda, jednog dana kada bude duvao južni vjetar ili bude mirna ljetnja noć, postaćete svjesni tihe grmljavine, slabašnog tutnja tek na granici čujnosti. To je glas mora. Rijeka može biti mirna i glatka i odražavati sjajni oblik Južnog krsta u svojim tamnim vodama; ali grmljavina talasa koji se razbijaju o obalu uvijek naglašava tišinu, prožimajući mir svojim besmrtnim zvukom.

Sada je sve postalo jedno, potočić ispod snijega, vodopad, planinska bujica i struja koja klizi; a rijeka koja već može čuti zvuk svog konačnog nestajanja, kao da kaže: “Ne postoji smrt: u mom kraju je moj početak.”