MARINA BOKA LOVRIĆ / Trajanje jedne žene

ŽAL ZA SUNCEM
Komad zažarenog sunca,
spremih u tamu zimskog ormara,
trag pješčanih laguna nađoh u
izgubljenom zrncu pijeska na rubu ljetne haljine.
Opojan morski zrak i plavetnilo neba,
podah kišama, maglama i olujama.
Dubine i alge u nepovrat dadoh
za prljavi, mokri, onemoćali asfalt.
A kiše liju!
Lagune! Poput jeke odzvanja mi glas.
Lagune! Predajte to veliko i žarko sunce
pjesniku koji tone u sivilo magle!
Bacite mu pijesak pod noge
da bude mekano i toplo
njegovu tonuću.
Pučine! Razgrnite svoj beskraj pred čovjeka koji luta
jer bolji je i vaš beskraj prostora od njegovog sivog trajanja.
PJESNIK U STVARNOSTI
Zašto si majko, usadila u me
prokletstvo osjećanja?
Kada snjegovi padaju, a noći nadolaze.
Zašto moram hodati po raspuklom tlu?
Teško se podižem.
Tlo mi krvavi nogu svojim bridovima.
Tijelo mi je raspolovljeno.
Dvije se polovice traže, nalaze, ali ne dotiču.
Kada će se dotaći?
Kada snjegovi okopne i noći nestanu.
SKROVIŠTE
Gdje da te sakrijem pjesmo?
U listove knjiga?
Požutjet’ će i raspati se poput leša.
U zidove? Razorit’ će ih ratovi i ljudsko zlo, te će te naći.
Pod jastuk možda? Ljubavnici će ga stopljenim tijelima pomaći, te će te naći.
Da te predam čovjeku? Izdao bi me i nestala bi.
U dušu, najbolje u dušu!
A što ako je povrijede te prokrvavi?
Tada ćeš biti moj melem i lijek.

 

 

  • A5 format
  • meki uvez
  • 68 str
  • stanje knjige: novo
  • izdavač: Diligo liber

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “MARINA BOKA LOVRIĆ / Trajanje jedne žene”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *