Darija Žilić je profesorica komparativne književnosti i povijesti, rođena 1972., piše poeziju, prozu, kritiku, esejistiku, intervjue, autorica je 15 knjiga, dobitnica je više nagrada (nagrada Kiklop 2011. za knjigu Pleši, Modesty, pleši), nagrada Orfej za poeziju u Plovdivu u Bugarskoj, eseje i kritike (nagrada “Julije Benešić” za 2010., za knjigu Muza izvan geta), vodila je niz radionica, intervjua i predstavljanja, uređivala knjige, putovala i prevodila s engleskog.
Prvu knjigu objavila je godine 2005., ali prvi put smo je u Zadru čuli nedavno, na promociji pjesničke zbirke koju je uredila (“Botanika i tropjesma”, autorice Mirjane Mrkele). Ostavila je tako krasan dojam da smo je poželjeli opet ugostiti.
Rođena 1972. u Zagrebu. Diplomirala povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad „Beckettovi likovi i njihovo mjesto u diskursu“ obranila je 1997. godine s odličnim kod profesora Milivoja Solara. Piše poeziju, kritiku, prozu i esejistiku, prevodi s engleskog suvremenu američku i englesku književnost te je pisala temate o suvremenom američkom ženskom pjesništvu. Krajem devedesetih radila je kao tajnica Hrvatskog semiotičkog društva.
Objavljivala je eseje i kritičke prikaze o suvremenoj poeziji, teoriji i aktivizmu u časopisima, te brojne intervjue ( Zarez, Treća, tvrđa, Kruh i ruže, Balcanis, Kolo, Vijenac, Književna republika, Filozofska istraživanja, Republika, Riječi, Forum, Nova Istra, Tema, Poezija, e novine, Feral tribine, Europski glasnik, na Kulturpunktu hr., Prosvjeta, časopis Agon).
Od 2009. godine piše književne kritike u časopisu Matice Hrvatske Vijenac, te u časopisu Kolo (prikazi knjiga hrvatskih autorica i autorica). Objavljuje redovito i u časopisu Riječi Matice Hrvatske u Sisku, te u Hrvatskoj reviji (od 2016.). Urednica je u časopisu i biblioteci HDP-a.
Pjesme su joj prevođene na talijanski, albanski, bugarski, turski, slovenski i engleski jezik. Objavljene u časopisu Consuequence i Sententia u SAD-u, u knjizi „Voci di donne della ex Jugoslavia“ (prijevod Bojane Bratić) (Akkuaria, Catania, 2010.), te u zborniku „ 2010 L´annuario mondiale della poesia“(uredio Fausto Ciompi). Pjesme prevedene na albanski objavljene su u časopisu Nacional u prijevodu Ilire Zajmi. Pjesme prevedene na bugarski nalaze se u časopisima Brod i Suvremenik, u prijevodu Dimane Miteve. Zastupljena je prilogom o ženskoj pjesničkoj sceni u Hrvatskoj u publicističkoj knjizi „A megaphone: editors Juliane Spahr i Stephanie Young), Chainlinks, 2011., te u antologiji hrvatskog pjesništva na američkom tržištu „Surfacing“, koja je objavljena nedavno u izdanju Harbor Mountain Pressa.
U Velikoj Gorici živi od 1977. godine.