Kao najstarije dijete rano je otišla iz roditeljske kuće, stječući mnoga radna iskustva sve dok krajem davne 1988. godine nije stigla u Istru, kako se ono kaže: “Trbuhom za kruhom“. Svoj duži radni vijek upravo je provela na najljepšem poluotoku iako je kratko vrijeme iskušala život radeći u Italiji, Njemačkoj i Sloveniji. U slobodno vrijeme čita, piše, pomalo svira gitaru i obožava igru i šetnje sa svoja dva udomljena psića Mijom i Bodyjem.
Prošla je i separaciju od obitelji kao i 2009. godine liječenje u Vinogradskoj bolnici na odjelu ovisnosti o alkoholizmu. Od tada uspješno apstinira, članica je i trenutno predsjednica kluba liječenih alkoholičara uz završenu edukaciju za do-stručnog djelatnika u vođenju kluba. Ipak od svega toga, u trenutku kada uhvati papir i olovku u ruku, tek tada postaje slobodna kao ptica i odleprša u svoj životno maleni, ali ispunjeni svijet…