• ISBN: 978-953-8333-62-0
• meki uvez
• roman
• novo
• izdanje Diligo liber
• 361 str A5 format, 21 cm

POGOVOR AUTORA

Ovaj roman sastavljen od stotinjak naslova. Istinit je opis života jednog dječaka do odrastanja. Pokušao sam opisati i društveni poredak kakav je bio u vrijeme rođenja dječaka i kasnije kad je krenuo u školu. Opis političkog znanja napisan je onako kako je u vrijeme 1947. g.  bio shvatljiv prosječnom stanovniku u ruralnom području. Novine su bile privilegija vladajućih osoba po partijskoj sposobnosti. Radioaparata bilo je malo i zabranjeno je slušati inozemne radio stanice. Udba je kontrolirala sve i kažnjavala bez suda. Dječak je ostao bez majke koja je umrla od tuberkuloze jer nije bilo penicilina za obične smrtnike. Dječak je dobio maćehu i otac je ubrzo postao očuh. Dječak je preživio strašna maltretiranja i kažnjavanje, glad i fizičko mučenje. Preživio je sve nedaće, zahvaljujući slučajnosti pronađenog kamiona s oružjem. U teškim mukama i gladi dozivao je majku da mu pomogne, tražio je nježnost i roditeljsku ljubav. Gledajući drugu djecu i njihove roditelje plakao je od tuge što on nema takvu pažnju. Upoznavajući ženske osobe mislio je da je ljubav kad ga netko poljubi i pruži mu nježnosti. Shvatio je da mnoge osobe pružaju lažnu ljubav da zadovolje svoje strasti i želje, te je ostajao razočaran. Željan majčine ljubavi, vidio je nesvjesno majku u svakoj ženi koja mu je pružila ljubav. Dobio je poziv da se javi na odsluženje vojne obaveze u JNA. Dolaskom u kasarnu susreće se s novim izazovima o kojima nije ništa znao. Dječak od 18. g. i njegovi vršnjaci bježe iz JNA preko granice u Italiju kao politički bjegunci. Završili su u Legiji stranaca ne znajući ni što je legija. Nakon dvije i pol godine bježe iz legije brodicom u Italiju i nazad i Jugoslaviju.

Dolaskom nazad u Jugoslaviju odrasli su i imaju veliko znanje ratnih vještina pokušavaju se uklopiti u normalan život. Sve je pisano u tri govorna dijalekta, dječak rođen u Zagrebu, živi u Hrvatskom zagorju. Četvrti razred živi u Samoboru do vojske. Govor je ondašnji kad su pomiješane mnoge riječi i pravopis, srpsko hrvatski i lokalni govorni dijalekt. Neki politički događaji možda nisu točni, ovdje su opisani kako je dječak to doživljavao i sebi protumačio. Ima još u drugom dijelu nastavak doživljaja. Trebalo mu je trideset godina da izgradi sebe i shvati život. To se događa i drugima, tek u poznim godinama shvatimo zašto se nešto događalo u životu. Sada znam tko je bio krivac i što sam pogriješio i zašto. Majka je najbitniji faktor u životu djeteta do njegove desete godine života.

Autor Roman Vukalović